Laprdarij

Da, zanimljiva tema ta o vezama.. Kao što već napisah, nisam od onih koji traže vezu. Ček da se sjetim jesam li kad koristila vezu. Valjda jesam. Kad sam se otrovala, onda mi je muž organizirao pregled preko veze jer se bojao za mene.

U listopadu idem na operaciju. Naručila sam se u siječnju, ili još u prosincu, ne znam. Lista je čekanja. Ok. Čekat ću do listopada. Operirat će me neki kirurg kojem sam došla na pregled, čini se tip ok. A nije niti nekakva teška operacija. Čak me neki dan zvao da ima raniji termin ako želim, ali sam odbila jer zbog posla ne mogu tada. Rekao mi je i: ako budete imali problema, javite se na hitnu pa će vas hitno operirati.

Trudim se što manje posla imati s liječnicima. Kad sam se polomila, niti jednu vezu nisam potegnula, i sve je završilo ok. Možda su mi mogli bolje namjestiti kost, ali to samo ja vidim, drugi to niti ne zamjećuju. A opet, bio je prijelom s velikim pomakom.

Rodila sam dvaput bez veze. I sve je bilo ok. S tim da sam na prvom porođaju skoro iskrvarila. Sve su obavili kako spada. I nisam se osjećala dužnom nekome ostaviti nagradu. Radili su svoj posao.

Slušajući priče, pa i iz mojeg iskustva, razvikani ljudi isto imaju bolje i lošije dane. I jako su zauzeti. Zna se dogoditi da kad si 'nečiji', onda te 'oni drugi' krivo gledaju, jer i među liječnicima ima klanova. A ako me sfuša, što mi nitko ne garantira da me ne bude, ne mogu ga tužiti jer sam 'preko veze'. Ne volim niti kućne majstore preko veze.

Radila sam posao koji je bio jako osjetljiv na veze. Stotinu očiju je bilo uprto u mene. I nisam htjela nikomu napraviti uslugu jer bih vrlo vjerojatno nadrapala. A ljudi su svakakvi, izvoljevaju da ih spašavaš od gluposti. Da ne spominjem.

I mogu reći da sustav funkcionira. Meni je sve u svemu ok ovo dosad što sam zbavljala, s tim da ide na bolje. Ljudi se sve organiziraniji. U Zagrebu. U manjim mjestima je još uvijek koma, čini se. A čekanje mi nije problem. Čekat ću koliko god treba, odmaram se pritom. Moje je iskustvo da osmijeh i lijepa riječ otvaraju sva vrata, i ljudi mi naprave što treba, još se malo i zezamo. Znaju mi i ibera napraviti. Jer osjećaju da ih poštivam. I svi sretni.

Imam na poslu jednu kolegicu koja ne ide u banku, a da ne traži vezu. Za svaki drek traži vezu. Meni je to sick. Ali ona uživa u tome - ti meni ja tebi. Ja ne uživam. Jer mi se ne da odrađivati druženja, ne idem u birtije, ne da mi se sjediti i pričati s nekim tek toliko da pričam.

To je moje, a vi kako hoćete.

Možeš kao ja! Dođeš u Traumu hitnom i čekaš operaciju dan!

I, koje su ti posljedice?

ha ha..jbt koko pa ti ko da si moj klon...ili ja tvoj (ovisi koja je starija, al mislim da sam malčice ipak ja)! i sama sam često imala prilike (onomad sam bila osobna tajnica jednog tipa koji je bio naj faca u gradu zagrebu s liječnicima - bio direktor HZMO i predsjednik gradskog komiteta za zdravlje) i čudom se čudio kaj ja ne koristim njegove veze...čak je rekao da sam bolja tajnica od njegove iz tih ustanova jedino kaj ne koristim...veze! i inače mi je to stav u životu...jedino u krajnjoj nuždi (kao što je bio slučaj s mojom mamom za smještaj u privat dom, iako je i to plaćeno prilično)...imam u familji odvjetnike, pravnike, lliječnike, profesore na faksu i tak...no niti tražim a niti volim činit usluge. naime, onomad sam pomogla sestri da se zaposli u mojoj firmi, pa mi je uzvratila ružno i tužno. tak je to u životu...kod mene je pravda i poštenje na prvom mjestu. čak mi je onomad i kćer rekla da ne želi da joj ja prek veze tražim posao... reče, to je ponižavajuće za studenicu koja je na prvoj godini imala prosjek ocjena 5,0! tako su obje i dan danas nezaposlene (iako im nije sila radit). tako se sadi i gradi moral...osobnim primjerom pa i djeca nešto nauče! no, ovo društvo je korumpirano i te običaje su isto uveli hercegovci...to je naprosto njihov mentalitet..način življenja...ja tebi, ti meni!

