Kaj je ljubav u virtuali i u stvarnom zivotu?

Ima nesto u nama zenama, volimo ostecene muskarce, da ih popravimo!;)))

Taj zanat prenosimo sa koljena na koljeno! Hehehehe

ima veze sa onim da se žene zaljubljuju u tipove koji sliče njihovim očevima :)

no da, statistike sudbine mnogih veza i brakova su pokazale kak to "popravljanje" uspijeva ...:P

Moji su ostali pokvareni ;) Nisam imala prave gedore ;)

sačuvaj Bože...(ovo za tatu)

a kad sam mladja bila, mi je to bio djir, onako pokoji neshvaćeni mi se dopao...ja ću te tješiti, ti si meni baš super...koooooma...sad begaj dalje...i unesrećuj neku drugu.....

Tak je cvijeticu, popravljamo i onda nam alat sfali;)

Nema zanata betz alata, i strgani decki se tesko popravljaju;9

Mozda u pocetku , ali svremenom sve se strosi!

A i majke su ih sfusale a mi ih nemozemo pored svih pokusaja popravit.

Ali pokusavamo iznova , uvjek i uvijek;)

Jel tak?

ma možda i dobim taj poriv, al brzo odustanem...ako ga mogu podnijeti takvog faličnog kakav je...onda ne gunđam...ak je previše faličan, maknem se...

Ajd ajd...reci nekojoj ovdje da je sfušala sina, pa ćeš vidit što je jezikova juha..... ;)

nema opravdanja..mati mu kriva..aj više preuzmi odgovornost,
ko je meni kriv što sam luda, smušena, normalna, depresivna, histerična, ekstatična...???
mati koja je cijeli život rintala il stari koji nije imao pojma o ničemu..???? .ljudi su svoje delali kak su najbolje znali, ja pak svoje...
da su me mogli bolje naučitii ??? neki bi rekli......pa imala sam više vremena sama se naučiti definitvno...davno je prestala njihova uloga...

Plava potočnica: "ko je meni kriv što sam luda, smušena, normalna, depresivna, histerična, ekstatična...???
"...smijem te pitati: imaš li ti sina?...:P

(ako imaš, svakako mu ne bih htio biti u koži..:P)

ma nema šanse da bil kome kaj velim, ne poznam njih ni njijhovu djecu...same znaju i vide u što im se dejca oblikuju..hoće li to prihvatiti, il ne, svoje gledati korz ružičaste neočale il ne...druga stvar...ja imam mušku djecu. ponekad se pitam...majke ti jel to stvarno moje...?? ne križam se....al sličan osjećaj...onda malo zabljesne, pa si mislim...možda i bude nešto od njega...

odgovorila...et...
a i veli se...ludilo je nasljedno...nasljedili smo ga od svoje djece...(ne od rodtielja)

a gle, bar će znati što je žena, hahaha...il će biti ugodno iznenađeni ako ne bude sve što sam nadrobila da sam ja, il će reć...oooooo...znam ja sve to... :))

najdivnije u svemu je što neke majke, bez obzira na to što su svjesne da su sjebane do daske, ne nalaze nikakvu odgovornost za mentalni sklop njihovih sinova...kad se pojavi i snaha, tek onda potisnuta psihijatrija doživljava katarzu, koja obično rezultira eskalacijom ljubomore s majčine strane...

...i u konačnici ona nikako željena situacija da sin mora odlučiti između majke i svoje supruge...:(

Kaj god da odluči, bude proklet...:(

postoje majke i antimajke

i kažem pih na ono ..ja sam čvrst, postojan roditelj, to samo umišljeni napuhanci....trudim se hebi ga..pa se nekad malo manje trudim...i tak...nekad zbrka, nekad mir...

ja sam uvijek za suprugu...navijam za neku dobru dušu koja će ih ugnijezditi jednog dana...

mislim da moji neće s tim imati problema...birati između mene i cure/žene...nisam heroj niti mater dolorosa...to im već sad usađujem... :))

potočna, u onoj mjeri u kojoj kontroliraš svoju posesivnost prema sinu toliko si svjesnija i odgovornija majka...kad si spremna pustiti ga da ode od tebe, tad možeš tek reći da si odgojila "nefaličnog" muškarca kojem neće trebati popravci onog tipa kojeg je natuknula autorica ovog, makar šturog, ali intrigantnog bloga koji zahtijeva širu elaboraciju svakako..

poznajem muškarce koji su vezani uz svoje majke...i poznajem njihove majke...to nisam ja...definitvno...hahaha...

joj et..da ti znaš koliko rado bi ih prepustila već sad...al su još mali (mladi)...
iako jedan od njih je jedan dan izvalio da je baka njegov heroj...pazi, ne tata, il ja..hahaha...
sad su još i bake u cijelu priču upale... :))

A normalni decki se skuliraju, moj sin je meni rekao da se posije punoljetnosi, mama nemre za nist kriviti! Znaci nisam tolko fulala. Ali neki ovdje su jako bubini, i moji alati ih nemogu poraviti ;)
Hvala na konstruktivnoj diskusiji;)

Ima previše faktora da bi se donosili jednostavni i ishitreni zaključci..Svaka je familija priča za sebe..što se sinova tiče, naravno da treba uzeti u obuzir prije svega to jesu li im roditelji rastavljeni ili ne..I ako jesu, da li je ta rastava obavljena na civiliziran i prijateljski način ili na kraju burnoga rata i u mržnjui..nadalje, važan faktor je da li je sin jedinac. I koliko je majka imuna na manipulaciju svojim vlastitim djetetom a u svrhu obračuna sa njegovim ocem..Velik dio psihijatrije nefunkcionalne jednoroditeljske obitelji proizlazi upravo iz ovakve dinamike..I onda mi pričajet o tome kako bi takav muškarac morao izrasti u samosvjesnu i ničim opterećenu osobu...Treba velika snaga da se osoba rođena u takvom okruženju izvuče neoštećena..Pa nismo roboti..Zombiji da, ali roboti ne...:P

naravno da su sasvim ok..aradia...
kaže se...a za tim se i povodim...'a good enough parent is good enough'...i točka...
a kad kažeš ovdje...?? a ne znam za taj dio..neki su mi simpa, neki ne, msilim da odmah nanjušim depru, tragiku, i ostale bolesti...

pa ti si pravo njuškalo, potočnica...:P

ovdje ispada da sve što je pojednostavljeno ne valja, sve bumo analizirali i secirali do jaja...i djecu i odnose...da bi na kraju j ispalo da sraćkamo previše,,,većiana nas je rastavljena, ovdje , vani, pola brakova je u k..., djeca vide taj svijet i traže se u njemu, isto kao i mi...mene prepoznaju kao ljudsko biće, a ne kao stroji mamu sveznalicu.....znaju što mi je donijelo bol, o tome se priča, idemo dalje, ne štitim ih...al dovoljno je pokazati ljubav i razumijevanje, te potporu za ono što treba potporu, ali spuštam ih na zemlju kad treba...ne bute vi mene h.......a ne bum ni ja vas bome ak nije nužno... :))

joj, et ko zna koliko sam ja savršenih muškaraca propustila ovdje i vani...samo zbog lijenosti... :))
al istina je...par porukica i oko mene se širi njihova aura...

Cvjetic je zena , a kao sto sam napisala ,

u nama je da pokusamo pokvarene popravit.

Ako nam sfali alata i strpljenja ja mu pozelim svako dobro i otpustam ga iz svog zivota.

