Muškarci i žene...i nešto između

(objavljeno već, nečije, moje, a vi nastavite ;)




Ne znam kako se mjeri ljubav. Znala bih kad bih svaki put bila sigurna da je baš takva i nikako drugačija.
Znaš, klincima je lako – samo rašire ruke, namreška im se nosić u smješku, propnu se ponekad na prste da budu vidljiviji i uvjerljiviji. Možda nagnu glavu u jednu ili drugu stranu, i u svojom dječjoj neodoljivosti zagrle zrak. Pa obrišu prste umrljane čokoladom u rub hlača i nešto im zanimljivije od ruku u zagrljaju odvuče pažnju.
Njima je lako. I nikad ne pogriješe. I kad vole, samo vole. Ne pitaju. Ne čekaju odgovore. Jer znaju.

Nikad te nisam pitala kakve je boje tvoja ljubav.
Kažu da je ljubav crvena. Možda drugi, ponavljajući slažu tuđu boju kao svoju. A možda se i njihova mijenja kad se sunce sakrije, kad se dan umori, pa prema snovima krene.
Noćas je moja bila tamna. Gusta. Prekidana u trakastom tragu iritantne svjetlosti ispod prozora.
Ne volim spavati sama. Znaš to. Krevet mi je prevelik. Čak mi ni ne godi hladna strana tvoga dijela. Praznina iza leđa nije ugodna. Ni ona ispred s tvojim mirisom u jastuku.
Nije mi se noćas dalo tražiti tragove tvojih ruku. Budeš ti. Znaš gdje si stao. Ja ne znam. Ma znam, zezam te. I ti znaš da te zezam.
Dan mi je bio težak. Gužvovit. Zaspala sam s dlanovima priljubljenim uz bedra, negdje na prvoj polovici filma.

Jučer sam s balkona gledala u živici magličastu opnu paukove mreže. Ne volim ih. Mada kažu, ako ih se sretne unutar 4 zida, da donose sreću. Uvijek tebi ostavljam da ih iseliš. I ritualno, po istoj špranci prigovaram ako ostanu zalijepljeni na papuči.
Za sreću je potrebno tako malo, i dobro je da je tako.

Nemam pojma zakaj ti pišem. I ne sjećam se kad sam zadnji put i kome pisala pismo.
Htjela bih da bude ljubavno. A više ne znam kako se pišu ljubavna pisma. Trebala bi počinjati s „dragi“, a to mi zvuči onako nekako obično, ponavljano, kao kad po inerciji odgovaramo na pitanje da smo dobro, a nismo.
Uostalom, znaš da da te volim, a voljeti je puno više od dragosti.
Baš me zanima, se sjećaš kad si prvi put ti znao da me voliš? Znaš onaj trenutak koji je totalno drugačiji od ostalih, prepoznaješ ga u nekim detaljima, nekad opipanim, pa i tuđim rukama, a opet, sve je novo.
Ne znam da li na isto mislimo, ali pamtim kad sam ti pričala o svojim strahovima, a ti si me samo zagrlio, kao klincu između prstiju dodirivao ušnu resicu i rekao da šutim. I ja sam te poslušala i zašutjela.
Možda onda kad si me na pola puta do auta poljubio i rekao da si ponosan na mene, a ja sam već tada dva dana umirala od treme, nemušto sprdajući se s njom, i u kombinaciji sa strahom i skvrčenim, više praznim nego punim želucem čekala svojih 5 minuta.
Pamtim i dan kada si prvi put vidio moj ožiljak, meni ružan i neizbježan. Bojažljivo prstima taknuo ga, lagano dodirom izmjerio njegovu dužinu i poljubio. Pa još jednom. Ne znam da li si primijetio da sam pogledom hvatala rubove plahte i htjela se što prije zavući dalje od tvog pogleda, ugasiti svjetlo i pustiti mrak da prvo mene, pa tebe zagrli.

A ja, kad sam ja tebe zavoljela? Puno puta. Kao ispočetka. I svaki put kad sam mislila da ne mogu više, prelila sam se preko ruba i zeznula. Na svu sreću. S paukom ili bez.

Nisam ti nikad rekla da sam nakon naše prve svađe otišla sama na kavu tamo gdje smo prvi put bili, planirala do Jaruna gdje si u mraku, opet prvi put, prebrojavao gumbe na mojoj haljini, ali nisam stigla dalje od pola.
I ostala sam iznenađena koliko mogu bez prekida plakati.
Namjeravala sam te poslati k vragu, ali nisam mogla. Sad znam i zakaj. Tada sam bila samo svjesna da bi mi bez tebe bilo teže nego s tobom. Pa i u svađi.

Znaš, sve ostalo ću ti reći kad se vratiš. Nekako, ovako napisano šupljikavo zvuči. Kao da se između prstiju može provući. I neopreznim pokretom potrgati.

