Laprdarij

Brrr, otvorila sam malo prije svoj e-dnevnik. I zadnji tekst u njemu je takav da sam ga brzo zatvorila. Ima tom tekstu oko 4 mjeseca. I odlučila - brišem taj dnevnik. Čemu služi dnevnik osim trenutnom pražnjenju? Nedajblože čitati unatrag, to je lijepljenje za prošlost. A treba ići naprijed. Biti u danas, sada. A ne u jučer.

A osim toga, znam da moj dnevnik netko čita. Onaj gore. I što napišem u dnevniku to podliježe trenutnoj provjeri. No, o tomu sam već isto pisala. Pa sam tak prije 4 mjeseca napisala nešto za što sam bila gotovo sigurna da će se ostvariti. I razradila ideju. A sve je otišlo v luft. Zato to sad ne mogu čitati. Jer sam se vezala za ideju i ta vezanost očito još traje.

Baš si mislim, ako se vežemo za neku stvar zapravo se vežemo za ideju u vezi s tom stvari. Isto vrijedi i za ljude. Ne vežemo se za ljude. Nego za ideju o njima. Za našu sliku o njima. A ta nam ideja daje ugodu.
Zanimljivo je promatrati obrazac u vezi s tim. Jer tko se veže za stvari, veže se i za ljude. S istim obrascem - veže se za istu ideju bila to stvar ili čovjek. Ili životinja. I - koji je to obrazac, koja je to ideja za koje se vežemo?

Primjer koji često spominjem je primjer čovjeka kojem su opljačkali vikendicu, i koji kad je to vidio je pao mrtav na ulazu. Koja ga je ideja zapravo ubila? Neš ti nekoliko stvari koje se mogu novcem kupiti. A i ne moraju. Vikendica je ostala tamo gdje je, nije nešto bila uništena.. samo je falilo par stvari.

Ili - ako nas partner s nekim prevari. Što mi zapravo imamo s tim? Ništa. To nema blage veze s nama. Osim ako nije napravljeno zbog nas, da nam se nešto time poruči. Može se to isto poručiti i na puno lakši i jednostavniji način. Ali opet nema veze s nama, samo se računa na našu vezanost, na našu ideju o svemu. A zakaj nas to onda pogodi? Ruši nam ideju.

Je li to ideja o upadanju u naš vlastiti prostor? Povreda prostora i 'prostora'? Jer zašto bi me pogodilo što mi je netko uzeo televizor? Pa da je i užasno skup. Znači da se ima i da mogu kupiti barem još jedan ne trepnuvši. Možda neki obiteljski vrijedni nakit. No, takav se ne čuva u vikendici. Ili zašto me pogađa ako je netko povalio mojeg, pazi - MOJEG partnera?

Da, prostor. U životinjskom svijetu je čini se to vrlo važna stvar. Za neke vrste. Čovjek je očito vrlo teritorijalno biće. I obilježava svoj prostor. U jednom prijašnjem zapisu opisala sam taj prostor kao ego. A taj prostor je zapravo stvoren i obilježen strahom. (Obilježavaju li životinje svoj prostor jer su također vođene strahom? Volim misliti o strahu. Strah je fantastična emocija!!! Dobar je strah komu ga je Bog dao! Svijet se pokreće strahom! Morat ću o strahu posebno, kad me krene..). Veći strah, veći prostor. Veći ego. Kruće granice.

Dakle, glavna ideja u vezanosti je - "to je MOJ prostor".

Razrađujem dalje: sloboda je - dobro upravljanje (management) granicama vlastitog prostora. I 'prostora'.

Sada bi slijedio link ali ga nemam, a odnosi se na insert iz filma 'U potrazi za Nemom" u kojem galebovi viču "moj, moj, moj...". Moram naučiti kropati videe.

Etogac, ipak ima, ali na engleskom: Link

Bok, coco:)..dugo te nisam "vidio"ovak simultano..:P.Zanimljivo razmišljanje...Imao bih što za dodati, ali bi predugo trajalo...Poštujem tvoje razmišljanje, kao i uvijek....:)

Jedna od rijetkih blogerica na cije postove kliknem da bi ih procitao ''na slijepo''...i svaki puta je vrijedno vremena...
Bravo.
Keep on...

Jutrooo angele kak si!!!
Ja sam dobro fala na pitanju I vidim ti si ....
b...mater ak je tvoj televizor kod mene bum ti ga vrnul..
prodali su mi ga cigani ...nisam znal a ime ni pisalo ...
je ali cuj bez garancije nejde nis...dobro serijski broj morti...

nis zabavi se I reci tim lopovima da bus ih sljedeci put na tanane rezuckala...
banana split je velebit kak buju oni zgledeli....

falila si...al tu si i lijepo te čitat! čak i kad sam pri odlasku i nemam cajta...idem obilježavat svoj "prostor"!

Truli bus mi dal pusu h rit...
zakaj si me izbacil ...
Kak pes sam tuzan bil...

btw nekak ćutim da ovaj tvoj zapis nema baš veze s televizorom? hm...jedno je što znamo da se ne bi trebali vezati na stvari i ljude, očekivati...a drugo je kaj to uporno radimo! istina, sad više razmišljamo o tome i klonimo se..no kad tad..hm...prevari nas to očekivanje! makar i kad ništa ne očekujemo! :)

Hej, Ete :) Da, eto i nas u isto vrijeme na istom mjestu... dobra ti ona pjesam gore u linku, baš slušam Rundeka, nema neki glas, bome i zafalša, ali ima dušu

TMD, hvala :)

jer, i ništa ne očekivati je očekivanje! sve u svemu...želim ti dobar vikend. sebi još i više! nisam više premium pa ti nemrem pisat poruke, al nadam se da si na fejsu vidla poziv od grupe za roštiljanje drugu subotu? bilo bi lijepo biti na tome pa se malo družiti...čoporativno?

