čudan čovjek čudnog imena

Pun mi je kufer rastanaka
i kolodvora
i dolaznih i odlaznih perona.
Bože dragi u čemu je kvaka?
Život je ponekad mora!
Ni tu ni tamo ne čeka me ona.

Dosta mi je gnjilih žvaka
i mjesta do prozora
i strancima istrpljenog bontona,
pun mi je kufer isprekidanih traka i punih linija
i tunelskih ventilatora
i cvrkuta i laveža mobilnih telefona.

Dosta mi je kašnjenja i izgovora
i migrena šepavih baka
i šuškanja plivadona
i pun mi je kufer mučnine
i crijevnih zatvora i otvora
i svih smjerova i kupona.

Dosta mi je javnih toaleta
i mirisnih koktela od urina i klora
i zaraznih šprica i rabljenih kurtona
i autoputa i asfaltnih čvorova
i vozača i konduktera i patrola
i dragera i alko balona.

Pun mi je kufer zaostalih mlaka
i buke motora
i konjskih snaga u rukama luđaka
i opreznih uskličnika opasnih zona.

Dosta mi je podočnjaka
i iscrpljenih bora
i ča kaj što miješanih žargona
i službenih tlaka
i upita bez odgovora
i usiljenih osmijeha
i ponuđenih bombona.

Dosta mi je i lavande i maka
i planina i mora
i vonja bora od kartona
i parfema radnika i seljaka
i Držićeve kad je grli zora
i zadnjih kurvi kod pothodnika
i ranih prosjaka Roma.

Moram stati.
Nemam izbora.

Hvata me skitnička fjaka
i žudnja za nježnošću doma.
I još hoću reći
kako se pomalo strašim mraka
i zbilja mi je dosta ovih riječi.
Strgan sam od umora.
Idem.
Želim.
Moram leći.

to se zove poezija stvarnosti i mraka...prekrasno

spavaj....

ne putuješ
znači
a dugi vikend

bome .. kao da je opisano moje trenutno stanje , jer mi je pun kufer al doslovno svega ,,,

Ova mi se jako sviđa.
Ti vrlo lijepo pišeš.

:I*