Laprdarij

To je meni velika tema. Pod uzemljenošću smatram vezu sa zemljom. Doslovno i preneseno. Od toga da hodam bosa po zemlji i imam kontakt s njom pa do toga da 'spustim' svoju pobuđenost na 'niske, prizemne razine'.

Za one kojima to nije blisko, da pojasnim. Postoje aktivnosti koje podižu, i one koje spuštaju. Razmišljanje, mozganje, kreativnost, oni uzdižu. Peglanje, kopanje, rad rukama nečeg rutinskog, to spušta. Za zdrav život i zdravu psihu potrebna je ravnoteža. Podjednaka uzemljenost i unedbljenost. S tim da su neki ljudi uglavnom uzemljeni. I rijetko kad ih digne. Zdravo je biti dobro uzemljen. Recimo seljaci koji obrađuju zemlju, bave se stokom, uzemljeni su.

Čovječantsvo je na početku bilo skroz prizemljeno, da bi se svijest podizala i podizala, ili zovimo to frekvencijom, i sada u 21. stoljeću je poprilično porasla.

Pa onda recimo duhovnost. Ona jako podiže. Ali čovjek koji je samo duhovan ne može dobro funkcionirati u reali. Mora se dijelom uzemljiti. Duhovni ljudi su toga svjesni.

Nije se lako snaći u podignutom stanju. Lako se izgubi, ne nalazi se smisao života, sve se relativizira, i ništa nije važno. Velika je nesigurnost u tom stanju. Nekom je potrebna droga da bi ušao u to stanje. To mene osobno ne zanima. Izgubiti vezu sa zemljom je opasno. Nekom je potreban lijek za spuštanje. Moje jedno dijete je sklono unebljivanju, i gubljenju veze sa zemljom, i ulažem velike napore da ga uzemljujem. Nije lako. Osvještavam kod njega to, i iako je još dijete razumije već pomalo.

Moj je posao uglavnom unebljen. Visoko intelektualan. Kreativan. Da bih bila i ostala prisebna, moram se uzemljivati s 'prizemnim' poslovima, tj. dozirati i prizemne poslove. Inače odem previše uvis, i onda nastupa stres. Ako nemam prizemnih poslova na lageru, onda pospremam stol.

Čovjek bude totalno pod stresom kad je predugo podignut tak da je za dobrobit čovječanstva od presudne važnosti da to riješi koristeći bilo koji od provjerenih drevnih pristupa u ovisnosti o trenutnoj dostupnosti istih.

znaš kaj koka....odlično si to opisala! Nije li zapravo...opće postojanje...konstantan rad na sebi i sa sobom!? Treba to sve balansirati..dozirati..upotrebljavati po potrebi...dopunjavati..izmjenjivati...etc. Posao je to. I ne znam nikoga tko uvijek i stalno..savršeno svime time barata...čitav svoj život!!!

hm...nemam kaj reć (dodat) osim da bi možda bilo dobro pogledat moj komentar na veginu blogu..glede napuhanih balona i..prizemljenja!

e sad , možemo ovo prizemljenje i unebljenje percipirati na više načina
isto kao i tvoje obrazlaganje , koje ( ja osobno mislim ) sigurno ,
ima veze sa blogom
ali jedan banalan primjer : da je Saneder bio u ravnožeži , iako je njegov posao visoko intelektualan (uznebljen )
pa se prizemljio na vrijeme , sa parama koje je maznuo , mogli su još i njegovi unuci živjeti ...
ali ne , on je bio uznebljen

ljubav je unebljenje a ruka u ruci uzemljenje

a sex je prizemljenje

mogu i kombinacije

:)