Misli 33. stoljeća

Odmah, neću o Zagrebu, Maidenima; publici ... sve za 10tku.

Likovi ispred dućana su mi uvijek bili zanimacija ... a svi isti.
Od Vardara pa do Triglava (i dalje).
Piju, sjede na izvrnutom sanduku (kašeti je pravi izraz :D) ... i to je to.
Uvijek je u igri i odnos ljubav/mržnja sa prodavačicama, a one opet, kao da se maloj djeci obraćaju.
Uvijek sam ih doživljavao kao "pale ljude" ... the fallen ones ... koji pokleknuše pred teretom ovisnosti prema piću.
Čemu ova tema, nemam pojma ...
Evo, Link pun ritma

Nekad sam i ja to radio.Upoznao mnogo ljudi iz kvarta.
Nije bilo ovisnika,osim ovisnika o društvu.Bilo nas je različitih
profesija.Neki su vodili svoje peseke pa su se i oni naučili.Davali
bi im pivu pa bi poslije veselo lajali.Poznavali smo gazdu dućana
koji se trudio da nam bude ugodno i nikad ne fali pive.Kad sam prestao
dolaziti svi su se pitali zašto me nema,jeli to zbog njih.Ali ja sam jednostavno
odlučio ne piti više ni kapi.I tako je nestalo jedne vrste pivskog prijateljstva.

a piva u dućanu 5 kuna a hladovina u parku samo takva :) dole kod vas restorani zjape prazni a parkovi puni turista,piva 18 kuna :)

Zato pivoljupci radije idu po dućanima jer je jeftinije,
a i društvo je zabavnije.

http://youtu.be/EDGYaRWv1ek