čudan čovjek čudnog imena

Bezukusan dan s licem pokajnika
nakon što me kamikaza sinoć opsjeo
i otjerao melankoličnog pjesnika u panici
pa spojio canabis sa vinom
urušio potpornje svijesti
i fanatizmom heroja odveo
večer u nezapamćene zapise.

I dok sekunde melju prolaznost
prinosim cigaretu ustima i
dim efektom trash sumaglice
tiho otkriva narcisoidne krošnje
kako ljube lišćem svoje odraze
na mirnom zelenilu potoka.

U daljini neprirodni klobuk
anglizma onećišćenja
pokriva drage ulice i najljepše topole
i pitura sivu po fasadama
dok porozno nebo nezainteresirano
i bez žara sipa meku kišu
po galami užurbanih glava grada.

Tišina ne stanuje više tamo.
Svojstveno sebi, utapa me u
u čajniku jeseni
s lišćem i izgubljenim perjem selica
i kao cukor i dozu vitamina
poklanja mi reminiscencije nježnosti
da me griju od sjeverca sa Sljemena.

trebalo bi takvih riječi biti više

samo za taj osijecaj :)