*Babinjak*

''Pam, dat ću ti čovjeka na raspolaganje. Za sve što trebaš,on će ti biti od pomoći, ima vrhunsko znanje, barata svom materijom i slobodno ga angažiraj za sve što trebaš!''
-Odlično! Vidim i sama da mi neke stvari štekaju..jer nemam dovoljno znanja. Kome da se obratim? Kako se zove?
''007! Marko 007!
-007? Moj prezimenjak? Kul...-
''Aha...''

Čim sam zakoračila svojom ženskastom cipelicom u radni prostor 'mog čovjeka' ...shvatila sam da sam totalni outsider i da se ovdje zbilja ne uklapam.
U tom trenu, devet muškaraca, umrljanih nekakvim bojama...prestalo je raditi, što god su već radili do tog trenutka. Pogledi su im se fokusirali na moju pojavu...i bez pozdravne riječi...i bez ijednog upita..pa čak i komentara...zaustavljeni u vremenu, neodobravajući su me promatrali.
Nisu ni trebali govoriti....jer iz njihovih pogleda, jasno se dalo naslutiti da im se ne sviđa način na koji sam se pojavila. Način na koji sveukupno djelujem u tom trenutku. Način na koji i ja zatečeno buljim u njih.

-Ovaj...dobar dan! Je li ovdje...zapravo...gospodin 007? Je li on ovdje?- zamuckivala sam. kao da nikad prije u životu nisam složila normalnu rečenicu.
''Gospođica 007?'' - iz nekog neosvjetljenog kuta prostorije, iskoči tamnokosi mladić gustih obrva...i naočita stasa. Visok, snažan...graciozan. Osvajač iz bajkovitih priča za nevine djevojčice.
-Oh da! Ja sam! ..Vi ste 007? Nadam se da je moj dolazak najavljen! - nekako mi lakne zbog njegova srdačna pristupa...pa nespretno prebacim spise, koje sam grčevito čvrsto stiskala uz grudi...pod lijevu ruku..kako bih desnu pružila u rukohvat.
''Je, je...očekivali smo vas...samo...'' odmakne se malo unatrag bacivši pogled na moju cjelokupnu figuru, zbog čega se malo zacrvenim.
''Očito vam nisu rekli da su ovdje radni uvjeti vrlo ...nezahvalni, pa osim što bi vam se odjeća mogla uprljati, ovdje je i dosta hladno, pa biste se mogli prehladiti!'' - nabaci neki...tzv. Elvisov osmjeh ...i rukom mi pokaže prostor i ostale muškarce u prostoriji.

(neka letimična misao me totalno okupirala. Ma, nije 'neka'...već sam jako dobro znala točno koja. Ona..u kojoj sam primjetila velike tamne zjenice ispod tih gustih obrva, male zaobljene biserčiće ispod pupuljastih usana....i način na koji je rekao da bih se mogla prehladiti)

-Pa..hm...nisu mi rekli. Možda stoga što su mislili da se neću ovdje dugo zadržati! - odgovorim nekim preslatkastim glasom, kojem sam se i sama začudila. Zbog toga sam brzo podigla jednu obrvu i napućila usne...kao znak mrštenja nad samom sobom.
''U redu gospođice 007, ako je tako..onda ćemo vam sve morati predstaviti i objasniti brzinskim načinom!''
-Pa...ja svakako želim maksimalno iskoristiti vrijeme dok sam ovdje, upijajući sve što mi možete pokazati i naučiti me!- o bože..ni ova rečenica mi se nije svidjela. Je li pomislio da je dvosmislena? Nadam se da nije. Zašto ovi ostali i dalje stoje i slušaju?
''Pa..primimo se posla! Od čega želite da krenemo? Zanima me što već znate..a što želite dodatno saznati?'' Ni slutio nije kako sam ja doživjela to pitanje.

Zapravo...ako ću baš biti iskrena...onda ću priznati da sam se poslužila nekim manipulacijama, kojima se ne ponosim, da ta obuka potraje što duže. Recimo..puna četiri dana. Heh...
Poanta je u tome što takvo što nikad..ali NIKAD...nije bilo nalik meni. Mene se ne fascinira tako lako...i toliko neodoljivo, da izmišljam nepostojeće razloge za 'biti blizu'. Posebice ne na poslovnoj sceni...zbog čega bi moj primarni posao morao čekati. Ta puna četiri dana.

Trebala sam samo par onformacija iz prve ruke. Trebala sam samo vidjeti kako izgleda nešto, na čemu temeljim ono što radim. I to sam..brat-bratu...mogla dobiti/saznati za cca 2-3 sata. Ne 4 dana:)

Donosio bi mi kavu...dok sam zadubljeno gledala u brojke na ekranu.
''Kraća..s više šećera i toplim mlijekom! Jesam li dobro zapamtio?'' - nasmješi se onim Elvisovim osmijehom i pruži mi šalicu.
''Pričekajte...ovdje biste mogli uprljati cipele. Stavit ćemo nešto na pod..'' - podigne ruku...a na taj znak, jedan od onih devet muškaraca dotrči i za tili čas otkoluta nekakvu ogromnu rolu debelog bijeog papira...i načini stazu za hodanje.
''Jeste li gladni? U blizini imamo restoran s finom ribom. Biste li mi pravili društvo!''

