Laprdarij

KOKOŠJA IZ VREĆICE

Od kokoši naše masnija je juha
Posrče je svatko i bez mrve kruha.

Slastan svaki njen je batak
Gurmanskome srcu pravi je atak.

Svako perce iz njenoga guza
Umjetničkoj duši istinska je muza.

Smežurane njene nožice
Erotske su božice.

Svaka za sebe oči nasladi
Dok se na tanjuru hladi.

Iskrici našoj jedno vel'ko HVALA
Što je nama takvu kokoš nesebično dala.

Jer ona nas i liječi i uči
Kak da perje frca, a nitko se ne muči.

Zato kljucaj nam i dalje, vrla koko,
Za svaki kljucaj ljubim te u oko.

Muče tebe i jaja i pijetli,
A zora je prošla, sunce jarko svijetli.

Ćorava si koka što uporno kljuca
Jer nema kokota da te dobro tuca.

Svejedno, hvala tebi za sve nježne riječi,
Svaka od njih dušu mi zaliječi.

Jerbo, iako si prava šuša,
Mene za te uistinu boli duša.

Sjetim se: mogoh i ja takva postati
Da ne naučih drugačije opstati.

I zato, draga, dopustiti neću
Da ti drski pijetli vratom zakreću.

Bolje uzet sjekiru
I međunožne probleme riješiti u džiru.

Kokoško draga, pod mojim si okom,
Čim pijukneš, eto mene skokom!

Autor: vegavega8 06.08.2011. u 13:00

Zlatkica je kriva. Išla sam nekaj listati unatrag.. E, to su bila vremena...

Na kog vam vleče?

Osjećam kako se polako opraštam s blogom. Došla sam na blog u ljeto 2009.

Sjećam se Veginih zelenih zapisa. I kako sam jedva čekala da nekaj napiše. Fakat je to bilo lijepo. I inače je bilo dobrih zapisa. I bilo je dobre zeke.

Bilo mi je lijepo oko pola godine. A onda je počelo...

No, čudni su putevi karmički. Nešto se je moralo odraditi. I odradilo se. Za neke stvari znam što i kako, a za neke blage veze nemam. Ali, i iskustva znam, dok ne odradim, vratit će mi se poput bumeranga, koji u povratku još narola i veliku snježnu kuglu.

dobar je to osjećaj! iako sam pomalo tužna...no vrijeme je za poć jednom od ovih dana? govorim u svoje ime. btw znaš li da sam se zabrinula kad sam počela čitat ovu pjesmu? rekoh, bože...pa kaj sam ja jedina kaj nemrem klepat stihove...to mi nikad nije išlo! a onda vidjeh potpis...u stvari, svi ti pjesmuljci (i ovi rekševi) su plitki jer se ide za rimom..al se čovjek nasmije! ova pjesmica vegina nije bila radi smijanja već radi izrugivanja i ismijavanja...sjećam se vašeg ljubavnom "zagrljaja"

Ovo je i zamišljeno kao stanica, a ne boravište. Pet godina je puno. Cilj je zapravo otići odavdje, zar ne?

Hej, Mai :)

O da, Vega se zna izrugivati.. bilo je tu svega.. ima jedan njezin komentar koji ne mogu zaboraviti, ali ga ne mogu niti naći. Možda i bolje. U tom je komentaru zablistala u svom sjaju. Tak nekaj mi nitko nigdje i nikad nije rekao. I da netko može biti tak prost i bezobrazan? To mi je bilo otkriće. A pazi, profesor.

je, al znaš o čem razmišljam? kako sam dugo (predugo) tu (ide osma godina) nekak se pitam kak uopće izgleda život u dvoje bez iskrice? mislim, to mi je prije bilo normalno al u ovih 8 let nisam još nikad uspjela bit s nekim frajerom bez iskrice tj. znala sam napisat da sam u vezi i čekat da odem, al nažalost nikad nisam našla dovoljno razloga za posve otić? pitam se neću valjda ovdje bit doživotno? jer, to bi značilo da nemam kvalitetno partnerstvo i dobar odnos? ja barem tak mislim! eto, sad dođem tu samo u tjednu al i to rijetko no vuče me doći..bar jednom dnevno?

ha ha..i ti vegu pamtiš po biserima! da, niti meni nikad nitko nije tak nekaj niti ovdje a nit u stvarnosti rekel! pitam se i danas kak je to moguće? a opet, imala sam prilike čitati je nekoliko puta..a sjećam se ii njenog obrušavanja na tebe onomad. strašno. no, i nju su svojevremeno ovdje cipelarili...ovdje je to baš onak...običaj!

Mai, navika je to. Možda nije to što se tu dolazi pokazatelj loše veze. Nego je možda loša veza posljedica dolaženja ovamo.

