Muškarci i žene...i nešto između

-Kak znaš?
-Tak, znam!



Hm, čitam komentare na prethodnom zapisu, pa naravno, imam još nekaj za dodati. Kao i obično :P

Da li ste ikad razmišljali na koji način vas ekipa s bloga doživljava, čitajući kaj napišete?
Moram priznati, do jučerašnjeg zapisa ja nisam. I danas se ne bu niš bitno dogodilo, ali da sam malo znatiželjna, jesam.

Da li fakat možemo nekog strpati u ladicu, a da smo sigurni da ga nismo gurnuli u krivu? Ili čak u krivi ormar, pogotovo one koje privatno ne poznajemo i jedino kaj nas povezuje su tekstovi, linkovi, fotke i međusobna, pisana komunikacija...
Koliko se takva mišljenja ipak talože na nekakvim pretpostavkama, a te iste su iskustveno zacrtane, ali ipak, na konkretnoj adresi, teško provjerljive?

Koliko sam skužila, a vjerujem da nije riječ o sporadičnim primjerima, pretpostavke o nekome tko je, kakav je i zakaj je takav kakav je, obično su u negativnom su kontekstu.
Da li nam je na taj način lakše nečije konture kredom iscrtati, nemam pojma. Možda i da jer svjesno držimo distancu, pa možemo biti bodljikavi.

Reći će neki da postoje pravila ponašanja koja su jasno vidljiva. I koja u nastavku imaju uobičajenu putanju kretanja.
OK, tak je.
Ali kaj ako, zbog svog iskustva koja nemaju baš nikakve veze s trenutnom situacijom, zalijepimo nekaj za nekog, a taj netko nema pojma o čemu je riječ, ide kontra smjerom, a mi smo nekaj prepoznali kao signal koji samo nama svijetli?
Ha?

Da li je o nekome imati mišljenje, a ne imati priliku to mišljenje i provjerit, pa još osobu i ne poznavati, smjelost, iskustvena zrelost, ili obična glupost?

(kad sam počela ovo pisati, tak mi je fino sve bilo posloženo u glavi, a sad vidim da imam puno pauza, rupa i da nemam pojma da li me kužite :P)

Je, je znam...mnogi će reći da su naša iskustva zbroj svega doživljenog, ne nužno uvijek u plusu, pa prema tom, dobivenom rezultatu i svoja mišljenja dalje formiramo. Sve bi bilo baš tak kak je, da nema zaeba.
A zeznemo se. Ne jednom.

A zakaj se onda tak čvrsto držimo pretpostavki i ne ostavljamo ni malo prostora da bude drugačije?
Možda jer nam je jednostavnije biti u jasno definiranim odnosima, s jasno definiranim ljudima, a
jedno i drugo smo mi, sami odredili, bez dodatne provjere u ispravnost istog..

Baš si mislim da li ima još neko pitanje koje nisam danas postavila? :P
I znam da bum se sjetila barem jednog, naknadno :)



E da, je l' netko videl Filipa?

Dobar vam dan :)

ne znam niti otprilike kako me netko doživljava ukoliko mi to ne kaže jasno i glasno. mogu pretpostavljati, ali to mi rijetko kada koristi, ako mi uopće ikada koristi.

da, tu ti fakat, ko ni mene, ne koristi :)

od ekipe koju sam upoznala, 3 su bila zaeba u reali. ono, divni i krasni ovak, a kad ih upoznaš, aloooo......
e sad, moja kriva procjena ili njihova sjajno odigrana virtualna uloga?
vjerojatno oboje :P

Nešto sam htio napisati dok sam čitao, ali..
Vidim da ti fali Filip.
Meni ne fali... i s Filipom ode i moj komentar. ( ovo nije komentar !)

a daj Medonjo :))...još bu svakaj, u pretpostavkama bilo, nakon i ovog zapisa :P

iz mog kratkog iskustva na blogu došao sam do zaključka da nikog
ovdje ne trebamo shvtiti doslovno, jbg pa nismo mi neki eminentni književnici
da smo u stanju prenijeti svoje stanje duha, emocije i uopće pogled na svijet!!

ja sam upoznala par sjajnih osoba s kojima sam i danas u kontaktu.

pakao, viš ja tebe vidim nestašnog, s gaćama na pol koljena :))
pretpostavka? ;)

ive...ima ih, ima :)

baš si malo razmišljam o tome kako na gajenje izrazitih simpatija prema nekome često nikakav utjecaj nema, primjerice, način na koji se on/ona predstavlja širokim masama. meni je često bitnije i znakovitije ono što nije rečeno/napisano. (iako ponekada i sama kažem/napišem više nego što bih trebala. al´ to je radi dugih prstiju. takvu me mater naprav´la.)

