Misli 33. stoljeća

Coco, ti ne možeš prepoznati istinsko zlo ni da te za dupe ugrize, jer to bi značilo pronaći u sebi samoj paklenu klicu (koju uporno ignoriraš, a postoji) ... i suočiti se s njom, a za to nisi spremna.

EDIT: Ma da, i meni se čini, ali u ovom dijelu svojeg života mirujem, i ne raščišćavam takve odnose. Odmaram trenutno.

Autor: Cococh-Anel | 28.09.2013. u 13:44 | opcije

Da, u tome je poanta, što cijelo vrijem tvrdim ... dobro da je priznala.
mirovanje = bijeg, nemogućnost suočavanja, valjda si ona jedino tako to može predočiti

btw kluni ajd mi pliz objasni kak se to prepoznaje istinsko zlo kad čovjeka prvi put vidiš? jel to imaš sonare il radare ili neka druga ne daj bože vanzemaljska..ticala? i kako prepoznaješ zlo u sebi? jel tako što ga prakticiraš svaki dan? onak, prikolješ koje prase...ili nekog mravca zgaziš...ili ne daj bože pauka? ili tako što uskratiš svoje emocije nekom tko ih nije vrijedan?

Ko kec na desetku mai ... evo uparvo c/p priču od prijatelja ... strpljenja.

..Doista, grad oko “Mlake” razvijao se i samo su još dvije ulice odolijevale modernim vremenima, Luki i tadašnja Industrijska ulica. Te dvije ulice bilo su kao trošni klimavi zub sa svojim neuglednim oronulim zgradama derutnih fasada. Ipak pogled sa tog balkon bio je božanstven i sablasan istovremeno. Taj mi je pogled znao pružiti smiraj usprkos tome što su se sa njega zapravo najviše isticali dimnjaci rafinerije iz kojih je neprestano sukljao gusti crni dim i vatra. Lako se naviknuti na smrad čak i kada te djeca u školi gledaju sa gnušanjem i omalovažavanjem jer živiš blizu rafinerije. S vremenom se stopiš sa tim smradom amonijaka koji u početku podsjeća na trula jaja.

Škola je bila blizu. Na putu prema modernim neboderima samo su jedne stepenice vodile u drugi svijet..u moj kvart. Pozdravljajući se sa školskim kolegama na putu kući svaki sam dan imao osjećaj kao da uranjam u ništavilo. Geto diše nekim svojim crnim kancerogenim plućima i grafiti svuda oko tebe prekrivaju zidove kako nikada ne bi zaboravio gdje pripadaš. Postotak umrlih u toj maloj neuglednoj uličici bio je neobično visok. Trčao sam prema našem stanu na četvrtom katu i zamalo se sudario sa susjedom koji je živio na prvom katu. Robi je bio frajer od nekih 18 godina i neprestano je dovodio nove ženske koji bi već drugi dan šutnuo kao stare krpe. Nemalo puta sam znao slušati jecaje i plač tih cura pred vratima njegovog stana. Osmjehnuo mi se otpuhnuvši dim cigarete, a njegov prijatelj me pogledao oštrim prodornim pogledom. Nikada neću zaboraviti taj hladni, beživotni pogled i crne oči. Čak ni savršen ten i poluduga plava kosa nisu mogli ublažiti jezu na njegovom izrazu lica. Kao da sam prošao pored čistog iskonskog zla. Trčao sam koliko su me noge nosile no ipak sam zastao pred vratima stana i još jednom bacio pogled na zgradu u Industrijskoj ulici koja je imala iste zajedničke balkone kao i naša, no djelovala je još mračnije.