A gle, ak se netko hoće cipelariti, onda valjda očekuje da i njega iscipelare. Meni se ne cipelari. Čak ni njoj nisam rekla nekaj grdoga. Kad mi to nije gušt. I ne kužim taj gušt i tu potrebu.

Ali to kaj veliš, ako sa svojim partnerom pretresem sve teme koje me taj dan zaokupljaju, pokaj da dođem sim? Po dozu tuđe zloće? Pa to mi fakat ne treba. Još da dođem ovamo pa da padne zezancija kao nekad, pa odem odavde dobre volje i bacim se dragom oko vrata sva presretna, s nekim novim vicom. A događa se da dođem tu, malo sredim misli, dođe netko i obriše si noge o mene.

hm...misliš da iskrica ima tak veliki utjecaj? istina, ovdje stalno imaš osjećaj da može više, bolje, jače...da ima još! ko prezačinjeno jelo...kad ga peveć začiniš, više ne osjećaš uopće okus..pa moš solit kolko oćeš? no, dobro je rekla zlica od opake sinoć u svom blogu...ovdje čovjek može štošta naučiti!

Dođem ovdje sjetna, a odem tužna..

pa fora je kaj ljudi u vezama uglavnom ne razgovaraju...ne znaju, ne mogu, ne žele...i onda to pređe u naviku. a i inače partneri ne razgovaraju! ja popodne trućam, pa navčer trućam, pa u krevetu trućam...stalno imam dojam da nisam sve rekla...da imam još reći..i tak! što ne znači da je sve divno i bajno...odnosno kad počnem vapit za iskricom znači da mi odnos nije dobar...da mu nešto fali? što ne znači da nemam ponekad potrebu i šutjet...u dvoje!

Da, dobro je Zlica napisala. Kako svugdje, tako i ovdje ako želimo možemo naučiti. Samo što je ovdje malo zrelih. A puno dekompenziranih. Ja to vidim ovako. Dođu ovamo, pristojni, kompenzirani, i malo pomalo skuže da se ovdje može osloboditi. I onda jao! Ode klatno u drugu stranu, pa se divlja. Netko tko dosad nije znao reći NE, odjedanput može što god želi. I takvi su mi najgori. Raspojasaju se i nemaju mjeru, i ne znam vrati li im se klatno ikad na sredinu..

hm...dobar opis...sjetna zbog sebe, a tužna zbog drugih! jer u stvari čovjeku je nekak podnošljiva vlastita nevolja i to kaj je solo...al kad vidi da je to kolektivno i tako učestalo...da su ljudi tako izgubljeni..hm...tužno je to! no, znaš kaj me još više rastužuje..ne mi stari (govorim u svoje ime) koji uglavnom imamo sve iza sebe, već ovi mladi..kaj mladac od 25, 35 godina ima biti tu i pisati npr babcu poput mene? ajme

Ma da, i to, kao da je sramota biti sam i usamljen. Pa ako sam došla tu vjerojatno sam sama i usamljena. I tražim nekog da to ne budem. Jer da želim biti i dalje sama ne bih došla na sajt za upoznavanje. Pa nisam tu došla Vegu upoznati. Jest da sam upoznala drage ljude :) usput.. no, kako rekoh, cilj ovakvog sajta je otići s njega.

I mene drži nekakva navika ovdje. Poželim baciti oko na blog, vidjeti tko je tu i što ima novoga. Pa i napisati nešto. Ali sve češće se uhvatim da se pitam - zakaj sam tu? Jer tu uglavnom gubim energiju. A sad osjećam kako ta navika slabi... 5 godina nije malo, kakva god bila navika, teško je se osloboditi

dobar je to osjećaj kad dođeš ovdje i odjednom možeš malo olabavit, reći slobodnije to kaj misliš...kaj inače ne bi, jer dobro ponašanje i odgoj ti to ne dopuštaju! no, jedno je biti slobodniji ovdje nego kaj si u real life a drugo je ovo kaj veliš, raspojasat se i nemat mjeru! ja uvijek imam na umu da mogu reći sve...osim ono čega bih se sramila da sam npr u real life? dakle, imam neku svoju granicu...koja uopće ne mora biti i nečija tuđa...no ja ju imam i preko nje uglavnom nisam išla...niti u privat prepisci niti na blogu! ponekad sam bila na rubu...onak, čitajući se drugi dan bilo mi je žal kaj sam nekaj napisala..al u stvari s vremenom...nije mi za ništa žao! čak niti za sve moje nade i očekivanja koje sam imal glede ljudi...nema ništa loše u tome da čovjek želi više...očekuje više! od sebe...od drugih! no, problem nastaje kad očekuje a to izostaje...tada nastaju frustracije...bilo da nije zadovoljan sobom, bilo drugim ljudima? neke teorije pobijaju bilo kakvo očekivanje...al ja baš nisam pobornik toga...nemaj želja, nemaj očekivanja...da je to osnovna ljudska osobina...hm...gdje bismo bili? i tko bismo bili?

