Laprdarij

Srećom Bog mi je dao dvoje djece pa mogu uspoređivati i vidjeti koliko su različiti. Da imam jedno mislila bih da su sva djeca takva. A ovako imam pokriven široki spektar.

Tema koja mi je ovog tjedna bila aktualna je: uzrok - posljedica. Uočila sam kako je mojem sinu nejasna ta veza. On jednostavno odbija povezati posljedicu s uzrokom. Rekla sam mu: ako ne budeš radio to i to, ne budeš dobio to i to. I on naravno nije radio ono što je trebao, pa mu ja nisam dala ono što je izvoljevao. I eto pobune! Pa kak? Ja cjepidlačim, uopće nije tako kako ja to vidim, on to zapravo radi ali ja vidim samo ono kad on to ne napravi, itd, itd..

I tako on zaključi - a što drugo nego da sestru volim više od njega. A ja stalno vraćam spiku na obavezu koju ima i ne dam se. Govorim mu: poznati su ti uvjeti, ako napraviš to, dobiješ ono. Je li ti je to jasno? Da, kaže on, ali... Čim reče taj ali, znam da ništa od razumijevanja.

Nisam se dala, i krenula u objašnjavanje uzroka i posljedica, i tupila, tupila, već sam samoj sebi dosadila. U jednom je času kao sjevnulo razumijevanje u njegovim okicama. Ima pomaka, vidjet ćemo.

Pak se sjetim njegovog oca. Niti njemu nije baš jasno da je ono što mu se događa posljedica onog što je radio. Ne, sve su drugi krivi, nema to ništa s njim. Jao! Nadalje se sjetim još muških u mom životu, bome ima ih koji nemaju nikakvu vezu uzrok-posljedica. Najozbiljnije se pitam - kako se vrte kotačići takvima u glavi? Koja je njihova logika? Možda ni ne želim znati.

Pitam se nadalje, jesu li muški skloniji neuočavanju te veze? Jer moja mi kćer ne da je senzibilizirana za to, nego je presenzibilizirana. I žene koje poznajem razumiju tu problematiku.

Takvi koji je ne razumiju zaigraju na naš osjećaj krivnje. Jer, naravno, nisu oni krivi i ne postoji varijanta da posumnjaju u to. Ako smo mi dobri prema njima, u njihovom svijetu ne postoji obveza da i oni budu dobri prema nama. Ali ako smo loši, to im daje pravo da budu još stoput gori. Je li stvar zrelosti? Ili možda samo neobrazovanosti? Inteligencije?

Ajd, sin mi je još dijete, moram paziti da ne zaglavi u tim uvjerenjima..

muška čeljad je samo egoističnija i naučena da će netko drugi umjesto njih...koliko puta smo čule: "pusti, ja ću brže"...seže to daleko u povijest...naravno, čast izuzetcima :-)

A taj netko drugi je prvo mama, zatim žena... Kod mene doma je pravilo - tko napravi štetu - prolije nešto, razbije, sam mora to srediti. Kći bez problema, a sin od prvog dana ima otpor. A ne živi s ocem da je od njega pokupio.

to ti je taj ugrađeni čip...još će puno vode proteći dok se ne promijene mišljenja...
baš jučer sa frendicom vidim tipa kako pere ulazna vrata zgrade...to je kod nas još rijetkost za vidjeti...obje smo se čudile, moža smo onda i mi "krive"?

Naravno da svaka akcija ima reakciju ... ali isto tako ni akcije ni rekacije nisu "krive"... jednostavno ništa nije krivo nego ima svoj smiso i mjesto ... ali mi kao mi... moramo dati svemu definicuju!

I ja sam bila takva mamai to sve u svrhu preuzimanja odgovornosti za svoje postupke... ali još se i sada pitam da li je bilo u redu!

Djeca su odrasla, žive svoj život... ali za mene kažu da sam bila jako stroga!

Ja bih tu napravila granicu između stereotipa i odgovornosti. Što se tiče 'muških i 'ženskih' poslova, ja ne inzistiram da muškarac mora recimo prati suđe, ako hoće ok, ako ne, opet dobro. Ni meni se ne radi baš sve. Ali inzistiram da preuuzme odgovornost za ono što napravi. Točnije, da osvijesti kako neke njegove akcije budu izazvale određenu moju reakciju.

Dorucak, ja tu ne vidim alternativu. Jer - lako je našim sinovima (ajd, ima i kćeri takvih) dok su s nama, no naš je zadatak pripremiti ih za život, za ljude koji im neće povlađivati.

