Laprdarij

Otkad petkom idem u Armani, a subotom ustajem u 5.45, subota mi je dan za odmaranje. Što i nije loše, samo nisam navikla. Od ponedjeljka do petka sam u muvingu pa mi je teško usporiti vikendom. A ovakva subota s premalo spavanja prisili me na mirovanje. I tak, danas samo odmaram, skuhala ručak i to mi je bio najveći napor. Djeca se razišla po kinima, svak sa svojim društvom. Trebala sam ići na neko dvodnevno događanje, ali sam odustala jer se činilo bolje uložiti taj novac u nešto drugo gdje je potrebnije.

A što se tiče Armanija, kaže mi frendica, razvedena i usamljena - ja ne mogu ići gore, nisam toliko očajna. I prisjećam se sebe kad sam se prihaklavala na iskricu. Tada se u mojoj glavi događalo to - jesam li toliko očajna da idem na iskricu? Pak je u meni bio nekakav otpor, nekako sam se sramila pred samom sobom. A onda sam zaključila - da, očajna sam, željna sam progovoriti s nekim odraslim riječ dvije, a pokraj dvoje male djece ne mogu nikamo. Netko je danas ovdje opisao slobodni vikend bez djece. Moj bivši mi nije htio dati slobodni vikend, u 8 godina dvaput je uzeo djecu, a od toga jedanput prijetio policijom da će mi provaliti u stan, budala. Nakon par godina sam spalila. 24/7/365/x sam bila s djecom. Ako sam htjela negdje otići, plaćala sam ženu za čuvanje. Sad mi je žao čak i za te trenutke što nisam bila s njima. Se la vi.

No da, zaključak je bio - trebam neki kontakt, makar i preko iskrice koja nije bila na dobrom glasu među meni poznatima. Ali sam na taj način čula za nju. Po lošemu. No to je bio dobar izbor ako ne mogu izlaziti. A ionako nitko ne zna tko sam. Pa sam provela godine na iskrici, doduše slabo izlazeći, nije se moglo, ali tih nekoliko upoznavanja razbilo je usamljenost.

Eto, djeca mi porasla u međuvremenu i sad mogu navečer van. Ne često, ali povremeno. Zato sam i postala zrela za Armani, hvala Mai :) Svoje sam dileme prošla pri učlanjivanju na iskricu tako da sad nemam problem jesam li očajna ili nisam. Ako sam očajna - onda je Armani pravo mjesto za mene. Ako nisam, opet ne vidim zašto ne bih išla gore. Stradava li netko oko mene zbog toga? Naprotiv, moji klinci sretni što sam i ja sretna. Ako sam očajna, je li bolje da sam doma u 4 zida ili gore među ljudima? I iskrica i armani su nastali zbog usamljenih, pa zašto ne bih koristila to što već postoji.

Uostalom, nije sramota biti usamljen, pa i očajan od usamljenosti. Ako netko misli da sam jadna, nek misli. Bolje da sam jadna na takav način nego da počnem cugat, ili se nakvačim na tablete, ili kaj već ljudi rade kad su jadni..

bravo Coco...potpisujem

sramota je svojim jadom i tugom tlačiti druge ljude.
ili je barem neuviđavno.
neukusno.
ono..sad bih se ja trebala ševiti s nekim a pred očima mi armanijevke, poredane, same?

smanjite doživljaj.
nalazite se, plešite...ali koji nas kiki tlačite time? :)

Čime te točno tlačimo?

od ovih fotki, sinoćnjih, imat ćemo noćne more.
ono..ne dao mi bog da završim s krelcem na podiju...:)))

Htjedoh još dodati: A svi znamo da je prvi korak u rješavanju problema - njegovo priznavanje samom sebi.

a i drugo...
hoću li ikad biti toliko očajna da stavljam dokumente na blog, da sam izašla?

Zlatkice, nadam se da nećeš biti toliko očajna da se hvališ na blogu kako si negdje izašla :9

da bih imala potvrdu da živim?
da sam još koliko toliko upotrebljiva, jer privlačna već spada u drugu kategoriju?

Teško te pratim.

no, ok, ne razumijemo se.... ali bogu hvala, ipak živimo.
aj, bok.:)

Zlaktili, zar nisi i ti tu na iskrici, na mjestu gdje su očajni?

aha.
ali ne fotodokumentiram niti ne pišem izvještaje po blogu.
zašto ti imaš tu potrebu?

ne možete se poševiti u tišini?:)

ili se ne ševite? :)
vi samo plešete. :)))

Ne znam. Imam potrebu i pokazati svoje male papige ovdje. I vrata koja popravljam. Opisivala sma i koncerte na kojima sam bila, filmove koje sam gledala.. Pa i još neke stvari iz života.. Jer tu ima dragih ljudi s kojima nešto želim podijeliti..