*češće

meni, na koji način interaktivno sudjeluje, mimo mene

kojom brzinom ćeš utrčati u prostoriju u kojoj je mrak i ne znaš joj raspored a kojom u vidljivi i poznati prostor?

a ulazak je u prostoriju je imperativ. ako ne ulazis u prostorije, ne gibaš se, dakle nisi.
stoga, kad već moraš, kreiraš vlastitu sliku prostora da bi uopće smogao snage za uć.

pokušaj se ufurati u dječiju glavu, koje prostor upoznavaju bez emperijskih referenci, dakle bez predrasuda. Divno, zar ne?

zajeb je što si ljudi nemaju muda priznati da ih više smeta njihova vlastita projekcija, kriva procjena, nego što je "prostorija" zaista "naopaka".

izgleda je jednostavnije u drugome vidjeti ono što nismo u stanju prepoznati kod sebe :)

fly, bit ću opreznija nego inače, da ne lupim di ne trebam :)
ili ću pustiti nekoga prije mene, da otvori prozor..ili upali svijetlo ;)

ive, pa i je...promatrati sa strane, pogotovo kad se odmaknemo, bolje vidimo (ak nismo čoravi), i ono kaj je sa strane (ak nemamo problem sa suženim vidnim poljem) ;)

u drugima vidimo ono za što smo kapacitirani. ako ne poznajemo tugu ili sreću kako je možemo prepoznati?

drugi su nam, prema zakonu spojenih posuda, ono dokle ih možemo popuniti.
zato neke vidimo samo djelomično, jer ih ima više nego što smo u stanju percipirati

meija vidiš krivo! to je tek odraz mog sračkanja po blogu i ništa više he he he

ok, tak je s emocijama. moraju biti u nama da bi ih znali detektirati.
znamo i kad kažemo da je nekaj prevruće jer smo ne jednom opekli jezik
a kaj je sa suprotnostima, koju primijetimo, u odnosu na nas, a iritantna je?

pakao...eto zaeba s moje strane :)

sviđa mi se kaj Fly.... veli

fly, niti nije moguće u potpunosti percipirati svakoga, jer za to je potrebno vrijeme. mjereno ili zemaljskim godinama ili brojem transmigracija.

ako se fereriraš samo na dojmove koje upijaš kroz ovakav medij, pogledaj koliko sve faktora utiče na krivu prosudbu:
-tvoja mogućnost percepije
-nepostojanje velikog postotka komunikacije osim napisanog (bez pogleda, boje glasa, držanja, konteksta, bla...)
-kakvog je trenutnog raspoloženja sugovornik u momentu dok ga ti skeniraš
-kakvog si ti raspoloženja
-što želiš uočit pa ti se mozak poigra i kreira to
-postoje ljudi koji su sposobni glumiti
-i nekakvi generaliziranje na kraju, uvijek, ali uvijek je osoba koju upoznaš drugačija od šablone s kojom si se došla upoznat

meija, mene najčešće kod drugoga iritira ono što prepoznajem u sebi, a što ne odobravam i što pokušavam svim silama izbrisati iz svog intimnog koda. rekla bih, to je nemoguće.

*referiraš
(i glupo mi ovo ispravljanje tipfelera, boli me kurac misli li netko da sam nepismen)

ma da, pišem o virtuali, primarno
o limitiranim percepcijama ljudi zbog razloga koje si i ti naveo

i pretpostavkama, našim

ive, onda se svodi na flyev komentar o prepoznavanju, bilo kao realnoj činjenici ili čak i onoj za koju bi željeli da bude takva, a nije ;)

(i to je tak)

raspoloženje igra veliku ulogu, to je istina.

