Muškarci i žene...i nešto između

Fakat volim blog, osim onda kad ga ne volim :)



U duhu jučerašnjih zapisa, još ponešto s moje strane.
(niste ni sumnjali da ne bum, kaj ne? :P)

O jednom dosadnom, lijenom ljetnom popodnevu, sredinom ljeta, na jednoj od terasa u centru grada (o tome sam već pisala, ali savršeno mi paše za nastavak). I o jednom paru nedaleko od nas.

Iako oboje volimo Zagreb ljeti, ja više nego on (ili on manje nego ja), ili zato kaj nam je bilo vruće i kaj smo zbog njegovih obveza ostali dulje u gradu od planiranog, a znajući da istovremeno 200-tinjak km južnije nema mirisa asfalta, šutjeli smo uvaljeni u plave, sponzorske jastuke.
On u prijateljskom zagrljaju s pivom, šarajući kažiprstom po orošenoj čaši, a ja uz ledeni čaj.
(je, je, znam, bilo bi više fancy čaša bijelog vina i nekaj šareno koktelasto, ali kaj sad..)

Drugi On i Ona sjedili su nedaleko od nas. Par godina mlađi. Par, vidljivo na prvu – jedno nasuprot drugoga, udaljeni tek toliko da se nisu, a mogli su, dodirivati koljenima.

Ona je sjedila uspravno, graciozno, ravnih leđa i pomalo gordog stava, nogu preko noge. Mirna, bez uobičajenog ljuljanja natikače na vrhovima prstiju, tako uobičajenog za žene u dokolici.
Iako je bilo vruće, prevruće, djelovala je hladno. Daleko. Kao da i nije tu. Pogled joj je znao zalutati negdje iza njegovog ramena, nisam uhvatila gdje. Između dva gutljaja nečeg hladnog, svjetle boje, svaki put je iznova, na isti način, čvrsto prekrižila ruke na grudima.
A On? U nekom čudnom, polusagnutom, zgrčenom položaju, ne previše ugodnom, barem nama se tako činilo, gledajući i njega i nju sa strane. Laktove je naslonio na koljena, a s vremena na vrijeme, kao u nekom ritmu, tek toliko primjetnom, podizao je jednu, pa drugu nogu, zaustavljajući se na tren na vrhovima prstiju.
Ruke su mu bile nemirne. Prije nego ju je pokušao dodirnuti, palčevima je protrljao prste, kružno klizeći po njima. U zadnji tren je odustajao, pomaknuo se, utonuo dublje u pletenu fotelju, i nakon nekog vremena sve to ponovio.

Njih dvoje su nastavili priču na svoj način, a mi smo započeli svoju, u dvije različite varijante. Iako svaka toliko uvjerljiva na samom početku, na kraju sam morala priznati da je njegova realnija.
Možda sam fulala jer sam, naravno, više gledala njega nego nju, a možda i zato jer na njenom mjestu ne bih tako reagirala. Ne zato kaj se ne znam duriti, nego sam previše nestrpljiva da bih problem, ako postoji, zgurala ispod stola.
On mi je djelovao kao netko tko pokušava ženu dodirnuti, ne samo svojim koljenima tik do njenih, dok je Ona uspješno, svojim pogledom, zaustavljala njegove riječi, pa i dodire u pokretu, ne pomičući se ni cm bliže.

Druga varijanta bila je: „Vidi ga kak se izvlači, ziher je nekaj gadno zasrao!“

Čim je ovo izgovorio, znala sam da je u pravu. I znala sam i zakaj – evidentna faza ženskog emo moda koju muškarci opisno zovu – ja pitam kaj joj je, ona kaže ništa; pitam ponovo, a ona opet, uz znakovit uzdah – ništa; ja se onda okrenem i više niš ne pitam, a ona i dalje uzdiše.



Bez obzira kako je stvarno bilo i da li je netko nekaj zeznuo, pa pokušao riječima odvezati čvor, a durenje je opravdana, ali i suzdržana ljutnja, ili je bilo nekaj sasvim drugo u pitanju, svatko od nas, sa strane, neposredno može govor tuđeg tijela prevesti na svoj jezik.
Točno i razumljivo, stilski korektno ili i fulati, obično zbog svojih iskustava koje refleksno čita i prepostavki koje neće biti provjerene kao točne.

Neverbalna komunikacija, unatoč bogatstvu jezika kao izričajno oblikovna forma, daje puno više prostora za reći kaj se treba reći.
Može biti i zabavna. Inspirativna. Poticajna. I jednostavno čitljiva ako naučimo čitati geste.

S izgovorenim riječima drugačije je. Konkretnije, pogotovo ako nema čitanja između redova i skrivenog značenja u dvosmislenim izrazima.

Ali ima nekaj kaj je ipak zanimljivo, između ovog dvoje: svatko od nas na nešto ili na nekoga reagira zrcalno svojim osjetilnim iskustvima. Kao on i ja 10-tak redova više.
Pozitivno i negativno.
Jednostrano.
I jednostavno, ne možemo od te činjenice pobjeći. A bome ni sami od sebe.