Upareni se ovdje hvale svojim seksom, pa zašto se ne bismo i mi kojima nam se to rijetko događa?

koko ti si kul, zabole te ćoše što drugi misle.

ljudska druženja ne događaju se isključivo zbog ševe
ak ti misliš drugačije
zagorila si sestro

Pusti, Papar, volim ja da o meni misle lijepo i dobro :) Pogotovo muški.

ma koko, nije poanta pokazat, najprije sebi pa onda i drugima tko si, već tko nisi! to je opća tendencija u društvu. jer, ak netko izlazi svaki dan van, odmah je sretan, a ak to učini jednom il nijednom, moke. ak netko ima partnera, odmah je ok, al javno reć i to žena da želi živjeti, da želi izaći, da je željna (bit ću prosta al to nije uopće prosto) kurca...e to ovo usrano zatucano društvo ne dopušta? licemjerja li pustog! ćudoređa li pustog! sačuvaj me bože dušebrižnika bloga, društva etc...meni je npr prava ugroza to kaj se na tv prikazuju stupidne serije iz stoljeća sedmog...gdje je žena ha ha..predmet! ili pa ovi celebritiji sa crvenim tepisima gdje svaka druga glupača od zvjezdice (značajni beznačajnici) misle kak su važni. i jesu...puku koji dopušta da bude ona prastara...kruha i igara! još malo pa nećemo imat nit kruha a kamoli igara. ovo kaj si rekla za frednicu me podsjeća i na onomad kad sam se razvela a šogorica mi rekla ( a muž joj je pio i stalno je bježaa kroz prozor) ja ću radije bit u braku tako kako jesam neg sramotno je biti razvedena! jebite se sa svojim kvazi stupovima društva.

btw zlatkica koja je tvoja potreba tu na blogu?

:)
http://www.youtube.com/watch?v=7pA5UhNaYw0.9

Mai :) Imam i ja svoja premišljanja, i neke si stvari teško priznam, ali si s vremenom priznam. I tak mi je lakše. A kad priznam sebi, onda mi nije problem priznati i drugima. No, ne mogu se svi nositi s time. Ali to nema veze sa mnom već s njihovom neiskrenošću prema sebi.

Perce, ti si drag.. Od svih muških ovdje tvoj temperament mi je nekako najbliži..

osim toga zašto mislite da se ljudi nečem hvale? to su za mene samo crtice iz života. istina neki fingiraju pa vješaju tuđe fotke i sanjaju (nije zabranjeno), neki prežvakavaju tuđe priče (zlatkica), neki peku kolače...hm...meni to nikako nije hvala..meni je to samo život! o kojem pričamo..nemamo doma, kak reče koko (iako mislim da veći dio ipak ima jer su tu većini za radnog vremena a nekak vikendom svi nestanu) partnere da s njima raspravljamo, dijelimo, množimo, gložimo...meni ovo birc sa poznatim likovima...a neki put samo sjednem s nekim pićem i lamentiram. ne treba mi nitko. e sad, jbt ak nplatim kavu u kafiću, zo mogu al ak ovdje platim prfemium za svoj blog nemrem pisat? zakaj zlatko?

he he...e vala da znaš da i jeste...ko brat i sestra...hm...možda biste mogli i nekaj drugo, nježna bića dva! a viš i po nicku...ti koka a on pero si pašete....issprika na ovoj digresiji!

Coco
nije teško biti pristojan
jest da koji put iziskuje suzdržanost
ali zaista vrijedi to biti
toplo preporučujem svima da se ponašaju tako
bit će sretniji
žao mi
al morm sad off
ćerca ima neke želje

Hahha, Mai :) Da koka i perce :) Viš, to nisam uočila..

zlatka, bravo za koena...al meni nije dovoljno npr samo da ga slušam...ja trebam veći doživljaj! a nisi mi rekla...zakaj si ti tu? kaj je tebi dožvljaj? puštat link...pa boje onda sjest, leć ili kaj i pustit radio ili neki cd...stavit sluške i to je to! sereš (isprika na prostačenju)

Perce, upravo to i cijenim kod tebe, to što te ne ponese.. nego si u svakom trenutku svoj.