Kaj da velim? Jel' mi godilo? Ufff....itekako. Jesam li tome mogla odoljeti? Ma jesam....ali zašto bih!?

''I tako ste vi, gospođice 007, došli napraviti nam tržište?'' ...otpije gutljaj pjenušavog tonika.
-Da, upravo tako! Ono zapravo već postoji, samo ga treba proširiti i upotpuniti. I molim vas...prijeđimo na 'ti', očito je da sam dosta starija od vas...ali ne moramo se stalno na to podsjećati- nasmiješim se tom šarmantnom mladom biću za stolom.
''Nije pristojno damu pitati za godine, ali mislim da smo vršnjaci! Zadovoljstvo mi je prenijeti ti sve što znam..i rado ću odgovoriti na sva pitanja koja imaš. 007!'' - složi nekakav šarmantni naklon

''Hej 007!?'' - netko je viknuo...no okrenuli smo se oboje!
''Samo mi je super kako se oboje odazivate na prezime, kao da ste bračni par!'' - dobaci najstariji muškarac iz one skupine od devet. Ostali se tome također nasmijaše...a nas dvoje, šutke smo razmijenili neke slatke poglede.

Da..bilo je fora prezivati se 007 tih dana. Kao da sam imala blizanca u muškom obliku. Nekoga, koga to prezime ..na isti način obilježava kao i mene.
U noći, prije posljednjeg zajedničkog dana, sanjala sam da sam jako mala. Malena skroz. A on jako velik. Bio je moja sjena, moj štit...moj..netko. Čuvao me u svom velikom zagrljaju....a meni je tamo bilo ..toplo, ugodno..i sigurno.

..ajme Pam...koji ti je? - pitah samu sebe u ogledalu, nakon što sam ispljunula gutljaj listerina.- O čemu ti razmišljaš? ..
Dobro sam se ispljuskala...i na brzaka si objasnila kako stoje stvari!
Ok..sladak je. Vrlo je pristojan i ponaša se pažljivo prema tebi. To 'samo' znači da je fino odgojen. I to je sve. Osim toga..haloooo...kaj ti sanjaš te glupe snove o nekome, tko je bar 10 godina mlađi od tebe? Daj se saberi.

Nakon kaj sam se fino dogovorila sa samom sobom o činjenicama...odlučila sam završiti tu 'obuku' i baciti se na svoj posao...kojem se, uostalom i veselim.

''Danas ste nam zadnji dan ovdje?'' - sramežljivo me upita jedan od devet.
-Da...još danas sam ovdje..a sutra tko zna...hehhe- našalim se
''Baš smo se navikli već na vas...'' - slegne ramenima
-I ja na vas....bilo mi je ugodno s vama ovih dana! -
''A..jeste li i vi isto Hercegovka...kao ovaj naš 007?'' - ko iz topa.
-Hercegovka? ...hm..ovaj..nikako! Mislim..ne, nisam. Hm..- umalo zaboravih koncentrirati se na odgovor, dok me šokiralo saznanje da je moj prezimenjak Hercegovac.

''Pam, moj broj imaš...što god treba, tu sam. I u sred noći, ako treba! '' - 007 mi pruži šalicu današnje kave.
-Hvala ti na svemu! Zbog tvojih vještina, znanja..a bome i strpljenja sa mnom, potpuno sam spremna za tržište!- nekako se raznježim..
''Ma ti si i rođena spremna. Nije bilo teško s tobom, brzo učiš, lako shvaćaš i odlično povezuješ stvari! Zadovoljstvo mi je bilo!
-Heh...hvala na ovim komplimentima, kad mi ih usfali, tebi ću dotrčati po još! - našalim se.
''Uvijek! Kad god zaželiš!''

Otpratio me do auta....čavrljajući o koječemu...dok sam se ja potpuno opraštala od njega u svojim mislima.
Sama od sebe, nametala se ona stara...'nikad ne reci nikad'! Valjda mi je život vrlo učinkovito želio pokazati da je itekako moguće da će se meni, Pameli 007, tako jako i tako znakovito...svidjeti jedan ..puno mlađi muškarac. Jedan Hercegovac.

No...kažu i da jedna lasta ne čini proljeće:))

ma hajde, ero kazes? :D

bez teksta sam

Baba bi mu bila presretna da se uzmete.

Jako dobar čovjek. A i ti si zgodna, samo šupak ne bi bio ljubazan prema tebi.

Ovo je možda početak jedne jako lijepe ljubavne priče. Hercegovci su vrlo privrženi partneri, imaju i love, znaju se pobrinuti

za one do kojih im je stalo. Ipak, ja bih još duže vrijeme ispitivala laganini koliko mu je stalo . Ako je to prava priča, onda

se ne treba žuriti. Oni također vole dominirati svojim ženama, biti glavne face. Tu bi moglo biti materijala za rad na vezi.

Sretno Pam :-)