parablog

sjećaš se kada smo se nalazili kod onog hrasta dolje kod okretišta znaš da je grom udario u njega i da su ga posjekli dan poslije praznika za mene što smo ga proveli zajedno i meni se učinilo jako simbolično što se to dogodilo baš na dan kada smo se čuli zadnji put i izgledalo je danima poslije kao da si više nemamo ništa za reći a ja sam ti tada imala još toliko toga ispričati i da sam okrečila stan u zeleno i da je kralj dobio po njušci radi neke kuje i da je nebo žuto a sunce blu izmislila bih čitav svemir da te zadržim tada možda bih samo zašutjela nakon monologa i ostala tako ploviti satima to mi je najdraže od svega znaš to. danas sam širom otvorila prozore nastambe koju nazivam dom i nedugo potom nosnice mi je zagolicao cigaretni dim sa kata ispod znaš sada kada se po stoti put uspješno odvikavam od cigareta osjećam ga na kilometre. kasnije je netko u zgradi pohao kruh pa mi se učinilo kao da sam kod mame na doručku i kao da ponovno imam deset a onda sam čula glasove dolje sa dječjeg igrališta i ubrzo pažnju su mi zaokupile mlade obitelji sa djecom i ja sam se pitala gdje smo tu mi. zatim su zamirisale svježe oprane plahte i ručnici a ja sam preselila na muzički kanal. Link

Mogla je komotno dnevnik nazvati i "Muda" :D

.. od labuda :))

:*

:)