Cohen nije moj tip. Isprika onima koji ga vole, meni dosadan. Nema tu energije koja meni treba.

Zlatkica voli igrati na tuđoj polovici terena..

osjećaj samoće je kategorija nevezana za druge ljude, možeš biti okružen ljudima ili biti u vezi pa opet biti usamljen.

Da, Papar, zato i govorim o usamljenosti.. oko mene djeca, hrpa ljudi na poslu, nisam sama, ali sam usamljena što se druženja s vršnjacima tiče.

da, paprena...to sam najbolje osjetila ljetos na jarunu...bje krasan dan, proslava djevičanskih rođendana...roštilj, kolači, salate, piće, nema kaj nema...puno ljudi...pjesma, gitara, smijeh, priča....cca 50-tak...i u trenutku se digoh i odmaknem se od svih....iz daljeg sam ih promatrala i osjećala se tako samom! no, to je potrajalo par minuta...a onda back to reality...

tako isto mi se par uta dogodilo i tamo u udruzi...raštimana nedjelja...ljudi sviraju, karaoke pjevaju...no odjednom poriv otići...jer se ne osjećam dobro! no, to je ok...al nije ok recimo otići svaki dan na spavanje u 8h navečer ne zato što ti se spava ili sjest uz tv i buljit u nešto tek toliko...već zato što bježiš od života, zato što spavanjerm prestaje svijest o očaju. to je za mene pravi očaj...što ne znači da čovjek nemre i to izabrat!

A partnerstvo je posebna kategorija koju ništa ne može zamijeniti. I po tom pitanju sam isto usamljena.

ej koko...baš si me podsjetila na razdoblje kad sam i sama imala želje poput te tvoje...popričati s nekim tko je..barem punoljetan. hahahhaa. Nije to usamljenost..ni očaj...to je skroz prirodna potreba. I ja sam zbog toga na iskri od 2003. :)

Da, Mai, kužim o čemu pričaš..

e curke...a djeca su tu...a sad zamisli kad odu...pustinja živa. onda imaš svaki dan prazik o kojem je danas poisala kafedolče...ima to svoje lijepe strane...onak baš ti se fućka...al lijepo je i to fućkanje podijelit! ponekad prođe i cijeli dan (u mene je to rijetko al kažu mi ljudi da je u nekih često) da ne zazvoni telefon a kamoli da s nekim pričaš. zato su mi jasni penzići dopodne...dok sam na poslu stalno sam u muvingu med ljudima..al sad kad sam doma...ajme nikad kraja danu!

I blog smatram mjestom za razmijeniti riječi, priče..

ma ja inače obožavam samoću...i fakat uživam biti solo. Doduše...nije da sam imala problema s ostvarivanjem takvih trenutaka...jer moj bivši je skroz ok po pitanju viđanja s djecom...a i blizu živimo pa klinci po inerciji odlučuju gdje će. Ipak...baš neki dan sam razmišljala kak mi je fantastično sad kad su već veliki...i kako mi super djeluje vrijeme koje provodimo zajedno. Falili bi mi da ih nema...

Mai, neki dan mi mali reče da će odselit od mene čim završi srednju i zaposli se.. Ok, tko zna kad će to biti, ali mene stislo nešto. Taman sam se naviknula na djecu, taman sam kapitulirala, smolili me, i sad se već vrijeme bliži za odlazak.. Mala veli da će ići van raditi... Ma, samo nek su sretni pa će biti lakše..

..slomili me..

to i moji pričaju....već neko vrijeme. Da bi vani studirali...da bi vani živjeli...jbg. Tko zna. .... E...a danas su me opet ubili u pojam. Vičem ja 'ručaaaaaak'....a oni obojica stadoše pred mene..pa mlađi kaže: Mama, mi smo zaključili da tvoju klopu možemo opisati sa FUJ! ...-Fuj??? .. složim zabezeknutu facu...a oni se nacere: Pa da...Fina Ukusna Jela!! ...ahahhaha

Zato bih ja u starački dom, tamo barem ljudi ima.. Ne bih rado bila sama pod starost

Eh...coco lijepo si to napisala... srčano. :)

Samo mi nije jasno zašto se treba opravdavati i objašnjavti nekome za svoj život , za nešto gdje jesi ili nisi?
Najgora mi je bila samoća kad sam bila u braku... živiš u dvoje ,a sam si. Odluka da budeš sam , nije samoća , nego odluka da budeš tamo gdje želiš biti , sa kim želiš biti , onoliko koliko želiš i kako želiš biti.