Ruža na školskoj klupi i skupina klinaca u suzama okupljena pored nje..zastao sam na vratima 7.a razreda. Netremice sam promatrao ružu koja je bila bez boje. Neke boje jednostavno ispare iz sjećanja. U toj je klupi obično sjedila Božica, mršava, krhka povučena cura duge crne kose koja je živjela u svom vlastitom svijetu i ni sa kim se nije družila. Božica je kao i ja pripadala drugom getu i nakon nastave je nervozno spremala stvari i žurila kući. Dolazila je iz siromačne obitelji, a otac joj je bio teško bolestan, karcinom pluća mislim. Ostala djeca su joj se često podsmjehivala na školskom dvorištu i dobacivala joj uvrede. Na neki način žalio sam je ali sam je i sam izbjegavao jer bi me druženje sa njom moglo baciti jož niže na društvenoj ljestvici, bar sam imao takav osjećaj ne shvaćajući da sam se već nalazio na samom dnu. Pitao sam frenda što se dogodilo, a on se okrenuo sa suzama u očima i drhtavim glasom prozborio: “ Božica je mrtva, ubio ju je jutros Relja”. Nisam više zapitkivao ali cijeli dan iz misli nisam mogao izbaciti tu ružu na klupi. Negdje pred spavanje čuo sam roditelje kako prepričavaju detalje tog nemilog događaja. “Zamisli koji je to manijak” čudila se majka, “pozvonio joj je na vrata kao fol da mu posudi neke stripove i onda ju je pokušao silovati”. “Batom za meso joj je smrskao glavu i onda pobjegao. “Tako su je našli” “Golu na krevetu, smrskanog lica…” prepričavala je u nevjerici dok je otac mumljao sebi u bradu. “I zamisli!” rekla je povisivši ton, “To je bio najbolji prijatelj od onog Robija sa prvog kata, ma znaš onaj zgodni plavi dečko, neki Relja?” Zavrtilo mi se pred očima..sjetio sam se tog mračnog pogleda…jednostavno sam imao osjećaj, govorio mi je to neki unutarnji glas. Dok sam živ neću zaboraviti taj pogled. Zlo zaista ima svoje lice i naličje, potrebno je samo malo bolje pogledati.

Možda je previše prozaično i u službi priče, ali pravo zlo se NANJUŠI ... i tu je friend u pravu.
(da, dotični piše bolje od 99% bloga)

mai_sarai, ja sam senzibilna riba
ja vas svakog ovdje osjetim kakav je tko
ti si u silnoj želi za samoprezentacijom i samoodržanjem- izrazito zločesta. tim više to srtši što nemaš za to temeljnu podlogu.
ja ti smetam jer znaš da te prepoznajem.

ej...dobra priča...zapravo...dobro napisana...priča je inače mračna. ... btw. mai uopće nije zla....i to ...ni koliko je crno pod noktom. Bez obzira na njenu nametljivost i razvezan jezik.....zla u njoj nema ni trunke. amen.

ha ha...pogni...sad kad si me pročitala mam bolje plivam u vodi a nisam riba!

priča je mračna...ko i sve mračne priče! na svu sreću...više je onih drugih. iako ne kužim kakve veze ova mračna priča ima s kokinim kolegom? kolega je ipak..kolega! il nekom nije jasno kaj ta riječ znači?

Je, dobro je "uhvatio" tak trenutak kad prođeš u djeliću sekunde pored nekog i pogledi se sretnu, a ono ... pure evil i jeza :D
Inače, priča je istinita, prisjetit' će se stariji Relje ...

:)) mai_sarai
ti si jedina žena ovdje koja nema- ženskih prijateljica (demantiraj me, ako griješim), jer smatraš Coco samo ženskim društvom, a prijateljica nemaš.

voliš ugađati sebi, što naravno nije grijeh
ali ne biraš sredstva da bi si ugodila. gaziš. briga te za druge.
rijetka ovdje koja nema empatiju

ako je moj najveći grijeh kaj nemam niti jedne prijateljice priznajem...nemam! no, mislim da je to njihov propust (ženski) a ne moj...al zato imam puno muškaraca prijatelja...i mogu ti reć pogni da bi kak se veli ruku u vatru zame...a meni i inače prijatelji nisu presudni u životu...važno je da podnosiš samog sebe (čak nit sam sebi ne moraš bit prijatelj a kamoli drugima)!

ma sve pet mai_
za prijateljstvo treba imati ljubavi

a nema muško ženskog prijateljstva (osim kolegijalnog ili obiteljskog), ukoliko ona nije ružna, ili on gay. ostalo je sve nategnuto ili prividno.

i nemam svetinje u životu...nisu mi to djeca...nije mi to brak...nije mi to partner...nije mi nit država (domovina)...ja ko seneca..sve svoje nosim sa sobom! svuda sam i sa svima sam...i kad nisam!

ajoj pogni...imam par prijatelja s kojima sam pokušala biti ljubavnica, ali smo odustal...a imam i par prijatelja s kojma nisam nit pokušala...još! što ne znači da nećemo...kao što rekoh...nema u mom životu svetih krava. da ima, otišla bih u indiju...tamo to doista štuju onak kak treba.

omnia mea mecum porto!!! :))

i oprosti mi pogni...sagriješila sam...tak mi je gušt zajebavat se s tobom...meijom...hm...prava poslastica!

imam svetinju u životu- za koju mijenjam svoj život da ne trepnem. bez razmišljanja.
imam prijatljice u životu gdje svoj dom smatram i njihovim domom- dok god imam dom. i da mi što god naprave ne bi mi promijenile mišljenje- osjećaj.

tek kad sad ovako pišem- vidim da sam bogata žena- ljubavlju.

