Laprdarij

Kako mi je bilo? Puno informacija u kratkom vremenu. Što stručnih, što ostalih.. U glavi mi je nered kojem će trebati vremena da se slegne. Što me se najviše dojmilo? Priroda i njezine uvrnutosti su mi zanimljivije od ljudskih ruku djela, zato i jesam prirodnjak.

No, u LA-u je malo prirode, a puno ljudskih ruku djela. Zanimljivo je vidjeti cestu sa sedam traka u svakom smjeru, grad kojem nema kraja, a proteže se uz pješčanu plaža isto bez kraja, blaga klima, ljude u bijesnim autima - jedan lamborghini me se dojmio, budem potražila koji je to model, kuće iz snova s 30 i više spavaćih soba, razbacivanje love da ti zlo dođe, i beskućnici koji pokraj nekog bijesnog auta žicaju bilo što za preživljavanje..

Posjetila sam Warner Brothers Studio, vidjela stageove popularnih tv-serija (Dva i pol muškarca, Prijatelji, Teorija velikog praska, Mentalist se je upravo snimao pa nismo smjeli ući..), kulise na kojima su snimljeni poznati filmovi, sve jedno veliko igralište za odrasle..

Vidjela sam bambus koji raste u dvorištu Johnnyja Deppa :), dimnjak Toma Cruisea, ostalima sam vidjela kuće više ili manje, pa imanje Kardashianovih, Tarantinovu kuću, hotel Beverly Hilton u kojem je umrla Whintey Houston, tzv. Hotel California (Beverly Hills Hotel koji se nalazi na omotu ploče te pjesme, iako postoji više verzija o kojem je točno hotelu riječ) ... ima toga, slegnut će mi se, sad više ne znam.. Nisam snimala sve te kuće, bilo mi je previše.. Moram spomenuti da najveće imanje i kuću s najviše soba i to negdje bliže Santa Monici, nisam vidjela, ima mister F1 Bernie Ecclestone.

Vidjela sam i uživo jednog selebritija - Mela Brooksa. Da mi nisu rekli da je to on, ne bih znala.. Čak nam je i mahnuo. Čovjek petkom ruča u određenom restoranu, za određenim stolom, pa ga je lako vidjeti.

Ne znam koju bih sliku priložila, pak sam izabrala Bijan (čita se Biž'on), navodno najskuplji dućan na svijetu, u koji naravno nisam ušla. I autek vlasnika parkiran ispred, bugatti. Dućan je u Rodeo driveu, shopping ulici za selebritiz. Ta ulica i ima nešto glamoura za razliku od ostataka grada koji mi više liči na kulise iz starih westerna.

divno!

veselim se kaj si opet tu..doma.. :)

wow...živopisno:) ...

I ja, Ane :)

Za muške, išla sam gledati koji je to bio lamborghini. To je bio mansory carbonado lamborghini. Sami nađite slike. Iako su meni draži terenci.

svugdje je lijepo
al je doma najljepše
a i sve je u cvatu
http://youtu.be/pDlx-ZUj9qs

A doma je tamo gdje je srce. Da se zatelebam u nekog Amera, bome bi mi tam bilo doma..

Blago tebi, ja bi vlasnika i auto a opet, vjerojatno je gay :(

Otac im je Iranac, a i ovi koji sad to vode imaju djecu.. Kajaznam, mene sve ovo ostavlja ravnodušnom. Pogledam ja to, i velim ok, ima i toga, ali ne želim si takav auto. A brdo love je samo briga. Nek je meni da spojim početak mjeseca s njegovim krajem, i sretna ja. I još nek malo proputujem, ajd

Bila sam i na gatu na kojem je sniman Forrest Gump, meni jedan od najdražih filmova. Zapravo najdraži! A zašto ga volim? Zato jer je pokazao nevezanost. Forrest je bio nevezan za stvari i događaje oko sebe. Mozak mu nije baš šljakal kao većini, falio mu je očito onaj natjecateljski dio, da ne kažem ego. Onaj nezdravi ego. Ajd, reći ću - bio je na drugoj frekvenciji. Forrest je sve prihvaćao s ok, to mi se događa, a ja idem preživjeti. Bilo to vojska, bilo to lov rakova, plovidba morem, njegova ljubav.. eee, kako je on volio tu svojju dragu, na način kao što pas voli gazdu. Bezuvjetno. Nije bio vezan za nju, niti je nju vezivao za sebe. On ju je jednostavno volio, što god ona napravila.

Riječnikom prosječnim možemo reći - bio je uporan. Ali on nije bio uporan zato jer to htio, to je u njemu jednostavno bilo zapisano. Lovio je rakove, iako nije bilo uspjeha, ali on je i dalje lovio. Uporno. I bio je nagrađen za to. Ali se opet nije vezao za to svoje bogatstvo. Zato mu je i dolazilo. Njega su veselile male stvari. Bio je - dobro centriran.

Kako je samo igrao stolni tenis! I to opet jer nije bio vezan za njega, nije morao pobjeđivati, uspoređivati se, gledati sebe tuđim očima. Naprosto je uživao u loptici i reketu. Prekrasno!

