Kaj je ljubav u virtuali i u stvarnom zivotu?

Tko procjenjuje - STRUČNJAK ili AMATER?
29. Januar 2014 um 00:06
Jedna priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu:

“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za šta. Kažu mi da sam ni za šta, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Šta mogu učiniti da me više cijene?”

Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao momče. Ne mogu ti pomoći budući da prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…” Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći.”

“V… vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.

“Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvataj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.”

Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega. Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Neko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvata ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.

Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć! Ušao je u sobu.

“Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.”

“To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Ko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”

Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:

“Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.”

“Pedeset osam zlatnika?” uzviknuo je mladić.

“Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu šta se dogodilo.

“Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao. “

"TI SI POPUT OVOG PRSTENA: PRAVI BISER, VRIJEDAN I JEDINSTVEN. I KAO TAKVOG TE MOŽE PROCIJENITI SAMO PRAVI STRUČNJAK. ZAŠTO IDEŠ KROZ ŽIVOT ŽELEĆI DA NEKO NEBITAN OTKRIJE TVOJU PRAVU VRIJEDNOST?” I REKAVŠI TO, PONOVNO STAVI PRSTEN NA MALI PRST LIJEVE RUKE.

ZEN priča

Naježila sam se :-))))
Di su ti stručnjaci? A da imaju i novce :-)
Jako lijepa priča.

pa pita mladić: kako se mogu popraviti (svjestan da baš i nije nešto vješt i da je glupav)
pa priča kaže: ostani kakav jesi i čekaj da netko vidi kako si ti u stvari dobar.

pa onda priča kaže: jedino je zlatar prepoznao- zlato
što bi bilo paralela- da će jedino netko nevješt i malo glupav prepoznati svog para u isto tako nevještom i glupavom

nije grijeh

ali više volim priče koje uče da ljudi porade na sebi

Na iskrici ti si agentica , idemo trazit? Hahahah, mozda ih i ima ? Znas onu nada umire posljednja;)

(fora je u tome da stručnjaci prepoznaju vrijednost, ali prepoznaju i ono što ništ ne vrijedi- i kaj ako čekam stručnjaka a on kaže da ne vrijedim??)

(korisnik diže dva prsta u zrak) :)

(svaki na jednoj?? kojeg rednog broja prst??)

Našla sam onog koji nije siguran da li je stručnjak i nije siguran da li treba platiti cijenu.
Uostalom, ja prsten ne prodajem. Prsten mi je od Oca i Majke :-)

Ima jedna divna priča od Ivane Brlić Mažuranić:
Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica.
Tu sve piše.

Pogni kažiprst i srednji...skupa :)

U stručnjaka je uvijek samo jedan ispravan i točan način ,a u amatera i laika je tisuću načina.

I ja sam pobornik ideje:
Postoji samo jedan način, a to je pravi način.
Drugo je sve zavaravanje.

Ima jedan načina,ali može biti više pristupa :)

dudh, istina
ali da i učitelj nije znao da ima zlatni prsten, ne bi znao kojem stručnjaku poslati mladića s prestenom- mogao ga je poslati stručnjaku za meso- mesaru, a ne zlataru.

priča ima feler, jer ne kaže mladiću koji pravi stručnjak će njega ocijeniti. sigurno ne zlatar, a niti trener gimnastike.

Poštujem svakog stručnjaka laično, ali sveto.

Više cijenim ekspertice :)

pogni, ta niti jedna priča nije istina, ali je najbliži put između čovjeka i istine.

(zapravo najkraća udaljenost između čovjeka i istine)

Mislim da učitelj nije bio zainteresiran za prsten, nego je složio priču mladiću kako bi ga na životnom primjeru nečemu poučio. S kim ćeš razgovarati o zlatu- sa zlatarom, o mesu- s mesarom, o duši- sa sobom. Svaka usporedba vezano za dušu s drugom dušom nije objektivna. Duše su sve jednako vrijedne, premda su neke jadnije, a neke u boljem stanju, ali vrijednost im je pred Bogom ista.

Obožavam film forest gamp.
jedan mi je od rijetkih koji bi trebao svake godine dobivati osakara, jer koliko ga god puta gledam,toliko puta otkrijem još nešto novo što mi je promaklo, a pazili su na svaki detalj.
tako mi je i ona legendarna izjava: "moja mama kaže, da je Bog htio da su svi ljudi isti, svi bi nosili proteze"

agentice, vrijednost svih duša nije ista pred Bogom.
-Bog sudi duše- po vjeri, a ne po djelima (pričamo o Jahvi)

pozdraf, jurim, nestajem :))

Ne sudi, nego su ljudi kazali da On sudi. Ti isto svakome vjeruješ.

Ljudi su procijenjivali prsten u odnosu na izgled mladića, a stručnjak ga je procijenio bez obzira na pojavnu sliku mladića.
Tako je i naša duša čista i neprocijenjiva u odnosu na našplašt, prijatelje, obiteljske korijenje, naciju, državu, rasu, zanimanje, obrazovanje...

Raj i pakao su stanja svijesti. Bogu smo mi jednako dragi, zato nas je stvorio, a ovo sve ostalo smo mi sami zakuhali.

Jednako vrijedni, ne znači istovjetnost, već jednakovrijednost.

Jebote pašemka, ti i ja kao da smo jedno nesretno razdijeljeno. Tako ponekad pomislim.

Sunce moje drago, ja tebe toliko volim da te od sebe čuvam, da ne bi bio jedno još nesretnije, ali drago mi je što se ovako lijepo razumijemo. Ti mene veseliš, jako.

Znaš one mučne scene kad ljubljenu moraš sedatirati letvom? Ti znaš a bih se ja branila :-) Ali bih te i provocirala da ju upotrijebiš :-)))))******

Inspirativno i lijepo. Hvala Aradia :-)

:)

Komentarima se nema kaj dodati, svi mi imamo svoj pogled na strucnost i emocije.
Ali samopouzdanja imamo fala Bogu svi!
To je bit ove poruke!
Vjeruj u sebe!
Jer kak kaze ona poslovica;)
Kaj o sebi mislis , to drugi vjeruju!
Misli su dijela !