Laprdarij

Evo, razveselillo me je da ovdje ljudi tako puno pomažu. Za sebe mislim da ne pomažem dovoljno, da bih možda mogla više. A opet, ne zamjeram si, evo zašto.

Radnim danom ustajem u 6, na poslu sam od cca 8-17h, dođem doma oko 18h ako ne moram neko dijete voditi na trening ili sa treninga, napravim jelo, malo pospremim, podružim se s djecom, i odglavinjam u krevet u 21h. Ne gledam dnevnik, jer se ne želim zagađivati, iz istog razloga ne čitam novine. Jednostavno nemam kapaciteta za loše vijesti. Ako je neki žestoki projekt u tijeku, a takvih je sve više, onda prije spavanja još online provjerim kako teku analize na poslu.

Subotom ujutro dolazim k sebi jer se fakat umorim preko tjedna. I fizički i psihički. Nemam snage obično ni za šoping, obavim to petkom popodne da mi subota ujutro bude slobodna. Subotom ujutro punim baterije i uživam u zajedničkom doručku s djecom, kuham ručkić, malo spremam, veš u mašinu, i tak, kućanske radosti. Sad kad je škola pomažem klincu oko nekih predmeta, iako polako prelazim na plaćene instrukcije jer budem preumorna.

Usput: moj radni dan izgleda tako da ujutro dođem na posao (sve češće idem vlakom na posao jer se barem tih pola sata odmorim), napravim si čaj i pijem ga dok radim. Imam pauzu za ručak pola sata, to malo proklafram s kolegama, i onda opet do kraja dana bez pauze. Ne stignem otvoriti interne, često privatne mailove čitam jedanput tjedno, dogodi se da zaboravim što su mi klinci rekli da im napravim - isprintam ili kopiram jer je posao takav da moram biti full koncentrirana, odgovorna i multitasking. Ako moram nekoga nazvati u radno vrijeme, napišem si kemijskom na ruku, ili stavim alarm u mobitel da me podsjeti.

Stala sam na suboti. Poslije podne odradim honorarni posao ako ga imam, a ako nemam, trudim se prošetati ili napraviti nešto po stanu da nam bude ljepše. Djeca su obično vani, i navečer druženje s djecom.

Nedjeljom prije podne ručak i sve oko toga, i poslije podne obavim posjete ili nama netko dođe. Ili odemo na kupanje, rolanje, biciklizam djeca i ja, kino, ovisi kakvo je vrijeme i godišnje doba.

Eto, to je moj tjedan. Zato si ne zamjeram što ne pomažem drugima koliko bih htjela, jer sam dužna biti sa svojom djecom. Drugima može pomoći netko tko nisam ja, ali mojoj djeci ne može biti mama (i tata i sva familija) netko treći. Imaju samo mene. I dok me djeca trebaju, drugi će biti uskraćeni s moje strane. To su moji prioriteti.

Primjećujete da nemam kamo ubaciti niti ljubavnika? A to bi isto bio prioritet da se oslobodi neki slot.

I zato cijenim one koji svoje vrijeme odvajaju za pomoć drugima, divim im se i dajem verbalnu i drugu podršku, jer osobnu zasad ne mogu.

Danas sam pitala ovdje postoji li kakva akcija jer fakat nemam pojma, a možda bih klince povela sa sobom pa da malo oni osjete kako je to pomagati. Ono što sam našla to su uglavnom akcije preko cijelog dana što si teško mogu priuštiti. Ako nađem nešto od 2-3 sata, u Zg, vikendom poslije podne da i klinci i ja možemo sudjelovati, razmislit ću o tomu.

Za Medu: nemam doma perilicu za suđe. Po struci sam VSS peračica suđa (to je lokalna fora), i taj posao mi nije ispod časti. Ali kad bolje razmislim, svatko zna prati suđe. Možda ja mogu svojim znanjem i vještinama pomoći na neki drugi način, nečim čega fali.

Reakcija na ovaj blog bi mogla biti, znajući razmišljanje ovdje: hoćeš reći da mi ne radimo cijele dane? Hoćeš reći da jedino ti radiš? Ja ne znam koliko vi radite, ali znam koliko ja radim. U duši sam šljaker, i volim crnčiti. I fizički i mentalno. Štogod to vama značilo. Volim vidjeti obavljeni posao i riješene probleme.

