Muškarci i žene...i nešto između

Nije da baš ne znam kontrolirati znatiželju, ali 'ajd mene fakat nekaj zanima – zakaj ovdje ima toliko ramenotapšajuće empatije?

Kužim da u nekim situacijama baš i nije previše pametno ljudima skidati krmelje i usmjeravati ih di da gledaju jer i s pristojne udaljenosti kuži se da nekog vraga pogledom traže.
I da je jedostavnije, pustiti da se stiša bura u kahlici, vrijeme odradi svoje, sat odvrti nekoliko krugova, noći zamjene dane i vjetar sve otpuhne. Ili sunce ogrije.

'ste ikada razmišljali koliko takvo ponašanje, ako je uobičajeno, na dnevnoj bazi s ritmičkim ponavljanjem, u stvari je kontraproduktivno?
Ok, priznajem, ne odmaže (iako je ponekad i to bitno, jako bitno), ali bome ni ne pomaže.
Fino uljuljka.
Učvrsti na mjestu.
Uvjeri da tako treba biti.
I svi sretni i zadovoljni jer nema kritika. Nema oprečnog razmišljanja. Suočavanja s činjenicama koje pomiču točku ravnoteže. Nema propinjanja na zadnje noge i brušenja kandži u opravdavanju rečenog/učinjenog. Nema ni priznanja da je negdje nekaj fulano, mada svi sve znaju. Ako i ne sve, onda barem ono bitno.

I zemlja se i dalje okreće.
Sunce izlazi na istoku.
Poslije srijede dolazi četrvrtak.
Tjedan i dalje ima 7 dana.

Empatija u svojoj korjenskoj naravi ima pozitivnu energiju prikupljanja tuđih emocija. Da bi ih mogli osjetiti u nekakvom, uvjetno rečeno izvornom obliku, morali bi svoje izvući na površinu i priljubiti uz te, prikupljenje.
Tako nekako bi to bilo, iako ne uvijek jer ne moramo nužno reagirati samo vezano uz svoja osjetilna iskustva.
Ali uglavnom reagiramo.

Koliko u empatičnom ponašanju ima nas, a koliko drugih ljudi koji su bili (samo) triger?
Puno?
Malo?

'ste ikad pomislili da svojim empatičnim ponašanjem u stvari opravdavamo sami sebe? Jer kad bi reagirali drugačije, probudili bi možda i demone u sebi, čudovišta sakrivena u ormarima ili ispod kreveta.
Ha?
Pa je jednostavnije ostaviti sve kako je, klimnuti glavom, ritualno potapšati tuđa, potrebita ramena, uputiti par mekih riječi i na sve, već sutrada, zaboraviti....



Srijeda kao ponedjeljak - savršeno :)
Dobro vam jutro!

Dobro jutro Meija.
Ne znam o čemu konkretno govorimo, bilo bi mi lakše da je naveden neki primjer, ali mislim da ako ti ne mogu pomoći neću ti ni odmoći. To je taj princip. Ljudi si daju podršku. Svjesno biraju između pozitivnog i negativnog. Nije baš da vrvi empatijom ovdje, ali ionako je empatija element emotivne inteligencije, pa pretpostavljam da smo došli ovdje malo vježbati :-)

pasemi, niš konkretno. nemrem navesti neki primjer. pišem općenito o tapšanju kao obliku socijalne komunikacije
i povezujem i sa svojim ponašanjem i reakcijama na to kad me netko smatra bedastom da bum progutala priču "bu bilo dobro", a znam i zna on/ona, da ne bu

meni to onak bzvz. forma. i niš više.

Nebu ti dobro,loše će ti biti
i proći ćeš katastrofalno!

Rex, kaj, čitaš iz tarota, staklene kugle ili mi je tako grah pao? :)

U svakoj pojedinačnoj situaciji biramo da li ćemo djelovati iz pozicije dobra ili iz pozicije zvijeri. Razumijem i one kojima se omililo djelovati iz pozicije zvijeri, jer u tome ima nešto adrenalinsko i neke varave moći, ali mislim da je jači seks i izazov držati zvjer gdje joj je mjesto- kad krene i osjetiš da bi volio nekom reći "zašto cmizdriš, jade, budi dostojanstven-a", onda povučeš ručnu, a zvijeri kažeš: Kuš ti, pseto? U kućicu! Gazda sam Ja.