Ne zelim uzalud popravljat vise stvari ni decke koji su ireparabel ;(( hehehe

langsam...govorili smo o "oštećenim" muškarcima, sori ak te "seciranje do jaja" čini nervoznom, potok...Htio sam samo reći ustvari da se nitko ovdje ne bi trebao rugati nikome..Sreća tvoja da odgojiš djecu svoju uz najmanje moguću količinu nepotrebnih trauma..Nadam se i vjerujem da si toliko jaka..The end..

fala bogu, na iskrici ne tražim nikoga da me popravlja, i na mene se ovo ne odnosi, utoliko mogu biti slobodniji u trkeljanju, sa ili bez alata koji bi unio eventualno malo razuma u sveopće trkeljanje koje je zaštitni znak bloga...:P

šta jedan lud pokvari
sto pametnih ne popravi

Tak je perica;) Ali mi zene uvjek iznova pokusavamo ;) Obicno bezuspjesno !

nije lako et...biti samohrana majka...i fizički i sikički...
i sjećaš se kad smo se ono zahebavali oko lezbijskih veza...
fakat tu djecu žene odgajaju...baka i ja...moje rastavljene prijatlejice mi uvijek u pomoći...zajedno se družile s djecom prije kad su bili manji, čak i kad smo u braku bili, opet same s djecom....sad smo same, dalje, svuda su samo žene oko njih...a nismo za to krive samo mi...

hahaha...ne volim seciranje do jaja...al nervozna nisam...viš, viš,možda širim auru neurotičarke...hahahaha...

The end???.. za mene je ovo too much ionako...

joj, bok Perce...kako je..?

Da da da , frendice su idealne u pomoci odgoja.

Ali ovdje sam mislila na iskricarske decece,

uvjek se zanesem i pokusam ga izvuci iz njegovog zivota koji mu se ne svida.

Pricamo i uvjek shvatim da je mamica zakakala, jet toliko pokvarenosti se ne rada nego stjece ;)

fala na pitanju, dobre je :)
kak je tebi s dečkima, meni je s curama
dečko je već prevelki za veću štetu

to Aradia: a možda je u osnovi tvoje "genuine" potrebe da popravljaš muškarce samo svijest o vlastitoj nesavršenosti i svijest o legiji kompleksa koje intimno samo ti poznaješ, i jedini način je da se približiš muškarcu kojeg percipiraš oštećenijim nego ti sama..A ako i nije toliko oštećen koliko bi ti trebalo, učinit ćeš sve da ga obogaljiš na onaj nivo koji ti je prihvatljiv, i onda ga s te pozicije u koju si ga sama stavila, pokušavaš "popraviti"..Kažem možda...Sloboda trkeljanja..Palo mi na pamet, eto.:P

nisam bila u toj prilici tako duboko istraživati dečke s Iskre..u ovim mojim godinama su im mame već možda pokojne...pa nemaju valjda više utjecaj na njih...

volite se i ljubite u istomišljeničkom slinjenju..Ja sam svoje reko i idem ća, uz možebitne isprike što sam usmrdio ovaj divni blog...:Adio

netko je tu rekao...želim samo da me dobro zabavi, nasmije, ljubi, posluša (ne moje naredbe naravno), malo zapapri, kak neki vele...tako i obrnuto...pa kud dođe, dođe...ma ima još, al se ne mogu sjetiti... :))

ja čitam nekaj drugo eternis...ne vidim neka ista mišljenja, jer s maminim sinovima nemam iskustva...i ne da mi se nikog porpavljati...kaj si ti durica neki????

a pero ..poznajem cure...s jedne strane znaju biti opasne i u svašta se uvuć...vidjela i njihovu okrutnost i slabosti... opasan je svijet oko njih...treba ih čuvati... :)) al realno...one su uvijek pametnije...bolji su učenici, češće završavaju faks, puno prednosti kod cura...meni žao što nemam ženske djece...

Svi smo mi ovdje iz razlicitih poriva i svatko zeli nesto drugo.

Ali sve se svodi na isto.

Ovo sa popravcima decki , mi je sam tak palo na pamet iz razloga vama nepoznatih;)

Laku noc dececi i cvijeticu;) Do drugog puta ;)

i meni bi bilo žao da ih nemam

laku noć Aradia

preptostavila da si na minu nagazila...
Ln...
isprika na tipfelerima...ne da mi se...