i manjak emotikona na kraju komentara, ponekad :)

ljudi su ovdje isti kao ljudi koje vidiš u dm-u ili kroz prozor tramvaja.
za svakoga tako letimično pogledanog možeš orvoriti ladicu u kojoj bi imao similarne.
što si iskusniji, pametniji, senzitivniji, imaš više ladica.
ove predispizicije imaju samo ulogu fine tunninga, ništa više.
mi ljudi bez toga nažalost ne možemo jer nam je to uvjetovani refleks za lakši "ulazak u prostoriju".

za ljude koji su dovoljno veliki da nakon inicijalnog spremanja u jednu ladicu imaju dovoljno samokritičnosti da rezisente sele dalje u druge ladice, kažemo da su nagodni, široki

i tak.
ja sam govorio.

a sad idem masturbirat pod tušem
(čisto da vam sjebem ladicu u koju ste me mislile utrpat i otvorite još jednu. za vježbu)

bez emotikona, a vi si kreirajte glas, pozu, osmijeh, gel za tuširanje
ionak ćete fulat

ok, ni ja ne volim nedefinirane odnose jer me previše crpe, jer previše zapitkujem, sebe uglavnom, jer ....
i lakše mi je (komocija?) kad znam di sam i s kim sam, čak i tko mi je u kojoj ladici ili u kojem ormaru...čak i da li se netko lufta na prozoru

ali, ako mi netko nije na prvu odmah definiran, bilo simpatičnošću ili averzijom, ne spremam ga odmah

dobra zabava....i ne pjevaj preglasno, a nemoj ni ispuštati čudne zvukove ko zadnji put :P

meija.....nemaš li kakvo lakše pitanje?

htjeli ili ne svojim zapisima, linkovima, sličicama izdajemo svoja zrnca.
Ako nas bilo čime netko privuče, počinjemo sakupljati zrnca i graditi sliku
svjesni da je to ipak virtualna slika s fragmentima reale.
Ipak svoje realne dijelove ne možemo sakriti makar po blogu škrabali gluposti.
Osnovni orijentir nam je uvijek razlog i cilj radi čega smo na iskrici. Prema tome
posvećujemo više pažnje nickovima koji su nam bliži i koji su iz istih ili sličnih
razloga ovdje s nama.

Nisam dugo iskričar, a još manje bloger i nisam opterećen klanovima, prepucavanjima,
podmetanjima, vrijeđanjima niti me to zanima, iako je to jako prisutno na blogu.
Nedavno shvatih da se mnogi (gotovo svi) blogeri-ce jako dobro poznaju u reali, a ako i
ne, osim blogom komuniciraju mejlovima, telefonom i sl.

Da li je to sreća ili slučajnost, s iskricama koje sam imao čast i priliku upoznati u
reali nemam ama ni trunku negativnog iskustva, pače, realni dojam mi je bio ljepši
od očekivanoga.

Osim sjajnih cura, smatram da tu ima izvrsnih dečki s kojima bih sad mogao na
kriglu piva i uvjeren sam da se ne bi ni u njima razočarao.

Razlog mog oduševljenje realom pripisujem i time što stvarno biram s kim bih
želio biti u reali i ako je to još izbor i od druge strane, ne može omanuti, ako ničim
drugim, već ugodnim kratkotrajnim druženjem s dragom osobom uz piće koju nikada
ne bi sreli niti s njom sjeli u kafić u realnom svijetu.

Svaka cast.. budvar.. prvom prilikom castm duplim pivom..

Eto runde iznenada :)

..i onda nek netko veli da su muškarcu sažeti :))

lakše pitanje: jel bu kiše danas? :)

Mei
To ovisi o broju rundi :)

kaj, razveže se jezik nakon plivanja u pivi? ;)

Ne.
Ako je i bude, neću ju primijetiti.

Dečki za pivo, uvijek ! (možete povesti i cure :))))) )

bud, hvala na informaciji. vidim, imaš vezu gore :))

meija....nemam još gore vezu ali je polako pripremam.
Jasno ti je valjda radi čega. Ipak godine lagano prolaze........