Ima i ljudi koji svršavaju na tuđu nesreću i to ne podržavam. Ili oni koji se rugaju drugima kada su ti drugi oslabljeni. To da mi prođe treća osoba u stvarnom životu s "digitroni, digitroni" u trenutku kad ja imam raspravu s nekim, čini mi se da bi treća osoba popila cipelarenje i od mene i od mog suparnika ili suparnice zajednički. Al eto, ovo je virtuala pa se malo koristi. Neka :-)

Osobno volim da se "žrtva" prvo malo smiri, pa onda ide tapš-tapš. S nikim se ne da razgovarati kada je uzrujan. Dobro je onda, kako si rekla pustiti da se slegne u kahlici :-)))))

kad mi bolja polovica nije htel ić na kontrolu za srce, onda sam ga motivirajuće nagovorila:
nejdi, ako umreš dala bum 300 kunića za vijenac, tri dana reda radi tulila i tražila drugog.
pa se odmah sutra naručil.

ne tapšam nikog, ukoliko mu ne mogu ponuditi konkretno rješenje njegovog problema. ne znam tapšati, a bome mi je bedasto da i mene netko tapše.
jer je to obično: čista laž.

Ovdje se simulira psihodrama kako bi se prepoznali obrasci ponašanja koji nisu valjali ili ne valjaju i koje treba mijenjati. Ima zanimljivih radionica tog tipa u Sarajevu, vjerovatno i u Zagrebu :)

Piše ti u horoskopu,ali ja ne vjerujem
u horoskope.

Ja se osjećam nezgodno, kao zebra na Brijunima. Neka me netko utješi.

ivančice, da je Bog htio da su svi ljudi isti, svi bi bili zebre kao ti..
pusti zebrasto naše lijepo :))

Ovo "bit će sve dobro" služi da te vrati iz pozicije straha u poziciju mira iz kojeg možeš kvalitetnije rješavati situaciju. To je isto triger, ali izaziva pozitivne asocijacije. Ako čovjek ima lošu sliku o sebi, onda misli da mu time netko govori da je glup. NE- samo ga nastoji smiriti.

Npr. Netko kaže to mi je problem.
Onda drugi kaže svaki problem ima rješenje.
Onda prvi kaže: Da, da (cinično)
Onda drugi kaže: I život je jedan veliki problem, koji se na kraju riješi.
Onda se svi histerično smiju....recimo...to je isto zgodno.

meija, htjela sam u stvari napisati blog- zašto ljudi misle da moraju nekom tepati i hvaliti prije nego što kažu da ga trebaju nešto konkretno.

pasemi, kak veliš, svi mi polazimo u komunikaciji iz različiti pozicija. i imamo različite motive i ciljeve.
tak je kak je

ali više preferiram otvoren dijalog, pa i nogu u dupe, nego sućutne poglede, od toga nemam niš. osim da se osjećam manje samom, ali to ne rješava problem
a ja probleme volim rješavati. uglavnom odmah. nemam strpljenje čekati da se odmoče :)

Na putu prema
dooooooljeee...
Ljudi ti mašu...
;-)))

eto, zato si ti meni pogni draga. lupit ćeš ljudima, sve kaj treba, u njoju, ali se nećeš povući. pomoći ćeš, ako možeš.
ako ne možeš, nećeš ni odmoći

Rex, a kaj mi piše za podznak? jutros mi je budniji :)

pogni, fala :)))

ive, meni se čini da prije je riječ o distrakciji nego simulaciji ;)

je, zgodno je, pasemi jer smijeh je zdrav, pa taman i namjerno iniciran, angažiran
ali nakon kaj se usne skupe, sve ostaje po starom

meni bi bilo draže, kad se pred frendicom emotivno rastepem, da mi veli - aj ne drami, bum ti to ja rješila

kužiš?

ne treba mi njena ruka na ramenu

Na putu prema dole, jedino što trebaš više nemaš :/
I svi su mali tašti zajebanti.
I malo tko se sjeća, a još manje pamti.

Jutarnji nagon
proradio na blogu.
Nice.
;-)

Thx ivanschica.
:-)

Ne žalim ja nikoga.
Nemam vremena za to.
I smetalo bi me da i mene netko žali.
To nitko ne želi- biti žaljen.
To je jadno i bespomoćno.
Postoje situacije kad netko umre. Što se tu ima pametnoga za reći. Ali si tu- na dispoziciji. To je podrška.

