parablog

"Nemam kamo otići, znaš i sam. Od onih tipova u Institutu prolaze me žmarci."
"Vidjet ćemo se kad ovo završi."
Djevojka slegne ramenima i stade se odijevati, tiho pjevušeći. Obukavši kombinezon od plavog svjetlucavog kevlara, provjeri oružje, hitro pokupi kredite sa stola i strpa ih u mali plastični ranac. Ne okrenuvši se, mahne nehajno u znak pozdrava i nečujno nestade u labirintu mračnih hodnika, ostavivši poluotvorena vrata.
Glavni junak otprati je zamišljenim pogledom, prođe prstima kroz razbarušenu kosu i izgovori alfanumerički kod od dvadeset znakova koji ga je spajao sa centralom. Nakon nekoliko trenutaka veza je bila uspostavljena i u zraku se ukaže snimljena poruka. "Dobrodošao! Imaš 23 nove obavijesti. Gušteru."
Kada je bio siguran da je napustila brod, ne oklijevajući, pokrene motore. Podmornica se uz lagani trzaj pokrene i glatko zaplovi prema površini. Pokazalo se da je podmornica daleko sporija od transportnih RNA, tako da mu je do površine planeta trebalo dva puta više vremena. Polako je klizio čudnovatim krajolikom ispunjenim svakojakim oblicima, praćen sumnjičavim lizosomima i svjetlucavim bićima ameboidnog nestalnog oblika.
"Ovo će potrajati."

Link

Link odličan, a SF ... moje priče su bolje ;)

Znaš, sad kad malo bolje pogledam, Gušter mi izgleda kao da je glavom i bradom ispao iz reklame za Axe. Humanoid nalik Conanu sigurno nikada ne bi prošao rukom kroz kosu. Razbarušenu. Bljak :)