Tu na blogu, to je evidentno.

Naše nas cipele žuljaju, ne tuđe.
Iz svog kuta promatramo druge. I reagiramo na nekaj na kaj primarno ni ne bi, da nas nešto od pročitanog ne pogura unatrag i prisjeti. Podsjeti.

Ali oblikovati ljude po svojim kalupima, uguravati ih u neku od priča, a o njima ne znati gotovo ništa bitno, može biti čin brzopletosti, nepromišljenosti, gluposti, a i (samo)uvjerenosti da su vlastite spoznaje lako priljepljive na druge.
A nisu.

E sad, koliko je to dobro ili loše, u komunikaciji ili za nas same mimo nje, svatko pojedinačno na to zna odgovor.
I dobro je, čak štoviše pametno ponekad ostaviti, unatoč uvjerenosti da drugačije nije, dovoljno prostora da upravo to i bude.
Jer i može biti.
Često puta i je.
Drugačije.


Dobar vam utorak! :)
(poseban pozdrav dvojcu od jučer imenovanog nepoželjnoponašajućegblog trolista ;)

nemaj kaj reći....rado pročitam meija...:))
i sviđa mi se....

tnx: :)

i skužih da sam trebala uputiti pozdrav i bloškom jatu, već dugo nisam :))

vidim, da ih danas nema puno...:)))

spavaju, šeću pesa :))

jesi ti sigurna da je ona žena?
kad toliko može šutiti

onda joj je sigurno gadno naora
kad žena zašuti, znači da je vrag odnio šalu
a na blogu svak pokušava svakog krstiti. uglavnom

jesam. imala je dugu kosu i cice :))

a to kad mi zamučimo, bolje da verglamo jer šutnja je jako, jako opasna. ženska šutnja

:)))

ježi ga, nesuđeni blog krojači
razvuć metar i mjeriti :P

vuče, di nam je treća? :)))

treća sreća ..negdje se skriva :))

u papirima, ziher :))

znaš di je problem ?
u kutu gledanja , jer da pokušamo gledati iz druge perspektive , perspektive onoga tko nešto komentira ,
sigurno bi malo ( bar malo ) bolje razumjeli neke stvari
naravno teško se stavljati u poziciju nekog drugog , ali ja osobno se uvijek trudim
i često mi uspijeva razumjeti neke stvari
jedino što nikad ne mogu skužiti , je zloća ....
razumijem temperamentnost , ljutnju , tugu, ......ali zlobu ..ne
i znaš..često sam bio u prilici raspravljati o nekim stvarima , problemima , koji su nastali čitajući komentare
uglavnom se kroz staložen razgovor uspjeva sve riješiti , makar razgovor trajao poduže
ali ovako na blogu ..mislim da je to dosta teže , jer kad si sa nekim face to face , čuješ riječi , boju i ton glasa ,
a kad čitaš , nema toga
pročitaš nešto onako kako ti tog trenutka odgovara ili u kakvom si raspoloženju ....

sad ću nekaj napisati kaj sam već prije pomislila reći, pa odustala, nevezano sa zapisom - dok god budete, uz kave, pričali o siktri, blogu i blogerima, nikad se nećete maknuti s mjesta usputnih prolaznika jer vas veže samo ovaj portal
znam o čemu pišem jer sam prošla čoporativna druženja, ona koja nisu imala nikakvu drugu temu osim tko je kaj napisao, rekao, tko je skim i tko nije, i ona koja su bila daleko od svega toga
s ovima drugima sam i dalje u kontaktu, s nekima postala i frendica ;)
(ovo shvati kao prijateljsku gestu)

naučila sam, na svojim greškama uglavnom, da nema nikakve koristi lupiti kotru, a da prije toga ne provjerim zakaj je netko nekaj rekao, napravio i da pokušam skužiti povezanost. ne znači da ću je i prihvatiti
(općenito, ne mislim samo na blog. blog je usputan)

blog je usputan , u pravu si
ali postoje teme iz reale , nevezano za komentare na blogu
da ne idem sad u širinu....

ok, nismo se skužili ;)

ali si skužio zakaj ovaj zapis, kaj ne? :)

http://youtu.be/p2EDkv_dyeI

skužio :)))

http://www.youtube.com/watch?v=mUFN8SCjXz4

imali smo lijepo iskričavo društvo, sastajali se svake subote (u parovima i samci). Uvijek netko treba biti organizator svega, a taj organizator obično na kraju nagrebusi. Ne znam u koje vrijeme se u stvari to društvo osipalo i na kraju poklalo, jer sam ja odustala ranije. Bilo mi je naporno svake subote biti budna do 2, 3 u jutro pa nedjelju prebauljati i opet ponedjeljak posao..
Pošto nisam bila istaknuti član, nisam bila nikome niti bitna da bi me gađao zbog bilo čega..

kad smo već otvorili novu temu, pogni, ste pisali o tome, fotkali se? znam da niste :)
u novom krugu druženja u RL, opet su počele priče po blogu. vjerujem i na pvt.
zato onaj moj komentar

kad se jednom maknete u realu, neka tako i ostane, u reali!