o fortuna velut luna
ne znam napisati ljubavno pismo. ako ga i krenem pisati zapletem se u nekakve univerzalne zakone kojima je na kraju jedna jedina svrha i cilj oprostiti i sebi i drugima što nismo znali bolje. pa izgužvam napisano i ciljam koš za smeće. pa tragam bez ikakve pomoćne artiljerije za unutarnjim neprijateljem, pa ga nađem, pa umjesto da mu razbijem nos ja ga izljubim kao brata.. i tako unedogled. ko bosanski lonac. jebote.
ali, sjećam se, tamo negdje oko osamnaeste ljubav je bila i divlja i slatka, ljubav je bila leptirić u trbuhu i zvjezdica u oku, pa bila je čak i diskretno aplicirano ptičje govno na ramenu na putu do škole. jer to donosi sreću. ovako nekako mi je bila interpretirana u rijetkim trenucima sumnje u njezino postojanje: Link
oko dvadeset i treće ljubav je poprimila jednu sasvim novu dimenziju. bila je to ona vrsta ljubavi koja se konzumira češće horizontalno no vertikalno, bila je to ljubav radi koje se hodalo bos po žeravici, o, bila je to ljubav radi koje se moglo povrijediti svakoga tko nije mislio da je o ljubavi riječ, radi koje se moglo i ubiti i raniti, bila je to ljubav radi koje se vozilo stotinu kilometara bez odmora, radi koje se nije spavalo noćima, radi koje se nije moglo niti jesti, niti piti, niti misliti. negdje na putu do zrelije mladosti ostao je spomen na nju, uglavnom u pjesmama koje su napisali drugi, jer su naše nestale u oblaku dima jednakom brzinom kojom dogorijeva šibica.
(taraaaaa: Link :))
oko dvadeset i osme svečano sam se zaredila. Link
sada, u trideset i trećoj, ne vidim što bi ljubav mogla biti sem prepoznavanje sebe u drugome i ne vidim kome bih to mogla napisati ljubavno pismo. jer ako ga krenem pisati, ono će biti naslovljeno na svakoga. tako ti je to, moj alberte. u mirovini sam.
p.s. ako netko vidi onog frajera koji djeluje na žene kao što proljeće djeluje na stabla trešnje, neka mi javi njegovu lokaciju. hvala.
30.05.2013. u 14:48 | Editirano: 30.05.2013. u 18:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar