Laprdarij

Umro. Danas sam saznala. Neću mu biti na sprovodu jer nisam u zg. Pa ću se na ovaj način oprostiti s njim. Jer imam potrebu nekako se oprostiti, a ljudi oko mene ga ne poznaju. Doduše, ni vi ga ne poznajete. Većina.

Zadnji put kad sam ga vidjela bio je poprilično pod gasom. Kao i često kad bih ga viđala. Bio je to tulum proljetos, zamolio me je za ples. Odbila sam ga, nemrem s takvima. Glupo mi je plesati s nekim, a da taj nema pojma s kim pleše. Je li mi je sada žao što nisam s njim otplesala taj posljedni ples? Nije. Opet bih postupila isto. Nakon što sam ga ja odbila, pitao je moju prijateljicu i ona je pristala. Rekla mi je - žao mi ga je. Meni ga nije žao. Nije morao ovako, sam je izabrao.

S njim sam prije 30-ak godina gradila budućnost. Bila je to ozbiljna veza, blagoslovljena od mojih i njegovih. Bilo je lijepo, on je bio čovjek široke kulture, puno sam naučila od njega. Zahvaljujući njemu sada radim to što radim, i zahvaljujući njemu zavoljela sam taj naš mali, a veliki hrvatski jezik. I vjerojatno je još tragova ostavio u mojim interesima. Bio je erudit.

A zašto nismo ostali zajedno? Eh... Zato jer smo jednu Novu godinu slavili na Vršiču, Slovenija. On i ja, i hrpa Slovenaca. Bilo je veselo, Slovenci znaju napraviti fešte! U jednom času se je izgubio i nigdje ga nema. Meni već glupo, tražim ga, i naiđem na ljude kako stoje pred zaključanim skupnim ležišćem i čude se. A ležišće za cca 20 ljudi. Tko ga je zaključao? Moj dragi, s još jednom. I lijepo su se unutra proveli. A ja posrana ispred vratiju. Sretna mi Nova godina! Tada sam bila u šoku, nisam niti reagirala. No, veza je naravno strulila. Njemu je bilo žao, nije znao što radi, bla, bla, i puno godina poslije ispričavao mi se je, ali kaj vrijedi kad je u meni puklo. Zapravo, ne znam što je to u meni da mi muškarci to rade? Nije on bio jedini... Da, i poslije im je užasno žao, i cvile, i što sam ja dalje oni više pate za mnom. No, to je priča za sebe.

Promatram sada sebe i osluškujem što osjećam. Ništa intenzivnog, nekakvu tupost. Ta priča je za mene završena i zaokružena još davno. I ako se netko intenzivno trudi uništiti si život, valjda mu lakne kad to konačno i uspije. Nadam se da je sad miran, riješen zemaljskih briga i tereta. Počivao u miru.

:*

Hej, Lanena ... ne mećem smješka zbog teme.

laka mu crna zemlja, mir dusi njegovoj..
jednom, ne tako davno, mi je neko reka, znan i ko...i kad...."sad ce svaki dan umrit neko, koga znas"....
tjesija me je, jer je umra neko koga smo oboje poznavali...vlasnik lokala, u kojem smo "visili" nekada...
meni bas bilo za, a on...on, koji me tjesija i to govorija, iznenada je umra misec, dva nakon ovoga.....
tako to je, ma kako nam se cinilo da nije...

Tu bi bilo i pitanje oprosta, ili zamjeranja. Ono što osjećam u vezi s tim kad netko napravi takvo sranje i traži da mu se oprosti - je to da zapravo ne zamjeram. Javi mi se osjećaj nekakvog jada, pitanje - zakaj? Pa onda zaključim da mu je to očito trebalo iz nekog razloga, nikomu znanog.

Hej, Mazo.. u godinama smo kad prijatelji umiru :(

Coco, ne zamaraj se...vrime ce sve ucinit...ono sta osjecas, osjecas...osjecaji se minjaju s vrimenom...nije ti lako, to je sigurno.

Da, nazalost :(((

Ono što se u meni dogodi je prijelaz u kategoriju - tko te hebe. Imao si moje povjerenje, izigrao si ga, i što ćemo sad? Ništa. Povjerenje je tkanje koje se ne može pokrpati, a teško ga se tka. Barem ja ne znam tajnu krpanja povjerenja. Možda je rješenje u alkoholu, drogi, Alzheimeru..

priča ko priča koko...al nije priča! sa svakom tom pričom ode i dio nas! ima li nas još?

Samo ti sibaj...po svom...to je ok....skroz..
misli, misli, misli...pitanja, odgovori...ima toga....ostavljam te...i razumin.

e moja koko...valja imati stav pa makar te on odveo u ...pičku materinu! slažem se posve! jebeš čovjeka bez muda i stava.

Nije da vas baš kužim... Ali, ok je to da ode dio nas s nekom pričom. Ali taj dio mene je već odavno otišao.

Nastojim iskoristiti trenutke dok su aktualni, dok je netko živ. Ako ih tada ne iskoristim, znači da to nije to. Ne mogu onda kad netko umre misliti ovo ili ono..

Imaš pravo. Kad gubiš povjerenje, gubi se vjerodostojnost.

Tako bih rado da se i drugi prema meni ponašaju. Da budu dobri prema meni tu i sad, dok imaju priliku. A ne da su sad prema meni svinje, a kad umrem će žaliti za mnom, i bit će im žao, bla, bla..

Da, o tomu često pišem. I razmišljam. Kad je netko prema meni bezobrazan, pomislim - bi li takav bio da zna da sam recimo smrtno bolesna? Ili da me sutra neće biti? Vjerojatno ne bi. Pa zašto si onda bezobrazan prema meni sada? Zašto me želiš namjerno povrijediti?

No, takvi ljudi očito nemaju iskustvo toga da nešto nestane. U trenutku. Da je sve tako krhko i prolazno. Da je svaki lijepi trenutak nježni balon od sapunice i čemu ga namjerno bušiti kad ionako nije vječan?

Malo kad nas netko želi namjerno povrijediti. Uglavnom ne znaju/ne znamo bolje. Ali, rezultat bude isti:)

Oprost i ide na "ne znaju što čine".
Što više nekog možemo pravdati na "ne zna što čini", veća je šansa za oprost.
A nisu nam ni očekivanja nevinašca:)

ko nikad nije pička, prvi baci kamen:)

Styx, ma nemoj! To što je morao poševiti neku tamo baš kad smo nas dvoje na romantičnoj proslavi nove godine - to spada u - nije znao što čini? Znači, odgovornosti nema ni u kojoj prilici? Ček - kaj je to tebi ok, a moja su očekivanja da to ne napravi - blesava? A ne slaže se ni s tim da ljudi ne povrjeđuju namjerno. O da, čine to i hrane se time. Jer od povrijeđenog dobiješ više hrane nego od zadovoljnog. I to je sick.

Sad se otvara pitanje - u kojoj mjeri smo životinje? I u kojoj mjeri se to sve može 'pravdati' životinjskim nagonom. No, kako se meni čini, čovjek je u evoluciji zakvačio neku pogrešku i postao duhovan. Vjerojatno su nam to vanzemaljci donijeli.

Ono što se meni čini je da na ovom svijetu živi puno vrsta ljudi. Ili podvrsta, kak hoćete. I jedni druge ne razumiju. Nekima je normalno ševiti sve i svakog, a neki žele s jednim ostvariti duboku vezu. Ja sam ove druge vrste.

A, pa mislio je da će proć lišo. Inače ne bi zaključao vrata.
On je očekivao provući se, ti da bude vjeran. Previše očekivanja za oprost:)

(nije normalno. svi to očekujemo ovdje. jbg. bilo bi lakše da nije tako)

A kaj je s onim - neznanje ne opravdava? Ako već ne znaju što čine...

Ne kužim, Styx, na kaj misliš da svi to očekujemo ovdje?

ili da okrenem - što nudimo? To je poštenije. Nudite li duboku vezu jedan na jedan?

