Laprdarij

Kažu kad nešto zarasta da nam se spava. I u homeopatiji kad se nakon uzimanja pripravka počne spavati to je dobar znak - kreće iscjeljivanje.

A ja u zadnje vrijeme samo spavam. Na početku godišnjeg mislila sam - premorena sam. Ali sad nakon 3 tjedna i dalje spavam ko klada. Po desetak sati noću, pa na plaži zadrijemam, čim se smirim klonem.. Da nemam neku bolest spavanja? ili sam se konačno opustila nakon x godina.

Čak i ujutro potegnem do 10, što mi se nije dogodilo u zadnjih 15 godina. I nekako mi dan traje prekratko jer ga pola prespavam.

Uz to imam lude snove. Sanjam neke scene od prije 30+ godina, kao da mi se otvaraju ladice sa zaboravljenim događajima pa oni sad hoće van. Neki me uznemiravaju. Noćas me jedan šusnuo, bome nisam zaspala neko vrijeme. I rasplakao me. Nisam bila sretna zbor tog vraćanja u prošlost. A opet, vjerojatno je dobro to iščistiti jer sam na taj događaj skroz zaboravila.

Noćas sam osvijestila koliko sam toga potisnula. Što zbog svjesnog 'klin se klinom izbija', a što zbog događanja koja su se bome događala i događala, stalno nešto. Sjećam se - imam neke probleme i onda mi recimo umre netko, i sve se okrene, aktualni problemi odu u drugi plan, potisnu se kao nevažni. Ali se ne brišu. Nego čuče i čekaju svoju priliku.

Jedno od polja je i polje m-ž veza. Tu sam išla iz jedne veze u drugu. Bez pauze. Bilo je muškaraca oko mene i nije bilo teško, samo sam trebala pristati. Da bih jednog zaboravila spetljala bih se s drugim. I to je šljakalo. I nije bio problem. Osjećala sam se super. A zapravo sam samo nabacivalu govna na hrpu.

Da bih u jednom trenutku svjesna svih tih slojeva koji se se nataložili i čvorova koji su se sfufljali odlučila stati. Ne idem dalje dok se sve ne iščisti. Dok ne vidim jasno gdje sam i što sam. Ne želim više površinske zahvate i dodatne slojeve. I nakon nekog vremena mirovanja počelo se eto otfufljavati. Ono što nisam kad je trebalo - sada rješavam.

Neobično je s 50+ plus rješavati nešto što se sfufljalo s oko 20. Ali eto, događa se. I fala Bogu da je krenulo. Sad vidim koliko su me neki tuđi postupci obilježili. Koja i kolika je moja patologija bila kad sam dolazila u takve situacije.. Koja je to moja patologija trajala sve ovo vrijeme do danas.. Koje su to moje blokade koje su mi onemogućavale da budem naprosto - sretna..

Još uvijek nemam pojma, tek nazirem. Načela sam tek vrh sante leda (govna).

Pitanje može biti - čemu to? Zašto ne uletim u neku vezu i sve zaboravim? Jer to provjereno šljaka - na neko vrijeme. A vremena više nemam previše, čemu ga gubiti na kopanja? Još dvije tri veze-braka i gotovo, kao Žuži

E, problem je kad se jednaput ugleda taj niz slojeva, ne može se unatrag. Vidim ga na sebi, ali kaj je još gore, vidim ga i na drugima..

I guši me..

Ili - kako da povjerujem nekomu komu sam ja još samo jedan sloj kojim želi prekriti prethodni - da zaboravi?

u vezi zadnjeg komm: nikako... jer uvijek negdje izviri neki rep prošlosti... :-(

Da, njegov rep plus moj rep - ne da mi se više...

onda barem svoje repove "skreši"... poslaži na mjesto... ;-)

Da, Fione, to mi je i cilj, samo kaj toga imaaaa... Nadam se da će mi ovaj život biti dovoljan, barem za krupniji otpad

S tim da sam dosta uredno držala svoje 'repove' dosad, barem sam ja tako mislila..

eh... pa nisu inventure bzvz izmišljene... :-)

Spava mi se :)) Idem nastaviti pospremanju u carstvu snova :)

laku noć... i sretno u slaganju puzzli... ;-)

Je, treba otpisivati stvari, pogotovo ako je amortizacija preskupa (a znamo da to nije sam tak - uvijek platiš kad tad)

laku noć :))

Najljepse bunde rade se od repova. ;-)
:-))))

Kokošanelko
pod hitno otiđi provjeriti šećer u krvi
pospanost je jedan od znakova
još i ako piješ puno vode
onda sigurno imaš problema sa šećerom.

Stari, hvala :), ali nemam problema sa šećerom.