čudan čovjek čudnog imena

Turpijam rešetke pokorne šutnje
u samici tjelesne horizontale
dok žarulja odbija posluh svijetlu
i kvislinškim manirom baca na mene snopove mraka.

Poput ejakulacije dioksida iz zatvora vodenih minerala
razljevaš se kožom i opakom kaznom s Olimpa
mamiš me u putene zamke neopipljivog.

Shvaćam Tantala.

Posežem nesaničnim drhtajima
za bludom koji kaplje s ruba tvoje haljine.
Između nas je prozirni zid plinovitog horizonta
obljepljen posterima zviježđa
i Sahara što curi niz stijenke eona.

Tik.Tak.

Kapci se gase, predstava počinje.
Surround galami vriskom nervoznih kukaca.
Rekvijem dalmatinskih sutona.
Ležiš gola,
kraljica oblutaka,
pjena ti ljubi stopala, a vjetar njiše kosu,
kao nijemo strujanje mora dok ziba trave na tratinama dubine.

Mijenjam rolu, trgam spokojnu tminu pogleda
Zidovi su stage za treperavu mimiku čađavih kontura.
Osvajam vertikalu i himničnim kašljem
likujem nad još jednim porazom sna,
dok zabadam WW light stijeg u kut usta.

Ljubio bih te.
Bockao jezikom zone na vratu,
slavodobitno pratio kako se ježiš,
kako svlačiš čednu sputanost tkanine
i nestrpljivim dlanom,
režući predigru na sitne fete
usputnih pečata usana,
utišavaš pulsiranje zbijene krvi požude
i puštaš me u hram sjedinjenja.

Duboki udisaj, katraniziram nutrinu,
budim toksičnu zvijezdu s vrha cigarete,
ogledalo mi prokazuje lice, iskrenije od svake riječi,
kratkim rezom po zastoru tame,
vidim oči koje zovu snove,
bez dubine, u sekundi ostakljene istine,

portret čežnje...tebe nigdje.

hm....ide ti danas! ...Nego...kak je u braku? Sve ok?

da je bolje, ne bi valjalo(-: