Laprdarij

Često u zadnje vrijeme u stresnim situacijama ponavljam svojima kolegicama i kolegama: fokusirajte se na reket i lopticu (Forrest Gump), a ne na publiku. Jer pravo ispunjenje dolazi unutar nas, od svladane vještine baratanja reketom i lopticom, povezivanjem s njima. A publika je promjenljiva i ima svoj život neovisno o nama. Nekima se sviđa kako igramo, neki bi nam najradije oči iskopali. Jer možda igramo predobro. Ako publika ulazi u fokus, dolazi trema.

Sjećam se kako je tata Kostelić rekao kako je najbolji trening recimo trčati na Sljeme, kad te nitko ne vidi. Tad se boriš sam sa samim sobom. Preneseno, udubiš se u reket i lopticu.

Kao mlada bavila sam se speleologijom. Sportom bez publike. Dokazi o tomu gdje smo bili i što smo radili bile su fotografije, uglavnom loše jer je dolje velika vlaga, zamagljeno, baterije crkavaju. A kad je frka ionako se nemre snimati. Kad se pak želi nešto snimiti u špiljama, onda je to uglavnom ciljani fotosešn.

Alpinisti su već više dostupni publici. Pogotovo oni na umjetnim stijenama, i oni koji se penju po glondžama. Iako je i njima publika daleko kad se zabiju negdje visoko..

I da još dodam: Ono što smatram svojim najvećim uspjehom u profesionalnoj karijeri, ne smijem spominjati. Čak sam bila na neki način kažnjena zbog toga. Ostaje mi samo moje unutrašnje ispunjenje. Jako sam pnosna u sebi :) I opet bez publike.

Tako gledam i blog. Ovdje je prisutna publika. Lijepo :) No, kako već rekoh, publika je neovisna o onomu što gleda, iako ne izgleda tako na prvu loptu. Jer reakcije publike ovise jedino o samoj publici, o njezinim strahovima, nadanjima, stavovima, koristi, kvaliteti backgrounda.. Tako sam i ja neovisna o publici. I zabavlja me igra reketom i lopticom.

Svaki izlet u prirodu je borba sa sobom..
uspoređujući tvoj (speleologiju) sa alpinistima biram ovo drugo.. o čemu to ovisi ?
Netko želi zaći u same dubine , druge fascinira (mene ) penjanje po kozjim stazama , prema vrhu..

Oči, lijepo si ovo napisala, da je svaki izlet u prirodu borba sa samim sobom :)

A meni je očito trebao kontakt sa zemljom, ući u njezinu utrobu, valjda da me prizemlji

Tako to doživljavam.. jer sam kad god to mogu u prirodi..a oko mene je u svim oblicima.. more, kamen, planina, šuma...

Istra je zemaljski raj. :)

Mene , naprotiv taj ulazak u dubinu ne privlači ništa posebno.. nekako mi se čini da je to naviše zbog tmine, mraka...volim svjetlost ..nebo..oblake... stalno uprtog pogleda prema njima..
Dole gledam više zbog terena po kojem gazim...

najviše*

Jučer sam poslije posla uhvatila sat vremena i prošetala sam šumom, divljom šumom u centru Zagreba.. i gledala kako su ogromne debele i zdrave bukve popapale kao domino od posljednjeg leda.. Čitave fleke šume su pokošene.. Osjetila sam strahopoštovanje..

Više ne idem u špilje. Sad i ja gledam u nebo, volim sunce, zeleno mi treba, pjev ptica..

Vidi mog nicka ..:))

Boje oko mene svud,, u meni,,,

Osim toga čini mi se da u pećini ne mogu biti sama, treba me netko voditi po mraku... a to ne želim..u prirodi mi je najbolje samoj .. sa sobom. :))
A ta sila od planina dozvoljava... :)

Kad se izađe iz špilje, mirisi se osjećaju jako intenzivno.. boje budu intenzivnije.. kao da su sva čula nabrijana i jedva čekaju

Lijepo mi je samoj. Lijepo mi je i s nekim tko ne kvari sliku, već je upotpunjuje :) S nekim tko čuje cvrkut ptica. Neki dan sam išla na Kraljičin Zdenac. I u šumi srela par Kineza kako grabe, a oboje imaju slušalice u ušima. I pomislim - ovdje, u šumi, gdje je sve prepuno zvukova, oni se izolirali slušalicama? Šteta!!

koja glupost , bože..sa slušalicama u šumu !! hahahahhaahhahahahahah..ja ljubitelja prirode.. užas.

Ne znam da li bi sa nekim u prirodi sve doživjela što inače doživim.. recimo ja grlim stablo.. a on njemu se baš piša i zapiša drugo stablo.. kako da živim s tom slikom? :))

A netko tko zagrli u isto vrijeme drugo stablo?

coco jutro..:))

Hej, Vrbi :))

coco..sorry, ali pročitala sam samo ono
da si nekad špiljarla, dalje ne mogu
dok ne popijem kavu.::))
htjela sam ti samo zaželjeti
doooobbbrooo juuutrooo..:)))

coco... ta mogućnost je 1:100 000..a toliko ih ne mogu voditi u šumu.. :))))))

Vrbi, ma nemaš ni kaj pročitati, samo sam nabacala misli...

da, jedno smo pred sobom a drugo pred publikom! netko ima tremu i zazire a netko pak tek pred publikom (osobito ovak tajno) dobi krila! volim orat po sebi al bome i hitit to sve javno...često bez svrhe i razloga...naprosto takav temperament! i potreba podijelit s ljudima, iako znam da su oni jedna, a ja druga planeta! to je ta potreba u čovjeku....on je socijalno biće i zato treba bit oprezan kad smo u gomili...sve nekako stavit na pola force kako ne bi silovali...ne samo osobu već i...zrak! dobra vibra kad se širi ponad je ko neki dodir! lijep je osjećaj ak možeš npr zagrljaj drveta podijelit..zato valjda stalno i tražimo svoju srodnu dušu...makar u deblu drveta ha ha! jutro koko, oči i ostalo društvo!

Oči, a daj, pa nemoj samoj sebi smanjivati šanse:)

Jutro, Mai:) Nažalost, sad moram gibati... čitamo se kasnije, uživajte

Ne smanjujem sebi.. njima smanjujem šanse! :)))))))))))))))

Jutro maiiii.... :)

mai..što se događa u Ri večeras ?

mai jutroooo...:))
ode ona u Rijeku..:((

pa ova naša udruga 40+ u zagrebu pozvana je od iste takve udruge u rijeci koja slavi tek godišnjicu...tulum na brodu karolina..pa cijeli čopor nas (pun bus) ide popodne tamo, večeras, noćas...a sutra povratak! očekujem dobro druženje i tak....

vrbi, baš mi se nejde po toj kiši nekak bi mi bilo draže da je sunčano...al nema veze, znaš kad se ide čoporativno onda to zna bit ok!

Opaaaa... možda bi mogla doć.... nije loša ideja.. :)

Meni izlazak u prirodu predstavlja čisti užitak a nije nikakvva borba :)

daj više omotaj to srebrnom žicom i stavi na lančić ili ako imaš viška love..u zlatnu žicu..prekrasan je:)al nikakva kapica i sl..neka se vidi :)))