Muškarci i žene...i nešto između

Oduvijek je bila u funkciji.

Oderano krzno navučeno na golo tijelo i u kožu umotana stopala.
Pamučna tkanina obavijena oko tijela i pridržana na jednom ramenu ukrasnom, bakrenom kopčom.
Krinolina ispod koje se je, u slojevima čipke skrivala čednost, a bivala prodana za dvorac više.
Ravne linije koje se raskošno, žensko tijelo minimalizirale.
Hlače muškog kroja kao dokaz da žene ne moraju, ako ne žele, hodati nekoliko koraka iza svog ili tuđeg muškarca.

S rubom suknje iznad koljena započela je ženska igra odjećom. I muškim pogledima, ciljano usmjerenim. Ponekad i krivo tumačenim :)

foto: Rosea Posey

Danas, odjeća nije ništa drugo nego ambalaža. A svaka ambalaža ima za cilj opravdati cijenu, postići raznolikost u uobičajenoj ponudi, potisnuti konkurenciju i na kraju iznivelirati uloženo s dobivenim, ako već nije riječ o pozitivnoj bilanci.

S odjećom možemo sve! Barem do trenutka kad ona više nije samo vizualni oblik (privremene) identifikacije.
Možemo komunicirati na način da sugovornicima šaljemo sadržaj koji zamjenjuje riječi. Ili je dodatak izgovorenom, ako je jedno i drugo spretno povezano.
O nespretnostima neću. Ili hoću, ali drugi put :)

Odjećom, o sebi, možemo davati informacije koje želimo da budu vidljive. I univerzalno prihvatljive, bez dodatne provjere, nebitno da li su istinite ili ne.
A možemo sve to i sakriti.
Zaokrenuti smjer.
Namjerno. Ili slučajno.
Biti netko drugi. Pomalo nevidljiv. Bez oznaka koje bi nas unaprijed odredile. I ljude oko nas prema nama samima.

Jer ipak, odjeća je samo nadogradnja. Ponekad dobra. Ponekad loša. Sa stilom ili bez njega. Oku ugodna ili tema za svakakve komentare.

Ali kad otkopčamo i zadnji gumb, pustimo da nam se odjeća obavije oko gležnjeva, ostajemo ono kaj jesmo.
Odjeveni samo u svoju kožu. A to je ipak najteže. Ili najzabavnije, ako se ne bojimo mraka, pogleda u ogledalo i/ili imamo ugodno društvo ;)

foto: Thorsten Jankowski

Dobro vam jutro! :)

Što se tiče odjeće, špagete u umaku nije baš preporučljvo jesti u bijeloj košulji, ali se čvarci mogu papati i u armaniju i imaju isti ukus...dobar. Jednom smo pojeli hrpu čvaraka na haubi mog auta, da nitko nije primijetio kako smo obučeni, jedino su gledali u njih!

tebi :)
nekima imaju bolji okus, na čvarke mislim, ak je na ruci skupa čuka :P

na godišnjici mature obična obleka.....kao da idemo na cugu.
a među nama vlasnik lanca fensi trgovina, brand manager, pravnik u NBH...u trapkama i šulji....i svi sa završenim faksom u roku

:)

da ih netko sa strane gleda mislio bi da su...... :P
a vidi vraga, zaeb ;)

ima još...

prije nekoliko godina upoznala sam dvojicu arhitekata koji su zajedno s ekipom, u kombinezonima delali na uređenju jednog poslovnog prostora
kak su uvijek bili na knap s vremenom, u zadnji tren su trebali nabaviti 100-tinjak stolica na rasklapanje, naravno, ne bilokakvih, za otvorenje...i niš, investitor im dal šušku, otišli di su otišli po stolce...i naišli na ignoriranje i frkanje nosom prodavača :P

možda da je znal koliku lovu imaju u džepu i da plaćaju kešom razvukel bi osmijeh, otrčal po kavu...morti bi ponudil i češhanje :)))

za rubriku vjerovali ili ne:

pred par godina smo stale u Gospiću. Frendica ima malo bolju mečku. Kad smo ulazile u mečku haltala nas je murja, mislila da je krademo. Unatoć dokumentima, njezinim ključevima u rukama, našim odraslim godinama, tak smo zgledale da smo auto mogle samo- ukrasti- po njihovoj procjeni :)))))

:)))

zabavne su te zavrzlame )

i da....bila bih ziher vjerodostojnija da o modi pišem u nečem drugom, a ne u šarenoj kiklji kupljenoj za 50 kunića :P

Bit ću prost: Na pumpu je došao čovjek s limuzinom i sa ženkom ovčarkom na zadnjim sjedalu. I pumpaši se zajebavaju , koliko bi tražili da gosponu kresnu kuju. Ovaj je popizdio:" Kaj , dva jeftina pumpaša' jeste li normalni? Pa znate li tko je ova ženka, kakve ona papire ima? Dva pumpaša. Kakva uvreda." Sjeo je nazad u limuzinu i otišao bez da je natočio gorivo. Ova dvojica ni dandanas ne zanju da li ih je zajebavao, ili je stvarno bio ljut, ali vole prepričavati tu zgodu....

bio je ljut!

čim nije natankal benzu.....

jedan vrlo osebujan gospodin, sudski procjenitelj mi je legenda. On kaže da ima barem dva kaputa. jedan za investitore, jedan za preznu upravu.
a ima tri auta.. doslovno za svaku prigodu.
I sama imam svoj auto koji služi za naplatu potraživanja. tko ga god vidi misli da mi novac neophodno treba :))). i tako to..

jednom je tu naša članica pisala kako je došla dobrim autom gazdarici kod koje je čistila i reakciju od gazdarice. Oni koji plaćaju ne vole da se na njima "zarađuje", odnosno, ne vole plaćati onome za koga misle da ima više od njih ..

Bez obzira što su druga vremena, još uvijek se smatra da je skupa odjeća stvar statusa i imanja novaca. Kod toga se zaboravlja da je dostupna svima.
Što prije nije bila.

o da....svojevremeno sam koristila minice kad sam išla obavljati nekaj za firmu, na carini. prvi put prošlo, a bome i svaki put iza :P
kolega je znao čekati satima, a ja sam obavila za uru vremena. istina da sam uvijek glumila glupaču i tražila pomoć, kao ne znam di kaj trebam obaviti, ali vele da cilj opravdava sredstva :)