Muškarci i žene...i nešto između

Bilo je vruće.
Bilo je bučno.
Pitao me je da li hoću s njim prošetati. Rekao - vani je ugodnije.
I je. Bilo je.
Šetali smo. Svjetla su sve bila udaljenija.
Tek kad je stao i uhvatio me za ruku, počeo ljubiti, skužila sam da šetnja nije šetnja.
I obično pitanje nije samo pitanje nego ima i svoj proširen sadržaj.

Imala sam 16 godina.
On nekoliko više od mene.
Ja klinka koja je poznavala poljupce u obraz, ili kao pokušaje da budem odrasla.
On ne.
Ali znao se je zaustaviti na vrijeme. Skužio je ne znam pravila igre.

Sjećam se da mi je tada rekao da pazim kaj radim jer netko drugi ne bu skužio kaj znači pomaknuta ruka i moje ne.
Sjećam se i njegovog imena, još uvijek - Arsen iz Rijeke.



Mogla sam se svega ovoga sjećati i na drugi način. Biti jedna od cura koja je napravila krivi korak. Ili nije morao biti krivi, ali je s krivom osobom.

I zato sam ljuta na naše gluposti. Na situacije kad zaboravljamo na osobnu sigurnost. Odgovornost prema sebi samima.
Kad pretpostavljamo nešto o nekome, a nemamo baš ništa u što možemo vjerovati i znati sa sigurnošću da će biti.
Ili neće biti.

I jesmo krive upravo zbog toga.
Svoje naivnosti.
Lakovjernosti.
Zbog brzopletih odluka.
Gluposti koja ima svoju cijenu!

Sve ostalo je za neki drugi zapis...

naivnost skupo plaćam...da li se radjamo s njom?

ne znam da li imamo, rođenjem, bilo kakve preduvjete socijalnih vještina
vjerujem da puno toga hvatamo po putu, što namjerno, što slučajno

Malo tko od nas nema svog Arsena...
i nema potrebe biti ljut...to su godine kad još ne slutiš ništa
i ja sam imala...17..mislim...prvi poljubac...nespretne ruke...ali
isto izmami osmijeh...:-)))

je azurna... :)

ali, kaj da je bilo drugačije?
da je bio jedan od onih koji samo čuju kaj žele čuti?
koliko bi i ja bila drugačija?
kriva?
da!
naivnost kao opravdanje...

Pa šta?Nismo savršeni...nepogrešivi
kad bih se ljutila na svaki put kad sam bila nesavršena
cijeli život bi bila ljuta na sebe

Ah...... da ni pogreške, ni nas neb bilo ;)

meni se čini da ne mislimo o istom
ha?

ne mislite o istom.

Ja sam ljuta što se danas podsmjehuje iz pojma morala
Što je kao sve normalno i kao svi imaju pravo na greške

e pa na neke greške nemamo pravo- jer su predalekosežne i previše koštaju.

(ako dobro brojim, već dvije mlade cure su tema crne kronike- i pogrešne presudbe)

e da, pogni. o tome pišem
i zbog toga sam ljuta. i zbog reakcije koje uglavnom idu prema kretenima koji ne znaju kaj znači ne

ali, miša mu, oš hodati mračnom ulicom, u štiklama, a znaš da se tamo skuplja ološ, umjesto da ideš duljim putem?
karikiram, ali i ne

Mladi pa ludi rekli bi ljudi.
Lako za to što si izašla u šetnju.
Nebi ni izašla da ti se bar malo nije dopao.
Čim mu znaš ime,poznavala si ga nisi
izašla bilo s kim (nekim nepoznatim).
Problem je,ako šetaš sama tim mračnim ulicama
ili ukoliko budeš s nekim,a neznaš za moguće
posljedice ili budeš s nekim samo jer se to očekuje
od tebe ili si ucjenjena sexom ili raskidom.
No opet kažem mladost ludost.

ne mislimo isto:-)
ali slažem se...

Kako je lijepo sto nismo
u Doboju.
Ah...
:-)

hm..Arsen iz Rijeke...upoznala jednog u kasnijim godinama i...bio jako OK...pošten prije svega i zato ostao u jako lijepom sjećanju...možda to ista osoba :)

tape, poznavati nekoga je puno više od znati mu ime
ak ti napišem da se zovem Ida, poznaješ me?

:)

svijet je mali, ma koliko nam se velik činio.
možda je to on. a možda još jedan pristojan muškarac, istog imena :)

krivo si to postavila...i upotrijebila nekoliko skroz krivih riječi/u kontekstu
i sad je opet nastao kaos

npr.
"ekad zaboravljamo na osobnu sigurnost"
???

+ npr:
I jesmo krive upravo zbog toga.
Svoje naivnosti.
Lakovjernosti.
Zbog brzopletih odluka.

nema krivice žrtve, žrtva je žrtva

kužim (nadam se) da je dio nespretnosti u konstrukciji rečenice..
nadam se da nije mišljenje