Na što li je Medo mislio kad je napisao da sam ja napisala da se družim samo s ljudima od kojih imam koristi? I kakve koristi? Vrtim film, i ne mogu se sjetiti koje je moje riječi tako mogao interpretirati. A valjda on zna.

ja ti isto tako volim rad
mogu cijeli dan gledati kako se nekaj radi

Tu sintagmu - imati koristi od nekog - uopće ni ne upotrebljavam. Niti je u mojem leksikonu. Možda bih trebala početi, pa recimo za početak si naći frajera od kojeg budem imala barem neke koristi.

Medo to sigurno kuži. Imaš li ti Medo koristi od svoje žene? A ona od tebe?

Stari, meni su najgori dani bili kad sam dolazila na posao a nije bilo posla. Mogu tjedan dva dok još imam zaopstatke, pa pospremanje stola, ormara, ali onda mi je teško. Doma me djeca čekaju, a ja zgubidanim.

kokošanelko
znaš da su još prije od više no sto godina izborena neka ljudska, radnička prava za osam satni radni dan?
samo te pitam!

Eh, potpisala sam ugovor, a tako je u mojoj firmi, VSS nemaju plaćene prekovremene. Zapravo nitko mi ne broji koliko sam na poslu, mogu doći i u 10, i otići u 16h, ali posao mora biti napravljen. A rokovi su kratki, posla je puno. S druge strane, volim taj posao, super mi je na poslu, i želim ga zadržati. Pa onda i potegnem malo više.

Možda i previše volim taj posao, jer se fakat iscrpim na njemu. A voljela sam i prijašnji.. Djeca mi trpe zbog toga. I tu je teško održavati ravnotežu. Malo trpe jedni, malo drugi.

moje radno vrijeme je bilo od 6 do 14 ili od 14 do 22 ili od 22 do 6 uz slobodne tri subote u mjesecu i sve nedjelje, ukupno 182 do 186 sati mjesečno i pravo i obveza godišnjeg odmora od 18+3+x godina staža, a nije bilo robota, oni su došli poslije, a zakaj ti danas moraš toliko delat?

Stari, ne moram. Nitko me ne tjera. Ali radim u dobroj firmi s dobrim uvjetima. Nema takve u Hrvata više. I želim ostati u njoj. A i volim. Radim baš ono što volim.

S vrhunskim uvjetima. I u jako dobrom društvu.

Moji su isto radili 8 sati, i nakon 8 sati gotovo. A opet, ako nekamo putujem, mogu taj petak otići u 15h.

Stari, veliki dio Hrvatske radi na način kako se radilo u socijalizmu. I još prigovaraju. Ja radim u kapitalizmu. Svake dvije godine nas zatvaraju. Onda se dogodi neko čudo pa preživimo. Sad smo prešli na rad s klijentima, strancima uglavnom. I to je dosta stresno.

Ali se puno može naučiti.

kokita...mogla si pomoći ali nisi htjela ..
znaš kada ?
kad ti je došao frend ,kojeg su ulovili da se vozi na lož ulje ...
pamtim ja sve :))

He... koliko je radno vrijeme... pa nekada samo 8 sati a često 10 i više.. a kada imam zatvarati mjesec dođem i vikendom da sve odradim. Naravno nema plaćanja ali kada ocjenim da sam u rokovima samo najavim slobodan dan ili više dana.
E sada pomaganje,.. unatrag pola godine svaki vikend njegujem teško bolesnu tetu da se ujak malo odmori jer je on preko tjedna s njom,... a to je ful čišćenje stana i nakuhavanje ručkova... U tom rasporedu ni ja nemam gdje nagurati dečka... jedva se uspijem pobrinuti o ribicama u 2 akvarja i 50-ak lončanica cvijeća... ah, zaboravila sam 3 do 4 puta tjedno teretana..

Sve u svemu za sada sam fit... i neka tako ostane

Većina firmi mora tako raditi. Odgovornost i obaveze su svedene na minimalan broj ljudi jer ne može drugačije. Ako vodiš jedan projekt vodiš ga ti a ne nekolicina. Vrijeme je klizno, ali ga ne možeš iskoristiti jer posao treba biti obavljen. Ako želiš slobodne vikende treba raditi do navečer. I nikom ne pada napamet pitati za neka prava o osmosatnom radnom vremenu. Ovo se može u državnim firmama ili tamo gdje posao ne ovisi o osobnoj odgovornosti.

Eh, državna firma... prijateljica od moje kćerke stažira u jednoj... to je prestrašno što djevojka priča.. ne mogu naprosto vjerovati ali očito jetako... uglavnom se prešetavaju iz sobe u sobu, neke petu, neke kukičaju.. ne internetu su naravno on line a ako dobiju nešto za napraviti samo što ne dobiju živčani slom koliko su pod "stresom"... a jojjjjj!!