Pa njegovo trčanje! Scena svih scena! Njemu se trčalo - pa je trčao. A drugi su tražili smisao u njegovom trčanju, slijedili ga, pridavali mu smislove presmiješne. A on je samo želio trčati. Pa scena kad ga je prošla volja za trčanjem, kako je raja koja ga je slijedila bila izgubljena :)) Vidim oko sebe tkavih koji slijede nekog, i pridaju mu važnost koja ovom nije na kraj pameti. A valjda je ljudski slijediti nekog nekritički

Tako si ja mislim, u igri života treba se fokusirati na 'reket' i 'lopticu', a ne na publiku..

Ako je do povezivanja, povezati se s reketom i lopticom. I s rakovima, I s prijateljem u nevolji. Sa svojim tijelom koje traži trčanje. Povezati se s problemom koji nas muči. Ići drito u fokus.

A kad je publika u prvom planu, onda radimo dramu. A publici postane dosadno. Ili izazovemo reakciju koju nismo htjeli, htjeli smo divljenje, a dobili gađanje paradajzima.

Uloge koje se zauzimaju pred publikom su - uloga žrtve, uloga spasitelja, i uloga progonitelja. Žrtva čvrsto drži svoju ulogu i ne pušta je ni zašto na svijetu. Ako je ugrožena prijeđe u progonitelja, postaje neugodna, agresivna, da bi se opet prekopčala u žrtvu. Neki ovdje vole ulogu progonitelja. Neću imenovati. Takav uvijek napada. Na trenutke se prekopča u žrtvu, ono jadan ja, da bi opet napadao. Koji put kao i spašava, ali opet kao izgovor da može napasti.

Uloge spasitelja su isto jake, to su oni koji nam dijele savjete, žele nam pomoći kad ih nitko nije tražio, i udave nas svojom pomoći. Jer im to treba u očima njihove imaginarne publike, njihova svetost velikih pomagača. Jer tko može prigovoriti nešto velikim pomagačima? Njihove su namjere najbolje. Aha. Ako ih ometemo u toj ulozi, onda počnu proganjati, postanu agresivni, i mi smo nezahvalni. Aha.

Daklem, uloga žrtve - jadan ja, jadan ja, i opet jadan ja. Meni nitko ne može pomoći. Uloga spasitelja - pazi, sad ću ti ja pomoći iako me nisi tražio. Ja znam bolje od tebe. Uloga progonitelja - sve ovo radiš da bi meni napakostio (baš!), ali ja te kužim pa ti vraćam. Pa udri u napad!

ae

Žrtve nas love u uloge spasitelja. Njima treba ta igra. Sreća je ako postoje ljudi koji se vole igrati spasitelja, pa se takvi onda sa žrtvom dobro slože. Dok jednom ne dojadi. A onda je paljba. Jer žrtvi nema pomoći, ona će nas stalno uvjeravati da joj naš savjet nije dobar jer za nju nema pomoći. Žrtva je uvijek žrtva, i ne želi biti nešto drugo. Ta uloga joj odgovara jer ne mora preuzeti odgovornost za sebe. Ako ne želite ući u ulogu spasitelja, ne uvlačite se u takvu igru. Prava pomoć takvoj žrtvi da ju se izvuče iz igre, tj. da joj se pruži alat kojim će ona samoj sebi pomoći. No ona će to vjerojatno odbiti.

Tzv. spasitelji su zamorni, aaaa, kao i ostale uloge, ali ovi su meni najzamorniji. Tak su mi zamorni da mi se ni ne da pisati o njima. Tutanj od mene, i to je sve.

Progonitelji su grdi igrači. Na njh se nabodemo s koje god strane im prišli, prije ili kasnije. Nemre taj bez borbe. Postoje aktivni i pasivni. Aktivni su od akcije, oni napadaju, neugodni su, tu ima dobrih primjera.. Sve okrenu u napad. Jer se stalno osjećaju napadnutima. Jadni, nekak mi je teško pomisliti kaj se događa u glavi jednog takvog. Stalno biti sa spremnom vojskom nije lako! Takvi i slučajnog prolaznika spopadnu jer nikad ne znaš u kome leži neprijatelj.

A pasivni, eee, ti su najgrđi. To su oni koji crpe energiju pasivnim akcijama, recimo - uskraćivanjem. S njim se nešto dogovorimo, a on zezne, mrtav ladan. Ili nekaj obeća, ali ne ispuni, pa ispadne - je tko ti je kriv kaj ti to očekivala. Ili šalje dvojake poruke, pa kad krivo shvatimo, onda smo si opet sami krivi. Takav nikad nije kriv, uspješno prebacuje krivnju na nas. To rade i sve ostale uloge, ni žrtva nije kriva, ni spasitelj, on je 'junak', ali ovaj pasivni progonitelj, krivnja koju on nabaci na nas je najteža.. Ljudi doslovno polude od takvih, a ne kuže da nije u njima samima problem.

Hvala, Coco.

to je ono iznad vode
i dobro je opisano Coco

:) Perce.. Pa za nas koji navigamo bitno je vidjeti gdje je santa, jel tak. Koji put nas zagrebe i ono ispod vode, ali brzo uočimo o čemu se radi

Point je potreba za izazivanjme reakcije publike. Drama. I to je nezdravo. A sad idem reklamirati kofer koji mi se je raspao, a ima dvije godine garanciju. Puse