-

"Sljedeće godine u ovo vrijeme bit ćemo milijunaši."

-Del boy

Link

Hm, već smo bili milijunaši, u vrijeme one galopirajuće inflacije, ako se sjećaš toga...

Imala sam plaću nekoliko milijuna

bila sam klinka još, ali legenda još kruži:)

Znaš šta. Uvjerena sam da love negdje ima. samo je treba ubrat nekako:))

Sjedim danas s ekipom koja je zarađivala poštenu lovu ne tako davno.
Relativno poštenim poslom s manjim malverzacijama.
Pola ih otišlo kvragu.
Sad se restrukturiraju ispočetka s puno manjim zaletom:)

treba se sagnut

I u jednom momentu skužimo da stvarno izgleda ko "sljedeće godine u ovo vrijeme..." :)

Da, slažem se. Ima o lovi puno teorija. PA i duhovnih. Novac je povezan s majkom. Odnosom s majkom,

zašto s majkom?:/
ja mislila da emotivni život ide majkama pod račun:)

I gleda se odvojeno priliv i odljev. Ili se kaže priljev? Proljev?

bah. trenutačno je proljev:))

Recimo, ja imam veliki priljev, ali imam i veliki odljev. Radim na krpanju te rupe.

pa dobro, to ide tako. što više imaš, to više trošiš.
imala sam i ja neke periode s većim priljevima, pa je nekako više toga uvijek trebalo.

Pače, postoji jin i jang novac.

Novac je energija života, kao i krv. Mora teći..

ej, koko, kakve veze lova ima s majkom?:)

(btw, mislim da će mi život biti bitno opušteniji kad malo opustim krajeve mjeseca)

Od mene novac zbog nekog razloga mora otići. I ako ga ja ne potrošim, onda mi recimo izbuše gume. Ili mi se nabije telefonski račun na nekoliko tisuća iz nepoznatog razloga. Zato ja trošim.

Hellinger i njegovi sljedbenici su povezali probleme s novcem s problemima u ženskoj liniji - mama, baka, prabaka... Nije to baš lako za objasniti u par rečenica. Treba vidjeti jesu li žene u toj majčinoj liniji recimo umirale na porodu.

Nedostatak majčine ljubavi stvara strah od života, koi se reflektira u odnosu prema novcu.

Ljubite svoju djecu, drugim riječima.

hm.
mi smo uvijek bili "ženska" obitelj. sve puno žena koje su bile (neke svojom voljom, neke okolnostima) u uvjetima da su se same borile za sve.
muškarci bili prilično u sjeni:)

a štajaznam. treba imati i malo sreće, mislim:)
znam one koji su iz nemogućih uvjeta stvarali bogatstva.

nekako mi ne stoji to s lovom i majčinskom ljubavi.
više mislim da utječe na brakove:))

aha

kod mene u obitelji sve bilo obrnuto.
žene su bile "muškarci", fajterice, a muškarci kućni likovi i emocionalne potpore.
hm :/

uglavnom, sljedeće godine u ovo vrijeme bit ću...

Mi nemamo pojma što se odvija na razini duša. Što se brakova i partnerstva tiče, tu su isto umiješani preci. Velim, nije to baš jednostavno. Nama se kroz muževe (partnere) recimo vraćaju neke duše u život koje su prije bile izbačene iz familije od naših predaka. Ako je bio izbačen alkoholičar, vraćat će nam se alkoholičari... Obično svaka svaka druga generacija odrađuje, iako nije pravilo. Ono što mi griješimo, odrađivat će vjerojatno naši unuci.

uh. mislim da imam preracionalan sklop za to s dušama nekoliko koljena unatrag. to mi je previše stvari prepušteno slučaju:)
vjerujem da me mogla ujebat šišmiš - situacaija doma koja mi je usadila neke obrasce. dosta obrazaca u kojima sam griješila mogu sada povezati sa naučenim modelima koji se eventualno pojavljuju kao triggeri. uzroci - posljedice.

nekako mi fatalistički da mi to uvjetuje neki zajeb iz prahistorije, s ovim nedavnim mogu baratati:)

E da. Fora i je u tome da nismo mi krivi za baš sve što nam se događa, a i da ne možemo utjecati. Ali postoje tehnike... A ti odrasci su prisutni od prije, nisu ih naši roditelji generirali... i oni su samo žrtve..

.. obrasci..

pa dobro, ima logike utoliko što se neke stvari doista transferiraju kroz generacije (obiteljsko nasilje, alkoholizam...), ali mislim da se da iskorijenit u ovom životu.
jbt, postala sam biheviorist:)

a ima li neko da nije žrtva

jok.
kako god okreneš, starci su nas sjebali negdje.
ko što ćemo i mi svoje klince.
tako im neka viša sila pomogla:))

Coco je lijepo rekla
ljubite svoju djecu

Da, smo sjebani. A svi sve radimo u najboljoj namjeri. To je crnjak..

eh, sad, crnjak... sklona sam prebacivanju svih mogućih krivnji na sebe. u tolikoj mjeri da mi muka zna bit kad se ulovim kako samu sebe zrendam zbog nekih stvari koje su se odigrale tako kako su se odigrale i nema natrag.

mislim da je objektivna mantra u tome: svatko u zadanim okolnostima radi najbolje što može.

velika je umjetnost
iz zadanih okvira izvući najbolje

ne kažu zabadava oni s uštirkanim kolarima oko vrata, nakon što ti odrede hrpu zdravomarija i očenaša:
"idi, i ne griješi više" :)
tu je negdje i poanta i lijek za krivnje.

a sve je u njima, ko što Coco reče na početku, prepuno sranja

pokore bi trebale bit simboličke, valjda tek toliko da budeš svjestan učinjenih pogrešaka.
jedina mogućnost koja se stvarno broji je ne napraviti ih opet.

otišla.:)

Važno je oprostiti sebi. Rcimo, ja u nekim situacijima uvijek reagiram jednako, a krivo. Prvo nisam bila svjesna. Onda sam osvijestila da je to krivo kad odreagiram, ali i dalje reagiram tako. Sad već znam kad se to događa, ali još uvijek ne mogu ispraviti. Sljedeći korak je - stati na vrijeme. Eeee, a to je jako teško...