Laprdarij

Tak. Sad ispada kak nisam nikad doma. Pa skoro i nisam. Skoro krava jajce snesla. Zaželjela sam si biti doma. Dođem kasno, sunce već ode, a lijepo mi je u sunčanom dnevnom boravku.

I pogledala bum si Raymonda. PAše mi nekak u zadnje vrijeme. Taj obiteljksi humor. I dinamika obitelji. Lijepo je imati veliku obitelj gdje se stalno nešto događa

Moram odnijeti zadnji kotač bicikla na popravak, ako ga je uopće moguće popraviti. Malo je spigan. To ti je kad posudim bicikl., a vrati mi se nekaj zgužvanog.. Da nema PAm nekaj s tim?

bok koko..nas dvije ko da imamo zajedničke...turnuse! mislim, ono da nismo doma i da smo se zaželjele biti doma...jedino kaj ja nemam papige već imam nju...pesu! gotovo da sam joj počela ljubavne izjave davat kolko mi paše njeno društvo! ha ha...jedino kaj je moja obitelj...ona i ja! prošlo me vrijeme obitelji...sada bih samo njega! no, ko što rekoh imam samo nju!

Bok, Mai :) I ja trenutno imam samo papige, no ne zadugo. Moja mala obitelj :) Nekak mi je tiho bez klinaca

Ja bih trenutno mir i tišinu. A to i imam. Mai, baš si volja :)

Lijepo je željeti nekog, pogotovo nekog određenog. Lijepo je i patiti za nekim. Ja se nemrem niti setiti nikog. Hm

Jučer sam bila na kavi s jednim vitezom. Jednim od rijetkih... U toj ekipi ima nekoliko vitezova, prekrasni dečki! Sjećam se scene od prije 30-ak godina. Išli smo nekamo na izlet vlakom. Gužva i stojimo u hodniku, ispred kupea. Prolaze dva milicajca, i jedan se očeše o mene i primi me za rit u prolazu. Ja šapnem tom jednom vitezu iz ekipe kaj je bilo, a on popizdi i napadne milicajca. Bil je spreman potući se. Bome su milicajci ustuknuli, iako je bilo prilično napeto. Eto, to je frajer!

E, taj tip je fakat osobenjak. Neću ga opisivati jer je toliko karakterističan da bi ga vjerojatno škvadra prepoznala.. Ili su čuli za njega.. On i ja smo negdje ranih 80-ih išli u Poljsku. On je u pasošu imao sliku s kratkom kosom, a u reali je imao dugu. Nisu nas pustili u Poljsku dok se ne ošiša, pa sam ga ja šišala na granici.

Piše izvrsne tekstove, poeziju. Izvrtsan je snimatelj. Ludo kreativan i otkvačen. A čujem da je bolestan. Kažu, ide na bolje.

Eto, baš ga volim :) A nismo se čuli ima desetak godina. Sretna sam što imam takvih u svojoj riznici :)

On je za mene car!

Jučerašnjem vitezu sam rekla nek mi puno pozdravi tog viteza..

Bili su u ratu, u onom pravom ratu. A samo jedan ima penziju. Ovaj o kojem pričam nije htio. Jučer sam čula tužne priče. Uh! S kojim se demonima ljudi bore!

Jučerašnji vitez i ja smo zaključili da je najvažnija stvar na svijetu - čovjek čovjeku. I razgovor. Sve drugo je bez veze, danas je sutra nije. Brzo se zaboravi. Ono što vrijedi i ostaje - to su ljudi. Kad osjetiš da postoje ljudi koji bi za tebe život dali... Ima li veće sreće? To beskrajno povjerenje.. POVJERENJE !

A kako sam odrasla s vitezovima, mislila sam da su svi takvi. Dugo mi je trebalo da shvatim kako su takvi zapravo rijetki, i kak sam imala ludu sreću.. Ljudi od riječi. Od povjerenja.

I to smo jučer spominjali. Dovoljna je riječ. Zapravo - drugo se niti nema. Samo riječ. Ako ne ide na riječ, ne ide nikako.

Postoji i jedan projekt koji okuplja takve ljude, kojima je riječ dovoljna.. To sam se jučer podsjetila, nekako sam to potisnula. I jučer me je ta ideja baš ponijela. Koliko topline u tomu :) Nakon posla, taktiziranja, ovoga, onoga, družiti se s ljudima kojima se može vjerovati - na riječ.