Mai, da, kužimo se, ja se niti na jednom poslu nisam zaposlila preko veze. A bilo ih je 6-7. A pod vezom smatram da sam htjela taj posao i tražila vezu kako da ga dobijem. Ili preko rođaka. Uglavnom su me zvali da dođem raditi k njima. Ili sam dobila informaciju da nekog traže pa sam se natjecala. To ne smatram vezom jer su me zvali zbog toga što znam raditi, trebao im je stručnjak. To bi bio networking. Networking, vlastiti, mi je ok. Na tomu treba raditi, to i svojoj djeci poručujem. Profesionalno odvojiti od privatnog. Ali ne da me tata zaposli jer je njegov prijatelj na toj i toj poziciji.

mai, ja tebi ti meni je stari običaj . Tako se kosila livada, bralo grožđe, vršilo žito, pravila kuća....nema tu ništa lošeg kod dobrih ljudi....

Meni je jedna Hercegovka ponudila da ako mi treba neka vezu u Zg, više se ne sjećam za što, da će mi ona pomoći.

A gle, u selu u kojem zimujem, jedan suseljan se sudac ustavnog suda. I cijelo selo, i sva susjedna sela, imaju pristup sucima ustavnog suda, i ostalim sucima. Ljudima u manjim mjestima je lakše biti povezanima, i to koriste. Dođu u Zagreb odmah na velika vrata. I još se rugaju nama zagrepčanima...

Medo, znači Mai i ja nismo - dobri ljudi? Zato jer u gradu nema toga - ti meni, ja tebi? Fakat me koji put iznenadiš sa zaključcima..

Nemam ja ništa protiv da netko svoju privatnu imovinu i prvatno vrijeme razmjenjuje - ti meni, ja tebi. Ali tuđe vrijeme, i tuđa dobra - to nije u redu. To je kažnjivo. Kužiš li razliku? Samo kaj ljudi iz malih sredina zaborave očito da nisu na svom gruntu, nego su u državnoj upravi.

Pogni bi me opet tukla. Otići ću s bloga, ovo je fakat zamorno.

Ah, veze.. priznajem kada sam bolesna, a na žalost u zadnje vrijeme to ga se zaredalo ako ne mogu platiti privatno što najčešće i mogu, idem preko veze... prijatelja, obitelji.
Za operaciju bubrega sam došal do najboljeg u ovom djelu Europe... srećom čovjek napravio dobar posao, a moglo je biti i loše... ali eto poduzela sam da ipak budem kod najboljeg stručnajaka.
Ali zato kada sam imala pad... uz mene su bili najbolji ali nisu baš napravili posao... još mi trebaju plastičari....

Toliko na ovoj temi ,... sada budem jednu o nasilju nad ženama!

Eto, Pogni misli da zagrepčani trebaju razvijati njihova manja mjesta. Baš smo grozni. Samo na sebe mislimo. A oni su bili prisiljeni doću u Zagreb, jer im mi nismo razvili njihova mjesta. Ajme... Sad izgleda Zagreb ipak razmišlja o manjim mjestima. Eto, sve su drugi krivi. Nitko njima nije kriv što je njihovo selo ostala zabit. Ali - ja sam kriva. Kak, uz te sve veze koje imaju, da nisu uspjeli iz svojeg mjesta napraviti nešto?

Doručak, nek svatko radi kako misli da je najbolje. Ja sam napisala kako je meni dobro. S tim da bi ipak trebalo misliti na to da svaka veza nekomu štetu napravi, nekog pomakne na listi. Pa ako je vama to u redu, ok.

Zanimljivo, nigdje u zapisu nisam spomenula dojdeke i jesam li protiv njih ili nisam. A nisam. Zagreb je metropola, i u njoj ima svega. To je tak, i tomu se više ne čudim. Ali su se temom osjetili neki povrijeđeni. Kompleksi su teška stvar. Što god ja napisala, iskompleksiarni će reći da je to zato jer .... ovisi koji je kompleks trenutno aktivan.

Jedino mi nije jasno - ljudi dođu u Zagreb, ali seru protiv Zagreba i zagrepčana. I onda očekuju da ih mi liejpo gledamo? Baš me zanimaju konkretna loša iskustva dojdeka s nama zagrepčanima? U čemu ih mi to smetamo i ograničavamo?

Coco, to je jedan zaključak kako se nekada moralo tako živjeti: ti meni - ja tebi! I vjerovati jedni drugima. Nema blage veze s tobom ni sa Mai, nego s običajem. A dobri ljudi su u kontekstu da se je moralo vratiti, što isto nema veze ni s tobom ni s Mai.

Zar sam ja postao toliko glup da više ne znam napisati razumljivu rečenicu ?

Medo, a ti misliš da mi ne znamo za taj običaj?

Na selu je još uvijek to prisutno, i ja sam išla drugima pomagati, drugi su pomagali meni.

Termin nisam birala, ionako je bilo pod "hitno" ali lječnika jesam.. i ne vidim da nešto loše u tom.

Povlačim se, dosta mi je tog napadanja. Napišem što mislim, i kako živim, i budem redovno iznapadana. Ne da mi se više. Pisat ću djeci direktno. A i skupila sam preko 700 stranica teksta, mogu i odmoriti malo.

Budite mi dobro i lijepi pozdrav.

U školu sam upisan bez pola muke
Preko reda i bez muke

Veze i poznanstva čarobna su stvar

Dobio sam poso i pola krova
Igralo je mito, velika lova

Velike, zelene, crvene i plave
Bez njih bi davno ostao bez glave

To, to i samo to