A ma, samo neš razmišljam. O općim mjestima i zajebima. Zaboravi. U pravu si:)

btw i sama sam napisala blog na temu...vjerodostojnosti! i ljudi koji su za jedan na jedan...a ne čoporativno. i nema tu isprike, stikso! odnosno, moš ju zatražit, al na onom drugom je dal će ti ju dat?

Ako ćemo o općim mjestima i zajebima - onda me nemoj zajebat negdje gdje ovisim o tebi još par dana. Ili na višetjednom krstarenju, recimo. Budi barem toliko fer da to bude tamo gdje mogu otići taj čas doma, maknut se.

Meni fakat fali neki bitni čip u glavi. Ako netko ne želi bit sa mnom, pa nek ode, nitko ga ne drži. Nisam od onih koje ucjenjuju, vežu za sebe, dotični ima slobodu u svim smjerovima. Pa zašto se jasno ne izrazi? E, a možda je baš u tomu problem.

Na jendom tulumu na Japetiću jednom mojem prijatelju se počela nabacivati neka ženska, a njegova je bila tamo. I ta njegova ne budi lijena, napala ju, zveknula joj šamarčinu i otjerala je. Bome su još dan dnaas skup, ima 20 godina.. Valjda tak treba.

Isuse, ja da premlatim žensku koja mi se nabacuje frajeru? Uh! E, ja sam od onih koja se okrene i ode. Riješi to sam. I on to riješi tako da ode za tom. a koji će mi klinac frajer koji je svačiji?

I kaj ak ja taj čas nisam uz njega?

Ne da je fulan gol, već cijela utakmica... il ne ?..i o kakvom sjećanju i potrebi je TU riječ ? ..i di je ono,..o pokojniku samo najbolje ?!?!? Čovjek je umro,..heejjjj ! ! !

Sva se stepem pri pomisli da bi se "nekaj" moglo desiti mom bivšem,..jbt. pa on je otac našemu sinu,...i to dobar,
a to kaj su mu se potkrale neke tuđe ženske gaće,...e jbg. život. Možda sam tupavo i sentimentalno žensko,....al nekak
mi draže pamtit samo dobre dane...nemoguće je da ih i vas dvoje niste imali,....ili ? i znam, jako dobro znam da bi na
takav dan ko kaj je danas tvoj, tulila neutješno ko foka...a nikak se opraštala reda radi,..i još na iskrici,....Da nisi malo
pretjerala,..ipak ?

Ovo ne traži odgovor.

Živa bila !....

viš indigo, moj pokojni suprug (drugi) i najveća ljubav mog života (20 let) otišao je (umro) a da se nismo pozdravili! strašan je to osjećaj, iako je on to učinio namjerno. moraš bit velka volja i inat pa se ne oprostit od žene koja te silno voljela, koju si silno volio i zbog nje u biti i otišao u smrt (to je duga priča)...no dugo sam se s njim svadila..čak i godinu dana nakon smrti. istina, pamtim sve lijepe trenutke ali mu nekako stavljam na dušu i to što ga nema...ne znam jesam li mu još oprostila...iako sam otišla od njega. trebao je za života činiti drugačije, bolje...to je poanta kokine priče...čini dok možeš ono što možeš, a desti će se što mora. tako gledano, jebeš čovjeka koji radi gluposti..nema oprosti nit drugog pokušaja često, jer nas smrt rastavi. neke stvari se naprosto nemreju vratit...a život bi bio posve drugačije da je bilo samo malo odgovornosti..i prema sebi i prema drugome! u tom smislu razumijem koko...no svi smo mi samo ljudi i griješimo.

Da mi se tuli, tulila bih. I to pred njim dok je bio ziv. Tako i ti napravi, indigo. Cemu plakati nad grobom? To je predstava samo za zive

Bila sam fer prema njemu i dala sam koliko sam mogla i koliko je on zelio/mogao primiti. A njemu je sad dobro.

Nemam ništa za reći što već netko nije rekao (ne sve osobe).

Čitala danas Blog od Đusike, Mai i sada tvoj. Sve je to tu negdje (različite teme, ali ista razmišljana).


Samo toliko od mene.