Laprdarij

Htjela bih s vama podijeliti svoj zadnji uvid, Vegin me je zapis o roditeljima i djeci potaknuo.

Sazrijevao je taj uvid godinama, kao i svi uvidi uostalom. U naslovu već rekoh - ubaciti se u tuđe cipele. To je često spominjana fraza, ali što to točno znači, i koje su posljedice? To sam ovaj tjedan uvidjela.

Imam jedno upečatljivo iskustvo na tu temu otprije. Iz vremena kad je moj mali mucao, miš mali. Prije škole. Sam Bog mi je pokazao logopedicu koja mu je pomogla, i njemu i meni i cijeloj obitelji. Ženska je fantastična, a kaj je najgore, ne mogu se sjetiti kako se zove, ali znam gdje ima ordinaciju.

Ona je rekla, ne možete vi shvatiti vašeg sina, i ne možete mu pomoći, ako ne uđete u njegove cipele. Bah, fraza kao fraza, koja majka ne može ući u cipele svojeg djeteta, mislila sam tada, ništa lakše! Vidjela ona da ja to ne kužim, pak mi je zadala zadatak (ako se ponavljam, pardoniram). Logopedica je smatrala da je nužno razumjeti svoje dijete i smatrala je da bez toga nema pomaka, 'da moram ući u njegove cipele', i zadala mi je da moram otići u dućan, ili već kamo i ponašati se kao da mucam. Kupiti nešto, ili obaviti nešto, ali mucajući.

Tad mi je počelo svrdlati u meni, javio se otpor. Nekako sam to potisnula u stranu omalovažavajući, u smislu - kako bi to moglo pomoći mojem sinu? Pita mene logopedica 'I, jeste?', Joj, nisam znate... Ok, onda za drugi put. I tak ona čeka da ja to odradim, a u meni raste nekaj, ne znam kaj, nekakva nelagoda. Vidla ja da ne mogu to ignorirati i uputim se jednog dana u dućan, sad ću ja mucati. Do dućana imam 5 minuta spore šetnje, ali u tih 5 minuta meni su se svjetovi otvorili. Ne mogu vam opisati kakve su mi sve misli prolazile kroz glavu. Svi otpori, svi razlozi protiv, ma nevjerojatno je bilo koliko se jedan dio mene bunio! Došlo mi je da zašutim zauvijek! Ali ja odlučila.

Dođem u dućan, i sad treba zamucati, i - ne mogu. NE MOGU!! Katastrofa! Razočarala sam se u sebe, kupila to nešto i otišla pokisla doma. Ja se ne mogu metnuti u cipele svojeg djeteta! To mi je odzvanjalo! A moje dijete se svaki dan tako osjeća kako se ja sada osjećam, tako jadno!! Plakala sam! Tada još nisam znala da sam već njegove cipele uzela u ruke..

Rekla ja to logopedici, i ona to razumije, ali i dalje inzistira. Sad sam ju već počela grdo gledati. Kaj ona mene muči, pa vidi da ne mogu.. Jesam li ja uporna inače, jesam. Znači, mogu ja sebe prisiliti na to. I tak ja sa sobom razgovaram, danima, i odlučim. Sad!

Otišla sam do trafike s novinama, jer mi je dućan bio prestresan (opet bijeg!), dođem do nje i odmucam da trebam nekakve novine.. Prosto-proširena rečenica, ništa duljeg. Ajme! Zemljo otvori se - prvi čas.

E, a onda... Onda se dogodilo čudo. Evo, sad mi suze krenu kad se toga sjetim! U tom me trenutku nešto šusnulo u pleksus, osjetila sam da mi je sve kristalno jasno, da razumijem svoje dijete, osjetila sam svoje dijete u potpunosti i njegovu veliku muku, to je bila bujica emocija, eksplozija.. Jedva sam čekala da dođem doma, da ga zagrlim i nikad više ne pustim.. Ugazila sam svom silinom u njegove cipele i hodala u njima! To je neopisivo, to se treba osjetiti!

I što se dogodilo nakon toga? Kao što rekoh, čudo! Moje je dijete prestalo mucati. Kao odrezano. I počelo je brbljati, ne gasi se dan danas. Ni u jednom trenutku nije više zamucnuo..

---

Sve se je ovo događalo prije ca 8 godina, a ja sam tek ovaj tjedan uvidjela što se zapravo dogodilo tada.. jer mi je jedna slična situacija posložila kockice..