A to... kućni poslovi.. jedan sis ne mrda, kći promjenjivo a drugi sin sve po kuću obavlja... bolje nego polovica žena..a odgajani na isti način!

Sin*

nije to stvar samo kućnih poslova, ali od tuda počinje i takav stav se onda proteže i na ostale sfere života

Da, da... u svemu se vidi odgovorno ili neodgovorno ponašanje!

Uh, pisala sam komentar pa mi se je izgubio

pa napiši opet :-)

Ali vidiš... taj "bolji" ujedno je najuspješniji ali i najviše mi zamjera strogoću!!!

Moj sin, ajmo to tako, ima prioritete. Na prvom mjestu je škola i to se jako boduje. Na drugom je doma što napravi, a ostalo su slobodne aktivnosti, interesi, hobiji... to se malo boduje. E, sad, on bi bio jako dobar u hobijima (a hobjij su takvi da mu ne nose nikakvu budućnost, ili barem jako klimavu) , ali škola mu nije baš bitna. A to ne može. Jer živi tu gdje živi.

I želja mi je da osvijesti kako njegovi postupci imaju posljedice. Ako recimo nedajbože vozi pijan, i ako ga zaustave, da mora snositi posljedice. Ako recimo vara curu, ona to sazna i otkanta ga, ne može cviliti kako je jadan.

dorucak, jesi li ikada pitala svoju djecu da li bi radije da si bila popustljvija mama?...možda bi i oni sagledali tvoj odgoj sa druge strane
naravno, da ne znači da djeca neće izrastu u marljive i odgovorne ljude ako ponekad malo i progledamo kroz prste

Meni moji koji put kažu kako ja nisam nimalo stroga. Druga djeca imaju puno strože roditelje.. Taj dio ne kužim.

Svojevremeno dok je najmađi još bio doma u sobi sam mu napravila plakat (svi prijatelji su ga poslikali koliko je bio originalan), prekrivao je skoro cijeli zid... baš to što ti pišeš Coco... ma ništa nije pomagalo!

Takva sam kakva sam, i jako mi je teško biti recimo stroža. Jer zaboravim. A možda bih trebala biti.. No to nisam ja

Cococh, tvoja djeca vjerojatno kuže da su tvoje metode opravdane, ma koliko se oni bunili protiv njih :-), znaš ono, APP

Dam-nedam, da, tu je klopka čini mi se. Djeca trebaju imati izbor, i nekako ih treba naučiti da znaju izabrati. Ako im uskratimo izbbore i samo naređujemo, neće kasnije znati drugo nego biti poslušnici.

Haha, Dorucak, ja sam sa svojim nedavno potpisala ugovor. Za jednog dana... da mi ne veli kako ga nisam tjerala i kako nije imao uvjete

Da, ali oni još nisu u fazi da to priznaju... ali ja samo šutim i gledam kako taj uspješni s 2 fakulteta, ultima borac (danas u Melburnu ima meč) odgaja svoje djete...Bogme to je za svaku pohvalu, i ni malo nije popustljiv i jako je pravedan!

Dorucak, držim fige tvojem sinu :) Eto, tek kad oni sami dobiju djecu - stvari sjedaju na svoja mjesta... Tek kad imaš svoje shvatiš kako je odgoj zeznuta stvar, i razumiješ svoje starce

ne bih to nazvala klopkom, nego upravo kako kažeš, treba ih naučiti izabrati ispravno, a to se može jedino iskustveno, znači greške su dobro došle...
kad netko samo bezpogovorno sluša, slaba vajda od njega

Uh.. na iglama sam cijelo vrijeme... ma i ako ne pobijedi a HOĆE, samo da ne bude težih ozlijeda!

Točno, greške su dobrodošle :) Mi starci često griješimo jer ih želimo poštedjeti negatinvih iskustava, a to je tek ono najvrednije. Samo da prođu kroz takva iskustva neozlijeđeni.., uh

Evo, i ti i ja smo napisale - samo da prođu bez (težih) ozljeda

držim fige uspješnom...
sigurna sam da su ti i drugo dvoje djece uspješna, bez obzira na broj fakulteta :-)
kad je moja dobila jedinicu iz jednog predmeta pred kraj školske godine, rekla sam joj svaka čast...jer imala je šansu dobiti iz svih predmeta, a nije :-)...iz dva je dobila peticu...
tak da, sve je u životu relativno i zavisi iz kojeg kuta se gleda

A najteži dio i je izbori.. i ako se krivo izabere ajde, dešava se život,,.. ali ako se opetovano isto radi onda je to ludost, a ako se u nedogled isto ponavlja i očekuje drugačiji ishod onda je to biti glup! A tomu je blizu najmlađu... sviju nas je sludio!

