parablog

Link

Ne mogu otići na put, a da ne izrecitiram nešto. Trojma iz djetinjstva, štaš. Večeras vam prenosim pjesmu od Arana Bojadžijena, ne znam kako se piše u originalu, ali ovako se nekako čita. Ozbiljno.

Lusi, Nadžet, Huver, Papa i Isus Krist, svi zajedno u jednoj pjesmi

Kad je Nadžet raširio Lusiki noge,
mjesec još nije bio izašao
pa je ona ritmički mrdala glavom
i govorila jao jao.
Ali, kad je Mjesec najzad provirio,
Nadžet, koga je trebalo pažljivije da kontrolira
onaj Edgar (možda ste pročitali Huver -
ja sam mislio na Truvera),
odjednom se preobrazio u vukodlaka.
I tako sad vukodlaci imaju velike, masne i dlakave
piiiiiip,
što je dobro,
međutim, Lusika je alergična na dlaku,
znači, bit će opet jao jao.
Prošlo je nekoliko mjeseci
i mogao si primijetiti
kako je Lusi oko usta dobila male, oštre
linije - jesi li vidio?
To je bilo tako loše
da su morali kupati se u odvojenim kupaonicama,
jedva da su se viđali.
Na kraju, iako mjesec nije bio u ispravnoj poziciji,
Nadžet je uspio da joj ga smjesti,
što je ličilo na veliku vatru
oko koje u krugu stoji tristo momaka,
piša uvis i stenje.
Hiljadama milja odatle,
u sunčanoj Italiji,
zavičaju Buitonija i Vatikana,
Papa je koračao dugim hodnikom
i ušao u sobu obloženu mekim velvetom,
bez ogledala.
Kroz suze njegove
nježno se objavila
poruka Isusa Krista.

Eto :) Pusice :)**********

Točno je 19 sati i 22 minute.

u 21.00 sati počinje boks

do tada tipkam na svakom zapisu

Svi čekaju, a nitko da prizna ... go Alexandr ... šteta što se ne kladim.

ja pročitala pjesmu.
sky with diamonds :)