Laprdarij

Pokazalo mi se u mojoj kratkoj povijesti da ljudi koji umru na neki način pomire one preživjele. Isto se dogodilo s mojom tetom kojoj je sprovod bio jučer, na Badnjak. Na karminama se skupila familija koju nisam vidjela već 4-5 godina. Jer su me odbacili na neki način. Bila sam tužna zbog toga, naročito zbog klinaca. Ali sam pustila. Ako je njima to ok, i meni je.

Jučer je bilo neobično, a i lijepo, nakon toliko vremena razgovarati s ljudima s kojima sam bila prije tog zahlađenja jako bliska. Čak su me pozvali i na zajedničku večeru na Badnjak koju svake godine upražnjavaju. I nekako je sve to loše među nama nestalo.. Makar samo i na jedan dan, a vidjet ćemo što će biti dalje..

Onima koji slave - sretan Božić!

hm...draga koki...nekako sam skeptična! Dobri ljudi očekuju dobro....ali i oni koji nude loše....uvijek nude samo to! Pazi da se opet ne razočaraš! Ne stavljaj se u poziciju da si TI zahvalna na njihovoj pažnji...koju su ti uskratili kad si je možda više trebala nego sada!

Jučer sam svoju maličku izložila neugodi. Jer sam na jednog babca koji šeta pse po školskom igralištu zamolila da djeci ostave igrališe, a da pse šetaju po drugim mjestima.

Bit ce sve ok Coco, ljudski je zaboraviti i oprostiti :*
Puno lijepih zelja za blagdane :)

Pam, tak je. A opet, ljudi nam se popnu na glavu toliko koliko im dopustimo. A bila sam slaba i moglo se loptati sa mnom. Sad više nisam. Ako se možemo družiti ravnopravno, ok, ako ne opet ok.

I tebi, Cyb :)

Ma, počela sam s tim babcem jer sam kćeri rekla kako je i meni znalo biti neugodno dok sam bila mlađa. Pitala me kći, a kad ti je prestalo biti neugodno? Rekoh - Onaj dan kad mi je umro tata. Tad su mi rogovi narasli.

Dok su mi starci bili živi imala sam osjećaj da i zbog njih moram biti fina, pristojna, dobar đak, bla, bla.. A kad su umrli sve je to nestalo..

A sad mi se događa da zbog klinaca moram pripaziti na ponašanje :)

u pravu si koko...drugačiji si kad imaš klince! moraš odmjeravat jer nisi sam, moraš vodit računa i o djeci. no, kad ostaneš solo nekako shvatiš da možeš reć, radit...ne baš što ti volja, al da ne moraš više imat one zadrške..normalno, tada doživiš i poneku neugodnost, jer ljudi nisu navikli na takav direktan način ophođenja!

a što se sjete tiče i odnosa med ljudima...i sama sam eto, u petak bila jadna a jučer je ta ista moja kćer napravila takav ručak...onako baš smo se družili! hm...rekla bih da sam zahvalna na badnjaku kaj se to nekako izgladilo? i to je jedino važno....nije važno kaj je bilo loše (odnosi sa rodbinom, djecom, roditeljima)...važno je da je to prošlo? nažalost, uvijek ima nezavršenih priča. pa obično nečija smrt ljude koji su bili razdvojeni spoji...jer shvate kak je sve prolazno i da je stupidno npr ne pričati sa bratom...sestrom...godinama...samo zato što je...ili nije! ponekad sam možda i preblaga i prelazim preko mnogo toga...no uvijek netko mora biti prvi tko će pružit ruku. važno je da ih imamo!

http://www.youtube.com/watch?v=Ev0vewkAIXk

;)**