-

Ustvari sam cijeli dan tražila savršenu rečenicu koja bi zaključila stvar.

I umjesto da je nađem, odlutam nekud unatrag, do jesenjeg dana neke tamo godine. Ne pamtim više s kim sam istraživala zakutke, ali baloni su bili pravi, verneovski, ogromni i šareni, razdrmali su cijeli dan bez ijednog zvučnika, sa zmajskim dahom koji je šuštao nad košarama.

Bilo mi je čudno da se nitko nije bojao, klatili su se i rasli nad šušuravom gužvom koja je gradsku ledinu pretvorila u cirkus. Košare su se propinjale, a očevi su bezbrižno trpali svoje sinove u njih kao štruce kruha u pekarska kolica, dok su tinejđeri pili kokakolu na kašetama sa strane i nitko nije pomišljao kako bi sve moglo odletjeti u vražju mater ili bi zmajevi mogli oživjeti i spaliti ledinu ili... Nešto neobično se sigurno moglo dogoditi, nakon čega više nikada ništa ne bi bilo isto. Ali, nije.
Oni su bili u pravu, dan je jednostavno prošao bez čuda.
Kao i svi drugi, uostalom.

Je li se to odigralo stvarno tako? Vjerojatno niti to, cirkus je bio obična parada, sigurno je dan bio siviji i zaista nije bilo zmajeva i baloni su bili samo svilene krpe filane zrakom. Svidjelo mi se ulijevati boje u sjećanja.

Ali, pazi veselja. Sad su svi ti kontrasti stvarno moji.


Link

lijepo :)

:/

imaš gripu?

aj kvragu :)
stvarno mi se svidilo.
bilo bi me sram zašarat zidove :)

e, al ja imam :))
pičim 38 i nešto, grlo mi ko rašpa, oči ko u sove, nos ko lubenica, udovi... hm. ok, i bubreg mi malo trokira:)

idem prestat pušit,

to je to.
i idem u gajbu:)

ma nećeš se valjda sad ostavit cigareta?

skuvaš si rakije s klinčićima, glavicu, dvije češnjaka, pa će gripa pobjeć ne samo od tebe, nego barem do susjednog kvarta.

jok.
to je to.
off. :)

ajd, sretno :)