Coco, netko razumije samo govor nizih bica, pasa, macaka ali ne i humanog :((
Meni se dogodi da govorim na nerazumljivom jeziku, a koristim se hrvatskim rijecnikom, znas kako je to opako?
Vidjela si uostalom, kraj tebe sam brljavila ni sama ne znam sto sam ti pricala :)))

i...kokoš anel !?

Čuj, ne znam kaj bi ova logopedica na to rekla :))

Prošlo je dosta,da,ali shvatila si...imala sično sa dječakom svojim pri kretanju u školu,nisam odreagirala ni približno dobro ,ne zbog pomanjaknja emocija ( Blagi Bogo volim ga kao sam život) nego jer sam bila preponosna da sve ovo sto si napravila odradim,glupasta,površna čak.Ipak uspjeli smo a on jeusao u "okvir" i dobro šljapka .čak bolje od većine...Lijepo si napisala.Treba prepoznati,i otvoriti srce i oči ,priznati a ponos sutnuti u dupe,pozz

Eh, da nas netko razumije mora puno toga biti ispunjeno, niej to jednostavno. Uglavnom svi mi mislimo kako smo nešto jasno rekli, a ono - ćorak.. Zapravo je rijetkost da se razumijemo... Uglavnom svatko svoje

Hej, anima, da, taj ponos, ego, naša slika koju njegujemo o sebi, ma sto stvari nas vreba iza ugla i baca nam klipove pod noge..

Coco, da se ljudi medjusobno vise grle sa svojom djecom, i manje su rezervirni i strogi, to je poanta svega.,
igra, biti djete barem na sat vremena.
No , mene je disleksija obiljezila , srecom i to se da prerasti :)

Dies ,mislim stavrno ,ti nemos nego ta polupitanja polu zloće ili ipak ima dana kad nesto i kažeš ??

Je, logopedica bi rekla, mama ljubomorna na tatu zbog obozavanja moje malenkosti :)

a-ha.
sad razumijem o cemu si pisala.
pozdravljam hrabrost ovakvog iznosenja ovdje :)

Amy, možda nekomu pomogne..

Cyb :)

Coco, nece
to je specificnost,
ne moze se vratiti ono sto je priroda majcica oduzela, narocitoi ne nakon sto su osobe vec formirane

E, da imas pozdrav od moje doktorice, ispricala sam joj situaciju sa pljesnivim kruhom :))

dobra priča.

Koki, jel istina da dečki više mucaju od curica, tj. da curice jako rijetko mucaju...ili je to b.s.?

To je ljubav ! Bravo ! Jako zanimljiva priča.

jesam li ti pričala jednom kako sam ušla u cipele jednog mladog dečka u inv. kolicima? bila sam u varaždinskim toplicama...firma je imala tim bilding..i završna večer! to bje negdje iza rata...kada je jako puno naših dječaka bilo tamo. istina, taj dečec nije bio ratni već je stradao u saobraćajki...i imali smo ples! i svi plešu, a on onako krasan...sjedi! a ja luda vodenjačica kakva jesam, dignem se i odem do njega. i kažem mu...ajdmo plesati? začuđeno me pogledao i pomislio da sam luda? jer i ja sam tek tada svhatila svoju ludost..ta ne možeš od nekog tko je u invalidskim kolicima tražit da pleše s tobom? no, u jednom trenutku moj pogled (lijepa mlada žena) i želja, moja...njegova prije svega...on se podigao iz tih kolica, ja sam ga primila ii pridžala i krenuli smo ka podiju...onako mic po mic korakom..jedva...no došli smo do podija! i počeli plesati...sve bolje sve više...misao se, koračao.....bje prekrasno! i znaš kaj mi je nakon toga rekao...da me nikad neće zaboravit! eto, i ja se sjećam...valjda sam i ja tada ušla u njegove cipele pa smo zajedno...plesali!

koko...koja priča!!!!! Nisam ni sanjala da je netko prošao isto! Čitala sam sa suzama u očima...sve sam opet proživjela! I moj sinek je sada elokventan! ...Samo...ja sam prošla Suvag, specijalista-hipnotičara u Rijeci, dva privatna logopeda...i na kraju jednu predivnu logopedicu, baš kao ta tvoja.....koja se potpuno posvetila...i rekla mi isto to što i tvoja tebi. I da....jako rijetko djevojčice mucaju!

Ej, curke :) Baš ste drage :)) Pam, mnoge priče mi ovdje dijelimo a da ni ne znamo, nismo se slučajno našli ovdje..

je...šteta što se rijetki usude napisati nešto osobno :)