Sklon'te čaše i bokale ...

mai, ti se ne zajebaješ samnom, još manje s meijom.

kažem ti, nemaš podlogu da bi to mogla.
ustalom, jedino preko čega se stalno prezentiraš je tvoj seksualni život i dolazak iz nekog manjeg grada u zagreb, gdje si bila tajnica (kao neki važni posao).

daj nešto veće.

Recimo, mogu se slagati ili neslagati s Coco, mogu je gađati jer imam drugačija uvjerenja od nje.. mogu što sve ne- ali je izuzetno cijenim.
Tebe ne.

dobar tek pogni...upravo svršavam ručak!

Rođeni sam demon i jako dobro prepoznajem demonske tj. zle sile. Ovdje na blogu niko nije zao. Tako mi Alaha. Ovdje smo samo pomalo tupi, glupi, isfrustrirani, tašti... ali zli nikako. Zli su davno napustili blog.

Iako je getanin i on je dite. Činit mu to ne smite.

još samo da počnemo svijetlit ko...gospa! iako smo mi gospe same po sebi...još jedino da se kandidiram za predsjednicu države? al to ima vremena...nakon 70. taman ću bit podobna za to!

Autor: mai_sarai | 28.09.2013. u 13:02 | opcije

jedino ćeš zasvitliti ako se pojebeš na kopirnom aparatu
pičkopromet d.o.o.

My job is done ...

Jurice, nedavno si stavio Velu Gospu na ražanj, danas si s nepotrebnim komentarima o Švedu .Kao da zaboravaljaš na duhovno, na poslanicu, na budućnost za koju si odgovoran. ( znaš i sam da se ništa ne mijenja, vrijeđam li se ja ili ne!)

Sve je nepotrebno, ali ratnik u tonalu igra igru najsavršenije što može ... sve je to obmana tonala.

Bit će za tebe još posla i bez HBS.

Ne shvaćam poveznicu sa HBS-om ... čovjek evoluira, uči se taktu i ljubaznosti.
Ja se učim psovati i biti grub (već 3 mjeseca) ... zar si to sad tek shvatio ? :D

Na kraju svi dođemo na iste pozicije ... mjeri se jedino količina energije.

Dudh, oprosti, ali svi oni koj ne mogu otići s bloga , vezani su za njega zlobnim nitima, magnetskim silnicama od Schwartzwalda do Istre pa na sjevernu Italiju. Na tom potezu nema nafte. Potrošena u nepoznatu energiju.

Ne bih nikad shvatio da nisi sada rekao.

Jbga, medo, svima oprostim, čak i sebi (iako se nikome ništa i nema za oprostiti) ... tema je bila zlo u coco koji ona uporno svjesno ignorira, ali očito podsvijest nađe put ... nije više ni bitno mi reći "Ja sam u pravu" :D

kluni...fakat...čime se ti zamjeraš stričekima s bloga da te stalno nekaj špotaju???

Nemam pojma, pitaj stričeka astralnog ... ili kad me u klan trpaju, jao ... valjda je teško samima priznat poraz od JEDNOG, pa onda mora biti GRUPA, a oni jadni sami ...

Poraz, dobra riječ za bojno polje blog ... sve sama nadmetanja ...

Napisah nedavno da normalna komunikacija ne postoji ...

hm..poraz?...pa ne znam...postoje li ovdje uopće pobjednici...i poraženi? ...nego..svrbi me desni dlan...el to znači da bum dala pare???

karikiram, je na spomen argumentiranih rasprava ... jbga, nikad ništa od toga.
nadam se da ćeš dobiti, makar i pare :D

hehehhe.....nego...zamisli da se jedno tjedan dana svi isfuramo na Kanađane...pa jedni prema drugima postanemo fini i ljubazni. Znaš ono : poslije vas gospodine...ne, ne..poslije vas! ...hehhehe i 'oprostite...prekinuo sam vas...što ste htjeli reći?'...jaooooooo.....

Ah, meni prva slika u glavi ... mogu li vas namazati svojim javorovim sirupom ?
Odoh se liječit' ...

hahahhah....baš trčiš pred rudo...

agentice, znaš da bi ti pogni doista mogla pozavidjeti? na količini netrpeljivosti koju imaš prema meni...eto, kako dvije potpune suprotnosti mogu ujediniti. ljude često spaja zajednička mržnja (ili nepodnošenje) prema..istome! ponekad je to jače zajedništvo od ljubavi?