Laprdarij

Tri spasilačka čamca (dakle 3!, ne 1 - moja opaska)

Svećenik je sjedio uz radni stol pokraj prozora sastavljajući propovijed o Božjoj providnosti, kadli začu nešto što je zvučalo kao eksplozija. Uskoro je vidio kako ljudi u paničnom strahu bježe amo-tamo i saznao da je pukla brana, rijeka je izašla iz korita, a ljudi su bili evakuirani.

Svećenik je vidio kako na ulici raste voda. Imao je problema s potiskivanjem panike koja je u njemu rasla, ali rekne samomu sebi: "Upravo sam sastavljao propovijed o Providnosti i evo prilike da vršim što propovijedam. Neću bježati s ostalim ljudima. Ostat ću ovdje i pouzdati se u Božju providnost da me spasi."

Baš kad je voda došla do njegova prozora, prolazio je pokraj čamac pun ljudi. "Dođite, velečasni!" zvali su ga. "A ne, djeco moja", odgovori svećenik s povjerenjem. "Uzdam se da će me Božja providnost spasiti."

Svećenik se ipak popeo na krov i kad je voda doprla do krova, prolazio je tuda drugi čamac pun ljudi koji su pozvali svećenika da se ukrca. On je to ponovno odbio.

Na kraju se popeo na vrh zvonika. Kad je voda doprla do njegovih koljena, jedan je patrolni čamac bio poslan da ga spasi. "Ne, hvala, časniče", reče svećenik mirnim smiješkom. "Uzdam se u Boga. On me neće ostaviti."

Kad se velečasni utopio i došao u nebo, odmah se potužio Bogu: "Pouzdao sam se u tebe! Zašto me nisi spasio?"

A Bog odgovori: "Pa poslao sam ti čak tri čamca."
(Anthony de Mello)

-------
Eto. Što dodati?

staro prežvakano o Muji i Alahu... :)

Da. Svi sve znamo o tomu.

I svećenik je znao.

Sinoć mi je palo na pamet: teisti se pomole. Ateisti drže fige. Ima li bitne razlike? Nekak mi je ljepše vjerovati Bogu nego figama, ali ideja je ista. U što vjeruju ateisti?

Ateisti su manje zadovoljni životom. Netko to vidi kao nedostatak, a netko kao prednost. :)

pomogni si sam
pa ti bu i bog pomogel

jutro Coco

Rijetko idem na misu. Od tih rijetkih, jedanput je malička koju sam vodila pala u nesvijest. Drugi put je žena umrla na misi. Uskršnja misa. A posljednji put kad sam bila, žena se srušila i nisu ju mogli osvijestiti, neki su zabrinuto klimali glavama, došla hitna i odvezla ju. Dok se čekalo hitnu bila je neka svečana tišina. Svećenik je stajao pokraj nje i šutio.

Nakon što su je odvezli, svećenik se je vratio za oltar i nastavio kao da ništa nije bilo. I to mi nije pasalo. Sve je ostalo visjeti u zraku, i trebala je neka njegova riječ, molitva za tu jadnu gospođu, nešto da je svi zajednički otpratimo i da joj zaželimo dobro. Svatko je to u sebi odradio, ali tu je bila potrebna masa. Nekako mi je ostalo gorak okus u ustima. Kakav je to svećenik koji nije osjetio tu potrebu?

Jutro, Perce :)

Jabs, vjerojatno, vjera pomaže.. Ni ne znam kako je to kad ne vjeruješ u više sile.

Mislim da svi imamo potrebu vjerovati u ' viši smisao '.

hm...koko, možda je pogrešno pitanje: u što vjeruju ateisti? zašto bi u nešto (osobito boga s bradom) vjerovali? na koncu ne postoji bog radi sebe, već radi nas (vjernika)? jer, da nije tako koga bi vjernici zazivali? ateisti su možda...vjera sama bez vjere? ja bih prije rekla da je to....ufanje!

btw sponzorušo otkuda ti to da su ateisti manje zadovoljni životom? oni naprosto ne stavljaju ništa u božje ruke, ali ruku i te kako očekuju (nadaju se)! a istina jest da čovjek u konačnici nemre bit zadovoljan sa životom...jer umre! slaba mu je utjeha to kaj je živio? iako nekima jest posve dovoljno i kažu: da mi je da odem?

.....slaba mu je utjeha to kaj je živio.....

čemu bi to trebala biti utjeha ?...... Zašto to ne bi bila radost ? Ti zaista misliš da bi ti donijelo sreću da znaš da nećeš nikada umrijeti ? Ne misliš li naprimjer, da bi tvoja eventualna besmrtnost oduzela priliku i prostor da se rodi bezbroj novih naraštaja......

Zapravo statistike potvrđuju da su ateisti puno zadovoljniji životom. Katolici su opterećeni patnjom i žrtvama. Muslimani , poniznošću u iščekivanju bajkovitog 'života' poslije smrti. Budisti, ništavilom sadašnjosti i kopanjem po 'smislenosti' onoga što zapravo ne vide i ne poznaju. Ima još more sekti i religijskih smjerova.....ali jedino ateistima ne trebaju simboli, ikone i idolopoklonstva da bi živjeli zadovoljan život. Oni vjeruju u stvarnost.

sponouorušo, ja sam jedna od tih kaj misli da je već dovoljno dugo tu! no, začuđuje kad gledam ljude kad su stari ili bolesni i kad trebaju otić...kak se grčevito nedaju? kaj je to nego želja za vječnim životom? još nisam nikog čula da mu je dosta i da može mirno otić?

a pam reče sve što je trebalo reč glede..zadovoljstva! to mi se i čini logičnim...jer ateist nema ništ drugo u nekom drugom životu...živi sada i ovdje! a kad si sada i ovdje tada sebe ne štediš za nekaj drugo, bolje...istina, i kuneš iz sveg glasa kad ti nejde...i želiš kad ide...i tak...potrošiš se brate i reklo bi se da mirno odeš? hm...možda je to čak moja najveća vjera...u miran odlazak?

jete koka, žrtva je UVIJEK kriva, čak i kad je u pitanju viša sila. kako poznato!!!