Coco, zar se ti to ispricavas jednoj koja ima ulicni odgoj?
zar vam nije cudno da vas poziva na red jedna balavica koja nema tri ciste u glavi?

Ne kužim gdje se to opravdavam ili ispričavam? Ako nekomu odgovorim na pitanje to ne smatram isprikom ili opravdavanjem. Dozvoljavam da nekog nešto zanima, da me pita i da mu odgovorim.

Iris, ako to vrijedi za tebe, ne znači da vrijedi i za mene. Nije moja odluka da budem sama. I nije mi lijepo samoj. Što ne znači da ću biti s nekim samo zato da ne budem sama.

Možemo igrati na sredini terena. Na mojoj polovici terena ću ja voditi igru. Za vašu polovicu se sami pobrinite. Nadam se da sam bila jasna.

Meni jasno odavno, nisam fina sa takvima, sorry :)))

Čini mi se da ljudi ovdje i nisu baš svjesni što rade. Igraju neugodne igre. Neugodne i po njih jer se zapetljaju. Jedanput budem objasnila, da sebi olakšam, nešto o igrama, o svjesnom i nesvjesnom igranju, o tomu kako izaći iz igre ako nam se ne igra, i sl. Pogotovo znati kako izaći iz igre je jako korisna vještina, iz igre u koju smo ulovljeni. Riječ je o psihološkim igrama.

Prerkasno je igrati igru ako smo oboje svjesni da igramo, i ako je igramo namjerno :) A to je tako rijetko... Dosad nisam upoznala muškarca koji to razumije. A rado bih.

Ze neke, vrlo obrazovane, ponadala sam se da bi takvo što mogli razumjeti, ali ništa :((

Treba li za to biti obrazovan? Da, nažalost, jer živimo u društvu koje je prepuno nesvjesnih igara. Niti duhovnost sama po sebi ne oslobađa ljude igranja igara, baš se trebaju obrazovati na tu temu.

S druge pak strane, ja sam skupo plaćala to svoje obrazovanje i glupo mi je da ga tu besplatno dijelim. Pogotovo zato što to znanje većina 'ne treba'. Drugim riječima, nisu zreli za takvo što. Doći će i njihovo vrijeme. Kad dođu u situaciju da osvijeste kako je sva odgovornost na njima, i da su mogli nešto izreći i na drukčiji način i spasiti stvar od propasti.

Ili - saznanje visoke razine - da su nešto mogli prešutjeti. Što je najteže. Ne reagirati. To je nadomak prosvjetljenja. Kad se toliko sprijateljimo s vlastitim egom da budemo partneri, a ne protivnici, kad ego zadovoljan miruje, i radi za nas, a ne protiv nas.

Bare je trebao pjevat "Gdje je nestao homo ludens"

"homo ludens" the svjesni.. Baš je malo prije bio Bare na tv, taj je totalno razoren..

Svjesni. Naravno. Inače ne bi bila igra nego nagon

Ili pustiš ega u borbu, kao vojnika u prvom bojnom redu, ali svjesno. Naravno, mora biti dobro naoružan :) I onda ga povučeš u nekom trenutku ako je to pametno..

Dal si mi mislit, Igra je ono kad dođe naplata. Dođe trenutak kad se proglašava pobjednik. A kod nagona - zadovoljiš nagon i gotovo.

coco... očito da se nisam dobro izrazila... mislila sam reći da odluka biti sama je bolja nego biti sama sa nekim .
A nikako biti s nekim da ne budem sama... i s tim se slažem s tobom...

Iris, vjerojatno da, ali to vrijedi za one koji su imali takav izbor. A nije se svakog pitalo želi li biti sam, jel..

Baš sam sad samu sebe raznježila :) Moj ego i ja, najveći prijatelji! Ako je ego u suštini strah, onda smo moji strahovi i ja najveći prijatelji! Kako romantično.. aaahhhh... Znači li vama ovo nešto? Meni je prekrasno :) Zaljubih se u samu sebe, opet

Evo, za mene i mojeg ega..

freedom's just another word for nothing left to lose
https://www.youtube.com/watch?v=OTHRg_iSWzM

Pitanje svih pitanja: što mogu izgubiti?

Hot news: Jedno mala papiga upravo provirila iz gnijezda, fotodokumentirano.