No napravili smo obiteljsko vijećanje i odlučili... dovoljno je odrastao da se nosi sam posljedicama svog ponašanja ( naravno samo je problem u školovanju, hvala Bogu!) i pomažemo samo ako to traži!

Dam-nedam, ma da, treba gledati u širem kontekstu. Nije presudna koja negativna ocjena, ima djece koja su sve 5, pa u nekoj fazi odustanu i zaostanu. Svojem sinu pokušavam nacrtati da za dobre ocjene treba učiti. Dakle, posljedica učenja je dobra cjena. I može on koji put računati na sreću, ili svoju inteligenciju, ali to nije pravilo. Učenje je pravilo. Eh, i još mu nekako moram nacrtati čemu će mu dobre ocjene...

O, i kći je svoje odradila, uspješna poslovna žena, ona je priča za sebe, i hvala bogu kao da ne živi u ovoj državi!

ja bih voljela da moje dijete bude sretno i zadovoljno svojim životom i postugnićima...
možda će biti najsretnija ako bude krojačica ili frizerka ili...što već...to samo mi mislimo da je uspjeh imati dobro plaćen posao i moći svašta kupiti...sve je to krasno, ali ako je duša mrtva džaba sve pare...

Moj je samouvjeren bez pokrića.. a kada zagusti... u hipu sve nekako savlada ... i provuče se kroz iglene ušice... pomalo hazarderski.... i tako iz godine u godinu...njemu baš briga a mi na rubu ludila!

Dorucak :) A kak da ta djeca shvate izbore, kad ih mazimo i pazimo, zapravo... sve imaju, ako im mi ne damo, daju im drugi.. nemaju niti priliku steći svoja iskustva... Gledam male Rome, pa taj već s 8 godina kuži ono što moj neće tako brzo. Naši se klinci niti nemaju priliku boriti, točnije, nemaju priliku osjetiti čemu uopće borba kad se svega ima.. Tak ja to vidim

dorucak, i on vas stigne iznenaditi...možda će upisati faks koji će ga baš zanimati i završiti prije svih sadašnjih odlikaša:-)
jednostavno, biti će onako kako treba biti...

Dam-nedam, i ja tako gledam, samo nek budu zadovoljni. No, treba ih naučiti da uopće znaju biti zadovoljni. Zvuči glupo, no biti zadovoljan mi se čini jedna od najteže postignutih stvari. Moj mali je sad pred upis u srednju, pametan je ali lijen. Bilo bi mi žao da ide u školu s nekakvim bedakima i propalitetima, a opet, ocjene su takve da neće moći upisati neku bolju školu... No, možda je to njegova lekcija..

Dorucak, eto, ipak ide nekako... a i oni se mijenjaju, kad sami dobiju familiju..

Curke, moram ići, bilo mi je ugodno čavrljati s vama, pozz :)

Moji baš i nisu imali sve "besplatno"...svi se školuju tako reći sami ... jer rade cijelo vrijeme .. kako mali Romi... igrom slučaja imamo svoje pa uvijek ima posla koji mogu oni obaviti...

Sjećam se jednom.. trebali su lovu za izlazak... a ja iz zafrkancije kažem: Da, imam 2 mašine veša za popeglati!
.... vidi čuda, veš popeglan a dobili svatko po 100 kuna!

možda da to ne gledaš njegovu "lekciju koja će ga naučiti pameti"...to je jednostavno on, dio njega, njegov život...možda će biti automehaničar i biti najsretniji, a kćer će biti voditelj neke ogromne korporacije i neće imati vremena za sebe, tebe, brata, prijatelje, ljubav i biti stalno pod stresom...
ja mislim da bi u takvoj situaciji on bio uspješniji jer je svoj život učinio ispunjenim i on je sretan

kad sam bila klinka cijela ulica je vozila jedan pony i svi smo bili zadovoljni...danas sjeca imaju svaki svoj bicikl, ne vidim nikoga da se vozi...imaju role, romobile, sva prevozna sredstva, ali skupljaju prašinu...tak da:-)

Hj, Dorucak, još samo ovo: i ja sam nešto slično uvela, i to funkcionira. Samo ih treba uloviti za nešto do čega im je stalo :)) a sad letim

I je se polako spremam pa na plažu malo...lijep dan cure!

Dam-nedam, da, u pravu si... :) Ionako ne mogu živjeti njegov život, kako si napravi tako će imati..

hajd, uživajte...:-)