Danas sam sa plehnatim orkestrom samo radi toga što bolujem za slobodnim danima. Inače sam kul. Ono, skroz :)
http://www.youtube.com/watch?v=fdGNwtiHjC0

to je drugo, pasemi. jer bilo kaj da velimo, bit će nedovoljno.
zagrljaj ili stisnuta ruka umjesto riječi

ive, jel to zarazno? :)

Ne ljutim se na nesposobnost drugih da me kvalitetno utješe :-)
Gledam samo namjeru.
Ako mi ne paše, kažem: umorna sam, idem malo leći, ili ostala mi pegla upaljena, ili nešto već (ZNAČI I LAŽEM :-)
Kad se dijete boji liječnika i onda isto lažem. Kažem nešto lijepo tipa: Bit će brzo gotovo, ali onda će ti biti puno bolje. Ili ne gledaj, nego okreni glavu, stisni zube i pusti liječnika raditi svoj posao, jer ti želi pomoći.
Ne opisujem kako igla probija epitel, stijenku vene, a da u slučaju promašaja može probušiti venu sasvim, pa se igla vadi pa opet. To ne radim, mada je i to vjerojatnost i vjerojatna istina.

Ili netko ide na operaciju pa se boji, a ti kažeš da je danas tehnologija toliko napredovala..bla, bla...sedatiraš riječima.

A postoje situacije kada kažeš čovjeku: Sereš i kukavica si i usrao, -ala si se od života. Ali to je za odrasle koji to mogu podnijeti.
Pristup je individualan.

A da se obrišem, ili da brišem na desno...
Jutro!

je, pristup je individualan. i to je ok. drugačije i ne bi bilo dobro, da je
emotivna varijabilnost, shodno i situaciji i ljudima o kojima je riječ

ali mene zanimaju rituali ramenotapšači ;)

tješim udovice po kućama
naručiti se 60 dana unaprijed
hvala
jbga, puno je posla

ritualni*

Medonjo, ne mrdaj. di ćeš? zima vani. možda i kiša, tam kod tebe.

:)

Kad čovjek ćuti osjećaj, onda je nepogrešiv.
Kad se usere od straha: što ću sada reći, ništa ne osjećam, blokirano mi je sve u meni a sad mi treba najviše, onda se boji za sliku o sebi, pa počne možda i bulazniti i kao što ti veliš "tapše", jer misli da je samo jedan način ispravan.
A možda ovi što "tapšu" žele izvući neke informacije, a potajno uživaju u tuđoj patnji. Ima raznih perverznjaka.

Obratiti pažnju: da li vas osoba koja vas tješi dodiruje?
Osobe koje lažno tješe ne dodiruju, nego samo naginju prema vama glavu, a dlanovi su im okrenuti prema dolje (položeni u vlastito krilo, ili nešto čačkaju po stolu). Posebno obratiti pažnju na babe s frizurama tipa ladna trajna ;-).

Malo se šalim, ali osobe koje dobro tješe dodiruju, jel tako Pero?

a kak buš nekom olakšal patnju
nego dodirom
toplim i mekim

nahrani ti mene i napoji, daj mi soma ojra i da vidiš kak me budeš utješila.
vjerovali ili ne, soma ojra pomaže i kad ti netko umre, jer ionak ukop košta ko svetog petra kajgana.

nemoj ti meni: bude dobro.
reci ti meni: na koji način bude dobro: ja ću to- ti ćeš to- i bit će dobro

(taman i onom seronji koji te ostavio noge polomimo)

kad mi je mama umrla, onda su za pol vure došli k meni doma svi s posla. donesli kovertu novaca (da s šefuljak ne brine), sjeli mi vani, kad čuješ kolegu: nemojte biti tužna, mama vam je upravo poklonila milion maraka.
ja onak vriti, još se nisam niti snašla pogledam ga- kad on nastavi- moj tata je deset godina u krevetu, to znate, ali ne znate kako je svaki dan umirati kad se dolazi k njemu i ne znati jel živ ili nije.

tu utjehu ću pamtiti do kraja života..

Ljudi blebeću kad ne znaju što bi...a dobro je nekad i zašutit, samo toga se treba sjetiti.
Najbolje je kako si ti Pogni rekla gledati kako čovjeku konkretno pomoći, ako se može i pitati što mu treba.
Mada da meni netko umre, ne bih željela da bi bilo tko dolazi, ali znam da je običaj i da je namjera dobra, ali sada kad gledam, kad bih mogla, ne bih nikoga pustila u kuću, a morat ću.

imam u svojoj blizini jednu genijalku..
njezino tješenje podrazumijeva da najprije od ničega napravi paniku, a onda utjeha..

ne znam, porežeš se mrvicu, a ona: ajme, jesi bila kod doktora, prst ti bude otpal, to je grozno- al bude to dobro, nemoj brinuti
(a ti si i zaboravio da si se porezao)

Zarazno je, jašta ;)

Take me to your leader !