Kako bi to bilo kad bi ispalo da sam imao život bez veze?
Bilo bi me sram........

ma, fučkaš godine..ak je duša mlada ;)
i znaš kak se veli - žuri polako :)

i tak...dobro je neke ladice ostaviti odškrinute
neke druge čvrsto zatvoriti
a dobro je, s vremena na vrijeme, napraviti i generalku. baciti ono kaj nam više fakat ne treba, ili se ugodno iznenaditi kad pronađemo ono kaj smo tražili, a nismo znali di je ;)

čitamo se..zagrlite dan. i ljude oko sebe. može vam se dogoditi da vam uzvrate zagrljaj. ili vas ne puste iz svog ;)

mah-mah :)

Mislim da su i virtuala i reala dio istog kolača... sve skupa je ta osoba...
Što ćemo dobiti realom?
Izgled, pokret, zvuk glasa(pod uvjetom da se nismo čuli), manire... itd.
Virtualom? Možda malo više otvorenosti, više razmjene misli o raznim temama (ne moraju biti samo ljubavne). Uz dužu komunikaciju ipak se osjeti (uz malo sluha), tko laže, ali i tko nam "leži" načinom razmišljanja i virtualnih postupaka...
Jasno da možemo i pogriješiti u procjeni, no naše je da i uz taj rizik (koji je kod mene bio ipak mali), možemo(a i moramo) sami odlučiti želimo li uopće s nekim na kavu...
No moramo znati, da je ovdje prvi korak našeg predstavljanja, pa makar on bio i krnji...

ovo ovdje su naše karikature.
pomalo izobličene ali prepoznatljive crte, bez finih detalja koji ostaju vani.
od toga ovdje kad nas se gleda imamo veći "nos" ili "uši", neka karakteristika nam je predimenzionirana.
i dvodimenzionalni smo.

Nije baš ni tak dobro biti predimenzioniran :)
barem mislim

a ono. ne možeš ovdje bit baš jako proporcionalan :)

ma bvze. ovo ovdje su komadi nas. pravi, pravcati. to što ih netko prezentira kao sopstvenu karikaturu ili zaštićeni spomenik kulture je isto komad. osobnosti. pravcat, najpravcatiji.

E sad....
tu je šta je
nemreš uvijek dobit baš ono kaj tražiš
al možeš pokušavat
vrijeme ionako ide

nisam rekla da nisu. samo, kad nekom vidiš samo dijelove, koji se od stalnog gledanja u njih čine kao najistaknutije osobine, onda je sveukupno karikatura.

huh. vruće mi za raspravu. a da se složiš sa mnom pa maznemo po sladoled? :)

slažem se:))

ma ustvari i nije tolko :DD

a zašto ti i ovdje i tamo, presinguješ zapravo taj štih karikature, kako svoje tako i tudje?

zašto je relaksirajuće krenuti ziherašenjem kroz cerekanje koje će dati direktivu neobaveznosti odnosu koji je tek u stvaranju?

a daaj. vruće je:)

(la la lalala.... la.............. LA-LAAAAAAAAAAAAAAA!) :P*

zato što se tu dođem opustiti i potrošit neko neobavezno vrijeme. u 80% slučajeva ovdje usput sam još i zauzeta nečim drugim, i uopće nisam koncentrirana na predstavljanje :)

al nije i da nisam bila ozbiljna nekad.
ozbiljna sam i s ovim da mislim da nas se vidi kao karikature.
i karikatura ne mora biti ni lagana ni smiješna.

Karikatura je vrlo ozbiljna forma.
Inače bi teško bila duhovita.

a odnosi su ionako difoltno neobavezni, pogotovo tu.
zašto bih išla bušit borerom svakog na kog naletim ili dopuštala da to meni rade? volim distancu, a kod onih koji su mi iznimka u tome, dam uvid i u ono van karikature.

moj konverzacijski način (osobina koju vidiš predimenzionrano kod mene trenutačno) je površan, ziheraški i šeretski (olfo).
ja ne moram biti takva.

aha. ok. to je ustvari testiranje istovjetnosti neke :) ok ok imaš me za jajovod obješenu;D moram peći šnicle, viču na meeeneeee://

mah:)

(hm. ne držiš me. previše si se zapalila. ok. ipak moram ići)

:D

(ma jok, u prolazu, pa lupam na brzinu.. a viš, to ti je to:)

e. :**

(došla, izlupala nešto (tako danas pao grah), na što ću za 5 min zaboravit, a netko će mi zbog tog nalijepit etiketu. ih :)

fly me podsjeca na pasemi.

mene pasemi podsjeća na sharon stone

mene patpongica na Ču-En-Laja :O

a mene mmmmka...ček da se sjetim na koga
:)*

polupani loncic - mka ispalaaaa :)))