Laprdarij

Kad pogledam unatrag, vidim da je u mojem životu bilo mnogo onih koje sam vukla. Ili gurala. A radila sam to jer sam bila željna akcije, pa da ne budem sama u tim akcijama onda bih nekog tko sam nije znao bi li ili ne, vukla. A taj bi se predomišljao. Pa bi zadnji čas rekao - ne mogu, moram nešto drugo obaviti. I doslovno kažu - NEŠTO. A ja bih se osjećala posrano. Opet, ha? Ako bi se takav i držao dogovora, onda bi vrlo često prigovarao. Kak je to bez veze, kak je bolje ovo, ili ono. Jooj! A ja, eto, većinu života vučem druge, nudim, i slušam prigovore.

A ništa lakše nego prigovarati na tuđe akcije. E, ali kad sam treba nešto smisliti, onda nema. Prazno. I takvi koji nisu u stanju niti odlazak u kino organizirati, takvi najviše prigovaraju. Uuu, o tome bih mogla. Vjerojatno i budem. Ima toga i na blogu, naravno. Kritike tuđih tekstova, a sam ne zna napisati proširenu rečenicu.

Rijetki su ljudi koji se veselo pridruže kad čuju za neku akciju. I preuzmu odgovornost za to kako se tamo osjećaju. I ne kvare drugima veselje. Pa nitko ih nije natjerao tamo, zar ne?

E, zato sam izbirljiva što se društva tiče. Dobro se osjećam u društvu u kojem su svi zato jer ih to veseli, koji ne žele u tom času biti negdje drugdje. I koji znaju sami sebe zabaviti. A sinoć sam bila u takvom društvu :)

I to se osjeti ojtros!

:)

Društvo! Još i jutros zračiš pozitivom koja se širi.

Jel? Super! Eto :))

Ako su oni pravi prijatelji onda ne trebaju niti objasnjavati niti se pravdati a mi nećemo to uzeti na zlo. U protivnom, ako nam to ponašanje smeta, to nisu prijatelji već tu i tamo, kad zatreba, uzajamna razmjena usluga.

Pa postoje prijatelji i prijatelji. Neki za ovo, neki za ono. Nisu svi za sve. Kako to misliš da se prijatelji ne trebaju opravdavati? Ali ako se dogovorimo da idemo recimo na dalji put, i ovaj zadnji čas otkaže, a ja sve organizirala i pripremila, zar nije potrebna barem isprika i dobro obrazloženje? I čemu se uopće dogovarao ako mu se ne ide?

To se događa kad nekog tko se ne može maknuti s asfalta pokušaš dovesti na livadu. Ali ga ne upoznaš dok ne dođe konretna situacija. A ni on sam sebe ne upozna. Mnogi bi rado avanture, ali doma u fotelji.

kak si dobro opisala realno stanje većine bića. Potpisujem sve do riječi. Imam isti problem...jer zaista živim puno drugačije od ..očito većine....i kako meni nije jasno koji im je klinac...tako ni njima nije jasno koji je klinac meni.

Ma koji ti je to prijatelj koji te ostavlja na cijedilu za dogovoreno putovanje? Jedino smrtni slučaj ili nesreća. Dogovoreno putovanje nije mala stvar.