Laprdarij

5 dana stari (najstariji od njih)


"kroz prozor"

i koliko ti "nimfomanki" budeš onda imala? se tu bude još kaj izleglo?

Tri su bebe, bilo je pet jaja, dva su ćorak.

Danas sam virnula u gnijezdo, najstarijem se već tamni perje... Lako papigama roditeljima, djeca im odrastu u dva-tri tjedna.

čestitam! ja sam davno imala par, ali ništa od njih. samo sex. možda i nisu bili "par" pa je jasno. hoće i drige životinje malo promijeniti ponašanje.
ma mali su slatki :-))

Smiješni su, ispuštaju nekakve zvukove poput škripanja.. Imaju velike noge i male glave..

Zanimljivo je koliko su osjetljivi na gnijezdo.. Jaja su samo manji dio priče, a gnijezdo je veći dio, kako mi se čini. Ako gnijezdo ne udovoljava standardima, ona nese jaja, ali ih ne šljivi.. Veličina gnijezda, položaj, posteljica, sve je bitno.. A mi mijenjali jer nas je zabavljalo pa nam sad eto :)

I sve znaju, sve im je zapisano, divno! Da sam barem ja znala kako s djecom kao što oni znaju... Koliko smo mi ljudi daleko od prirode, strašno!

ja si nisam dala baš previše truda, jer imam druge životinje pa su mi ove bile, onaku, usput !
ali ipak potvrđuje se pravilo koje ja uvijek govorim: koliko životinji pružiš (vi ste se zbilja trudili) toliko od nje i dobiješ!

To vrijedi i za ljude :)

jest, mi smo od prirode dalje nego od mjeseca.
tek kada sam došla živjeti na selu, shvatila sam tu udaljenost. bilo mi je jasno da postoji, ali da je tako velika - nikada!

a sve nam je pod nosom. treba samo gledati i učiti.
u prirodi je sve tako "jednostavno" i samo po sebi razumljivo.
dok se ne pojavi čovjek !!

Recimo, zanimljivo mi je promatrati - nimfe žive na tlu u prirodi, puno hodaju, a ove moje otkad imaju mlade stalno su na podu i jedu s poda sve što nađu, tako da sam ono što želim da pojedu, a neće u krletki, stavila na pod. Doduše, jedu i mrvice kruha, ni ne znma što jedu... Neki dan je ženka zadrijemala na podu, nasred kuhinje, skoro sam ju zgazila..

Da, Mol, meni su neke informacije koje su mi 'iskusne žene' dale u vezi s djecom više štetile nego koristile... Još sad se naježim, poput onog da dijete od dvije godine ekpediraju u svoju sobu jer je to dobro za dijete.. aha... srećom mi je tu instinkt govorio da moraju biti uz mene, pa i mačići su uz mamu.. ma neću o tomu...

kokita , pošto mi se čini da još nisi imala male ptiče,
a vjerujem da ih nije lako othraniti, mislim ..pazi ..samo mislim....
da bi ipak trebala tražiti neki savjet , od nekoga tko se razumije
a ako se netko kuži u nešto , to je Pogni

Hahha, Vuki :) Ali, moram te razočarati, imala sam piliće, doduše kupila jednodnevne (nisam sudjelovala u liježenju), i othranila ih... Pa ipak sam ja Cococh. A sjećam se bome sam bila uz kvočke kao dijete, imam jednu sliku, tko zna gdje je..

jutro..."bako"! ti baš se rastrčala oko svojih pilića...pazi vuka...nikad ne znaš kad je blizu i...lisica!

Jutro, Mai :) Nadam se da si dobro.. Baš sam si mislila, to sa šerafima je bolje nego gips, lakše se je oporaviti jer se ruka ne ukoči toliko kao u gipsu, a ionako je prijelom - to je već kao nekakva operacija samo po sebi.. No, to je moje laičko mišljenje..Pa da, tko će blizu nego Vuk.. Čuvam ja svoje.. A sad moram ići u taksiranje..

drago mi te srest na blogu...cijeli tjedan si apstinirala...ajd uberi neku pinku taksiranjem...a lako ćemo mi za vuka, on nam je već ćud promijenio (ko neki domaći haski)...još samo da mu dlaku (niz) počešljamo! uživaj u danu i čuvaj tiće (velke i male).

joj, koko..
ne vrijedi uvijek za ljude i ne za sve ljude

neki ljudi vrate
nekima samo daješ, a oni samo uzimaju i nikad im dosta

mai..nadam se da bu sve ok