parablog

Osvanulo je divno jutro. Još samo prije četiri sata činilo se da će noć potrajati čitavu vječnost. Grad tih, spokojan, čak i putnici u noćnim busevima mirno drijemaju kao da nije niti najmanje bitno hoće li prespavati svoju silaznu stanicu. Možda ih Čuvar noći od budnih i polusnenih potapše po ramenu kad je vrijeme za poći putem Tvornice? Ako čuva i mene, možda zaista nije nužno budno budniti. Možda je zaista bitnije budno sanjati.

Link