parablog

Gospodin Leedskalnin 28 godina gradio je dvorac u spomen svojoj nesretnoj ljubavi.
Priča ide ovako nekako: mladog Edwarda ostavila je njegova šesnaestogodišnja zaručnica dan prije vjenčanja. Shrvan i bolan i razočaran seli iz Latvije u dio Amerike koji se nalazi Bogu iza nogu i ondje gradi svoj vlastiti dvorac.
Legenda kaže kako je čitavo zdanje izgradio sam bez ičije pomoći, a način gradnje je i dan danas veeeeeelika tajna.

Inspiriran Edom, njegovim životom i njegovom inspiracijom Agnes, nastade ovaj uradak:

Link

A Billy bi i vama i nama eto htio poručiti nešto na trećoj minuti ... pogledajte što.
Više o pukovniku i pokojniku na dnevnik.hrpfr.
Spasiba.

uh nisam danas za Billy-ja ........ puca me danas na zestoko ...... cmok tebi :))))))

Pa da ti budem iskrena, ali baš onako ful iskrena, iskrena do jaja, iskrena do koske ili kako se sve već može reći: mene to ne zanima :)) Cmok i tebi.

hehehehehehehe ..... to te ja pitam .......heheheheheheheh

To jugo šamara. Još par ovakvih dana i evo me na sevdalinkama.

ma na mene ne utjece ........ ja sam blesav od ljeta ........

Šta si stao na ludi kamen?

a nije daleko od toga .... jbg ..... losa godina

Ahaaa. Znaš ti onu priču o crnoj i bijeloj kutijici i o poruci koja je stajala u njima?

pricaj .... znam al svejedno pricaj .....

proci ce :)))))))))

Ovako nekako ide. Otac na samrti ostavi sinu dvije kutijice, crnu i bijelu, pa mu poruči: kada ti bude najteže otvori crnu kutijicu, a kada ti bude najbolje, najljepše, otvori bijelu.
Jednog dana, izmučen svakodnevnicom, jer ostade bez posla nakon što mu selo bude poplavljeno pa samim tim i bez kruha, on otvori crnu kutijicu. U njoj nađe papirić na kojem piše: Ovo će proći.
To mu da životni elan i ubrzo u njegovom životu počnu se otvarati vrata za koja nije niti slutio da će se otvoriti. Pročuje se po gradu da je mladić sposoban i pametan i kralj ga pozove u svoje odaje gdje se mladić zaljubi u kraljevu kćer, a i ona u njega. Njegovoj sreći nije bilo kraja.
On se tada sjeti očevih riječi, pa otvori i bijelu kutijicu. U njoj je stajao papirić na kojem je pisalo: I ovo će proći.

A ma da :) Elaaaaan :)) Idem ća, pozdrav.

Uostalom, godina je pri kraju :)

aj ti ... odo sad i ja :)))))) cmok

Solomonov prsten?

I blog će proći ...

Pa sad... pojedini kameni blokovi teže i preko jedne tone. Jeremija kaže kako su ulazna vrata teška oko 9 tona i tako savršeno izbalansirana da se mogu otvoriti prstom. Pa si ti misli :)

http://image.dnevnik.hr/media/images/480x320/Aug2012/60667256.jpg

http://www.youtube.com/watch?v=uxrnf3kJ72Q :))