Siki, ti si neobičan bloger :)

Mai, eto me i do tebe :) Povod zapisu? U prvom odlomku. Bilo mi je nešto obećano, i godinama obećavano, ono 100%, što bi mi pomoglo u životu, ali se izjalovilo. Taj koji mi je obećao se predomislio a nije mi niti javio. I tak sam ostala u čudu. No, tko mi je kriv kaj sam mu ovaj put povjerovala. I pogodilo me to. Pak si razmišljam, zakaj? I tako došla do zaključka, zato jer sam već u mislima zapišala to nešto, i godinama zapišavala, već sam to smatrala svojim teritorijem, jer je tako izgledalo.

Mai, bacit ću oko na fejs, nisam već dugo gledala kaj tam ima novoga.. ali iduću subotu imamo dva natjecanja, bojim se da niš od roštiljanja

Sinoć ležim u toplom krevetu, pijuckam, odmaram, i slušam vijesti. Jadni ljudi! Dok se ja valjuškam krevetom, oni ne znaju gdje će sutra biti, hoće i ih neka bujica otplaviti... pa djeca, pa stoka... jadni ljudi! Podsjetila sam se kak ne znamo cijeniti to što smo na suhom i toplom! Eto, dok mi tu bložimo, dobro je. Jer smo na sigurnom.

I zaboravila sam na taj svoj 'gubitak' nečeg što nije niti bilo moje, dok nisam koza išla otvoriti e-dnevnik. A otvorila sam ga da nekja dopišem a oko zapne na prijašnjoj temi. U svemu tomu je dobro što 4 mjeseca nisam imala potrebu u njega išta napisati. A to je jako dobro!

kaj je to e-dnevnik? Zakaj ja to nemam?....:PPP

Et, a valjda ti ne treba. To je jedan Word file, zaštićen, u koji filam svoja razmišljanja, dileme, neke osjetljive stvari. I iako sam već više puta htjela obrisati ga, nisam. Osim kad bih ga slučajno izgubila ako mi komp krepa, ili neka havarija bude.. No, ne čitam ga. Skužila sam da me to ne usrećuje. Onda se pak pitam, je li uopće dobro da sve to negdje stoji napisano? Ne može nitko do toga osim mene, ne zbog toga, nego tak..

Sama energija zapisa je upitna

aha, imam i ja neki dnevnik u worldu, ali nisam znal da se zove e-dnevnik...:P
ja ga zovem eternisov-nepotrebni- file...:P

mislim da je pisanje dnevnika posljedica nedovoljno prevladane analne faze razvoja...(zaš ono: oralna, analna, genitalna....faza...:P)

ne u worldu nwego wordu, naravno da je lapsus...:)

dan
dobro je nekaj kaj nas zanima, okupira i sl. napisati
jer u trenu dok se događa nemamo baš jasnu sliku kaj i čega i kak
sa odmakom
naravno da drugačije izgleda
al se dobije objašnjenje gdje kak i na koju foru smo to eventualno odradili, kaj smo spoznali
ima tih "a ha momenata", masa..ko oće naravski sebe slušati
pa se neki zaborave pogube
ali meni je dobro to malo popratiti

naknadno..skontati
al ako je tamo ta neka energija koja nas vuče natrag i to treba pogledati
pa iz sadašnje prespektive
malo drugačije posložiti ili nadopuniti
onak na marginama, što je to i zašto značilo i bilo izuzetno važno i bla
a kako je sada
rastemo
promišljamo
odlučujemo
konstatiramo

Et :) Sviđa mi se ovo word - world, dobar lapsus

Donno, zgodno je vratiti se u prošlost po potrebi, recimo zanima me kakva je točno bila sekvenca, kojim se redoslijedom nešto događalo pa mi se onda nešto razbistri. Ili, neki mi događaj padne na pamet, iskrsne iz sjećanja, ali mutno, pak pogledam kak mi se to činilo tada kad je bio.. i to bude zanmljivo. A onda si opet mislim - mozak treba mijenjati proslost, to je nužno da bih ostala normalna. Čemu će mi podsjetnik..

li - ako nas partner s nekim prevari. Što mi zapravo imamo s tim? Ništa. To nema blage veze s nama. Osim ako nije napravljeno zbog nas, da nam se nešto time poruči. Može se to isto poručiti i na puno lakši i jednostavniji način. Ali opet nema veze s nama, samo se računa na našu vezanost, na našu ideju o svemu. A zakaj nas to onda pogodi? Ruši nam ideju.

ne, koko, ne ruši mi ideju.
ruši mi samopouzdanje, šamara me (ako je poruka u pitanju)

A strah kao osobni prostor ?
možda je ok,
no, često ograničava

postoje ljudi kojima otvorim te granice..skroz se razlijem

i onda se odjednom pojavi strah..

i jbga..

trebam dosta vremena prikupiti i pomesti razliveno u granice..koje su svaki put sve uže,,jer svaki put nekaj ne uspjevam vratit..jer je oteklo negdje gdje više metlom ne dohvaćam ..

zanimljivo...već neko vrijeme me okupira tema straha, ali nisam još povezala veličinu ega s tim...
dnevnik, dobro je to da izbaciš nešto iz sebe, dakle samo trenutno, bez vraćanja kasnije...znači u pravu si...
tko se veže za stvari, veže se i za ljude?...o tome bi se dalo diskutirati...
možda su pitanja važnija od odgovora :))