Zapriča se ja...

hej ženo...jel ti rentaš kojeg viteza...okruglog stola? a može i bez stola i stolovanja...sam nek ima dušu! nažalost, jedan moj najveći frend je umro...tako sam bar ja mislila da mi je najveći prijatelj...a u stvari, iznevjerio me! zato valjda i nisam imala prijatelje zato što sam imala...ljubavi! a kad imaš ljubav onda ti više ništa ne treba...u stvari tako misliš, al shvatiš dockan da si zbog jednog vlaka propustio sve...vozove!

Hej, Mai :) Tko zna zašto nisam ostala s nekim vitezom. Neki su ostali sami još i danas, neki su sretno ubračeni.. Kad sad gledam unatrag, zapravo nemam alternativu. Ili oni, ili nitko. A njih raspoloživih i raspoloženih više nema..

Teško ih je opisati, no njih se ne može sresti na špici, ili u nekom od poznatih zagrebačkih kafića.. Najveća je vjerojatnost sresti ih recimo na Velebitu.

A zašto nisam imala neku veliku ljubav, kao ti, Mai? Vjerojatno zato jer ne znam kako, jer nisam sposobna za takvo što. Za to nemam hrabrosti. Nije me strah puno toga, ali me je strah bliskosti. Strah me je napuštanja. Zato ja bježim.

I naravno da me je muž napustio. Jer neće se dogoditi ništa osim onog od čega strahujemo..

I tak se onda srce zatvori, da se ga zaštiti.. I nema više unutra, i nema više van..

Velebit
to stoji :)

On tebe? Ja bila u suprotnom uvjerenju..:(
No..što sam htjela reći...zašto se bojiš? A nisi se bojala nepoznatih
planina, špilja, mora i vjetra?

Ničeg se tog ne bojim. A zašto se ovog bojim - naslućujem, ali ne znam. Možda niti ne mogu saznati.

Bla, bla, bla...
:-)

Nema vitezova, a zasto ih nema, jerbo su vitezovi obicno bili slabjeg imovinskog stanja i dio ih izginio u borbama za princezinu ruku, dok drugi dio krepa oglada, niste ih ranile, e,

Jareč, mi smo djeve krive što nema vitezova, naravno... PA mi ih i rađamo, odgajamo, ali i uništavamo

coco, neće te "biti manje" ako malo popustiš
uzde :)

Mimsy, pa nije to pod mojom kontrolom. To se događa neovisno o mojoj volji

Kažu - dogodit će ti se ljubav kad se najmanje nadaš... Lijepo je to čuti s 20, 30, ali s 50+? Kad već davno odoše sve nade

E a koje kriv, ko? Ako san ja obrstija sumu i ucinija eko incident i narusija bio ravnotezu unda se uzrok zna, e.
Tako je i sa vitezovin nisto in se dogodilo a ko je kriv ja neznan e :-)

Jareč, ovaj moj prijatelj je zaključio da je to zato što su ukinuli vojsku. Jer se muškarci više ne odvajaju od majčine sise. A nekad ih je vojska prisilila i neka budala koja ih je tamo tlačila na sazrijevanje

E, moje dislsksije - Jarče!

Puno je vitezova stradalo u ratu.

Ostatak se je razbolio nakon rata

:))))
pusti ti to "van kontrole", strah se uvijek nekako vidi na čovjeku..
ljudi to...namirišu, da se tako izrazim :)
No dobro..eto, moja se kuma zaljubila sa 48..sad su dvije godine skupa već - sjajno im ide.
A sestrična se eto udaje sa 54 :)

Da, nazalost puno je hrvatskih vitezova stradalo u ratu, neki i posli rata, moje misli i molitve su sa njima.

Slažem se da se strah vidi na čovjeku, pa vjerojatno muški to i vide na meni... Nek je ovima tvojima sa srećom :))

Jarče, dijelim to s tobom i sa svima njima

Hm,nebi o ratu politici vojskama.
Mislim da su ljudi danas sve manje ljuckih osobina imaju, jednostavno ljuckost izumire, sebicnos sve vise raste, to je to.

U tome se svi slažu, otuđujemo se, ali nažalost mnogi ne polaze od sebe..

tnx coco, u njihovo ime :))
..samo se opusti: imaš djecu, posao, svoja si...
uvijek može biti gore prije nego li postane bolje, ali
ne treba se koncentrirati na loše..
dosta sam pametovala :))
cmok

Tocno tako.