A možda ti neću ništa reće. Ne znam. Možda ću te samo zagrliti. Onako. Znaš kako. I znat ćeš bez riječi sve što trebaš znati. U stvari, znaš već, samo ću ti ponoviti....

ovo je odlično
iskreno - prvi put mi se sviđa tvoj blog, mislim da si bolja u komentarima. kad se ne trudiš
ko ono nedavno za one valjke i penise
isto kao što ja ne volim biti na svom blogu
moja je žuta - luđačka
bravo meija
usput-ima nekog gušta u trganju krasta
valjda je puno nas ovdje naviklo na strah
i ne zna živjeti bez ožiljaka
mi smo kopači starih rana

http://www.youtube.com/watch?v=6m5OG7epwnk

bar smo živi
jedino kad plačem, znam da sam živa
jedini je zajeb što nikad ne plačem

ups...hvala smrdo :)

ma,. teško za povjerovati, ali ne trudim se. ima nekih ljudi s bloga s kojima tipkam na fb i znaju da sam takva kakva sam..i tu, i tam i negdje između :P

i da, i ovo pismo je moje. nije nečije. kao neke od "nečijih" priča koje sam ovdje ispričala :)

plač čisti dušu! i dobro je da je tako. mada bolje smijehom tjerati sve od sebe.

bravo meija , bravo za pismo lijepo ga je čitati
gad bi tako lijepo znao pisati napisao bi jedno ljubavno
"I ostala sam iznenađena koliko mogu bez prekida plakati. "

čije god-odlično je
jednom sam mjerila ljubav obješenim mandarinama po stropu studentske sobe
onim u narančastim vrećicama
jebi ga, prošla sezona mandarina
ameni još uvik mirišu kad prođem pored Cvjetnog naselja

a ožiljci? ma, kad ih gledamo bez gađenja i s njima živimo bez da se prisjećamo u detalje kak su nastali, znamo da smo ih prerasli
(za one vidljive i nevidljive, isto vrijedi)

ajde, red je na vama ;)

(tnx. brojček)

po najnovijim saznanjima ljubav je duginih boja.

smrdo, jednom sam je i ja mjerila na čudan način...njegovom ljutnjom i psovkom kad sam se vraćala s bapskog vikenda, kasnile smo, a on se usro od straha da nam se kaj dogodilo

trebalo bi tako meija
ja se bojim da plačem još jedino u snu
a kad sam budna, rugam se

mobilni, je...nekak u trendu, u duginim bojama ;)

haha
dobra
možeš ljubav mjeriti i psovkom
ali stvarno možeš
tako se bar radi doli kod nas
odlično si to skontala
odo spavati
živila

sad ću ti smrdo nekaj ovak javno napisati i nadam se da ćeš shvatiti na pravi način - nas dvoje smo se znale ne baš prijateljski gledati iza svakojakih riječi, ali bez obzira na to ima u tebi mekoće. nije ti duša okoštala. pusti je da bude takva...

ajd me ne jebi
znamo se
odo kupiti kruva

ne bum, ne brini...još i dalje su mi muškarci, konkretno određen, primarna opcija :))

haha
pederice
ajd živila i ševila
i oduševila, reko bi martić
radi dinara od pekara

hmmm,da...ovo već zvuči kao ljubav...:PP

ovako?

http://www.youtube.com/watch?v=58T0NlhNweA

:)

nekad je to....ja tebe lav ti mene tigar:))

ili ovak?

http://www.youtube.com/watch?v=S7kPE72ithU

;)

mijauuuuuu :)))

http://www.youtube.com/watch?v=nMO5Ko_77Hk

nije!

lako je probuditi emocije
treba samo, dozvoliti si
to nas čini ljudima
previše se vodimo instiktom
teško je svima

lijeoa je pripadnost porodici mačaka

nikad ne možeš nekog nazvati pogrdnim imenom

i još samo ovo:

kad nekog volimo, volimo zbog sebe. i zbog blentavog osmijeha koji nam pobegne u full ozbiljnoj situaciji kad ga se sjetimo. pogleda koji govori više od bilo kojih drugih riječi

ziher imate nekoga kome bi rekli koliko vam znači. napišite. pa onda kasnije i ponovite. zbog sebe. ne zbog njega/nje ;)

paperjati, da nas vode instinkti, ne bi toliko kalkulirali u životu. zbrajali i oduzimali.
problem nastaje kad se razum uplete tamo di mu nije uvijek mjesto

lijep pozdrav :)
davno sam te dodala medu pracene blogove i sad mi drago zbog toga.
ovo je predivno :)

mobilni, mačke su savršena bića. svoja, pa tek onda naša. i zato ih volim
a pogrdna imena...tja, sve svoje ima zakaj, kaj ne?
pa i "oprosti", ako smo nekog krivo imenovali

Prva je rečenica malo kontradiktorna, ali shvatio sam.
Pomogla je druga :)

hvala pat :)

čekam(o) i tvoje pismo ;)

zakaj kontradiktorna?
meni se čini sasvim jasna, bez suprotnosti

tek taj "oprosti" ima svoje zakaj...i gotovo jedini značaj...ako je iskren

Opet moram crtati
A tak loše crtam
Matematičke operacije nam i služe da bi preživjeli
Instiktivno se borimo za to
Bez matke, razmišljamo o svemu ostalom
Ostalom, koje nije povezano sa kalkulacijama
Moguće je, da si ti priocirala nekaj drugo
Ali meni tak zvuči

proicirala*

točno mobilni, ako nije forme radi, jedino tada vrijedi
i jedino zbog njega može se i nakon ružnih riječi dalje

Btw.
Crtam ko Stiky :))

kajaznam paperjasti....meni se čini da kad je riječ o instinktima, reakcije su podsvjesne
a čim krenemo s matematikom, već imamo ciljano ponašanje, svjesnim odlukom

sam sad malo jasnija? :)

Gljivice, bez zamjerke, ali imala je Meija " opet odlični blog ", samo si ti bila negdje na Kupresu s Ivanom...je...je...

Jesi Mei
Zamisli samo situaciju
U kojoj ti se jebe, kolki je korijen iz dva :)

a kaj kad su instikti loši...ili krivi?

Medonjo, sad je na tebi red, pa ću i ja napisati "Medonjoj je opet napisal odličan blog", ali napisat ću zato kaj će takav biti, a ne zato kaj si mi drag :)

paperjasti, ak mi se *ebe, a ne mogu to odraditi, onda bum izvadila korijen iz 2 :)))

ok. stavit cu davno napisano erotsko pismo.
jel to u redu?
( nesto me sjecanja preko pojedinih songova zadnjih dana vezu za to vrijeme )

mobilni, ne vjerujem da su instinkti loši. baš naprotiv. sjeti se kad si nekaj osjetio, nisi to mogao ni na koji način definirati, napravio suprotno, pa se sjetio da si trebao poslušati svoj unutarnji glas

instinktivno je loše ako se miješa s impulzivnim, ishitrenim reakcijama, nafilanim adrenalinom

Znal sam da buš skužila :)
Mada loše crtam
Dječiji su crteži bez laži

pat, erotika je ljubav u drugoj varijanti. ili prvoj ;)
ajd :)

paperjasti, prilagodba je nužna. pa i zamjena jedne aktivnosti drugom kao opcijom da se ne razmišlja o prvoj, neizvedivoj :))

Meija, odličan. Valjda zbog toga što kiši...nad Sljemenom.

( Ozračeni element za sljeme omogućuje izlaz zraka iz potkrovne konstrukcije istovremeno je štiteći od prodora oborinske vode, prašine i lepršavog snijega. Opremljen je finom četkom koja se lijepo formira uz liniju pokrova....)

Ako ovo shvatiš kao kompliment, svaka čast!

čuj Medonjo, probala sam, pa ni išlo. pa sam još jednom pročitala...i a-a...ali ak ti veliš da je kompliment, prihvaćam ga i zahvaljujem ;)

:)*
(naša Kolinda ima najviše estrogena ovdje:)) (falabogu)

Gle Mei
Recimo
Ona mi se dopala
Tak je sexi i htel bi joj ga metnut
Erotična je za popizdit
Svi sline za njom
Ali, instiktivno osjećam da nekaj ne štima s njom
Tu dolazi do razdvajanja
Ak se zaljubim
Jebeš sve instikte
Osim primarnog :)
Jel
Posle bum se lupal po glavi, i zbrajal i oduzimal

stiki...e, to je kompliment...a ne da moram dvaput čitati i mozgati kaj piše, pa se pristojno zahvaliti (ali to ne ide na račun Medonje)... :))

paperjasti....ak joj ga želiš uvaliti i samo to, zakaj kompliciraš?
čemu razmišljanje kaj bu bilo kad pobereš svoje gaće s poda :P

(da li želiš samo to? ;)

Vječito pitanje
Tko normalan želi samo to
Ali time sve počinje
Tako je to u prirodi
Zato sam se već, dosta puta odrekao slatkica
Baš zato
Što nije samo to :)

a gle...ni ja nisam razmišljala dalje od....a bome ni on. ali smo dogurali do 13-te godine ;)...tak da, sve je moguće
ako ti nekaj zvrda vezano uz nju, probaj se sjetiti trenutka kad je to bilo, kad si prvi put osjetio to kaj osjećaš. možda buš isčeprkal i nekaj konkretno, pa se prema tome i postavio, prema njoj

...i tak, mogla bih, prije nego odem off, napisati - jebite se i veselite, ali ne bum :)
za promjenu recite nekom koga volite koliko vam znači. i ne skrivajte pogled. možda će te u njegovo/njenom pronaći odgovore. pa i za ono kaj osjećate

;)

http://www.youtube.com/watch?v=mUFN8SCjXz4


Mogu reći šutnjom, mogu prstima
I u pijesku stopama i u mraku usnama
Mogu čuti srcem, mogu očima
Nekim novim mirisom, nekim novim okusom
Zauvijek promijenilo se sve

Odjednom ti
U jutru što kraj mene drijema
Ti
A činilo se nikog nema
Ti
Odjednom ti u kapi kiše
Ti
A činilo se nikad više

Mogu vidjet kožom, mogu mislima
To se samo dogodi i bez riječi pogodi
Zauvijek promijenilo se sve

Stopilo se vrijeme u jedan dan,
Dan u kom se budim
I osjećam

čitamo se...mah-mah :)*

Jenom sam već napisao
Attraction Isn’t A Choice