D. vece

Vidim pricate o .....svemu

Nekuzim pisete bilo je zezancije ... kakve s kim

kad oduvjek je bilo onih koji provociraju al ono gadno
/ mozda im to dusevna hrana /

Jel moguce jedni te isti se svadaju i zezaju

Zelim vam ljubav. / u reali /

Naravno da imam očekivanja.. to mi je fora, kad je netko pizda prema meni, onda sam opet ja kriva - i moja očekivanja. aha... Kako god okrenem, ja sam kriva. Baš. Ne igram ja tu igru više. A ljudi vole zaigrati na tuđi osjećaj krivnje, no jadni su, jer ne znaju drukčije, ni ne kuže da to igraju..

I ja tebi želim ljubav, Sanči :)

da, stalno imam osjećaj krivnje da previše očekujem...a često sam se pitala...a zakaj ti drugi nemaju osjećaj krivnje kaj nisu bolji, kaj nemreju više...čovjek bi trebao težiti izvrsnosti...uglavnom...pa se onda opustit i uživat! glupo je težit prosječnosti? onak, da sam neprimjetan, da odradim kaj imam...i taj pristup u svemu u životu...meni je to uvijek bilo strano! nekak sam se stalno natjecala sa sobom...a onda ispadam frik. kod tebe mi to i logično...ti si znanstvenica...al zakaj malo ljudi želi radit na sebi...poboljšat sebe...eto, ja sam se nekid an natjecala sama sa sobom...napravila sam super salatu (šopsku) pa kupila fino meso za roštilj, pa spekla tortu krustadu...sve onak super. a nisam ništa od toga niti probala...niti itko zna (uglavnom) da sam to ja radila...al ja sam imala gušt i bila sam zadovoljna sobom, jer sam to sve tak lijepo porihtala i napravila! ovdje imam dojam da ne smiješ reći ništa što je dobro? svi su nekak zluradi...ajd pročitaj današnji uradak od rexa? bit će ti sve jasno koji je to lik? naravno, prepoznat ćemo se neki tamo..a to i jest bio smisao...ismijat, ponizit, izrugat...koji su to porivi?

kokita , ak već misliš otići , obećaj da ćeš nas koji puta
pozdraviti u prolazu.....

da, sanči pričamo tu! nedostaju mi razgovori tu na blogu. nema ih niti na pvt...nije stvar do premiuma, nemaš ljudi s kojima moš pričat? rijetko...sva sreća kad imaš čovjeka (partnera) s kojim možeš puno pričati! ali neke stvari ostavljaš za sebe...ponečeg treba poštedjet partnera...nisam niti ja uvijek raspoložena za sva razglabanja!

Kaj nije Rex - Vega?

Vuk, tko zna... možda ni ne odem, možda polako odem, možda se ugasim i nikad više...

ne, ne bi onomad vega tak ružno napisala đusi? a tip je ispočetka bio posve pristojan..čak je i meni na pvt poslao par poruka pomirljivih kad sam ga napala zbog đusi...njemu se desilo upravo ono kaj si rekla...odjednom je osjetio slobodu i sve ono što nemre niti smije u real life (ima doma suprugu, takav zaglupljujući posao čuvara i valjda još poneko ograničenje, a očito je dosta bistar al je našao loš način da svoj intelekt upotrijebi u izrugivanje i glupiranje) pa mu je ovo izvrstan poligon za bildanje...za njegov život! jer u stvarnosti nema život, pa ga živi ovdje. ovdje može biti sve što hoće i reći sve što hoće! otprilike je tako i s hornijem i sa irisnom...ljudi koji ovdje pretjeruju u real life su vjerojatno skučeni, ograničeni i nemaju šansu izrazit se! ja ih razumijem al im ne odobravam!

sad bi tek trebala živnuti , a ne gasiti se :)

Ono pricate bilo je " pricate "

Htjela sam pitati ili zakljuciti
oduvjek je bilo tu klisko
Oni koji se laktaju njima je supika

Nevolim ja kad vidim da bas moraju onako uzasno pisati

Daj Boze da svi mi odemo odavde sto prije
i da mozemo rec imamo ljep ispunjen zivot u reali

sanča, i ja se volim zekati...i najviše cijenim upravo dobar humor...duhovitost...al nažalost, toga je tak malo ovdje! uglavnom žali bože...a bumo jednog dana svi otišli odavdje...ak ne otišli a ono nas budu iznijeli! svako malo vidim kak u starački dojdu kola hitne...a ak tak nastavimo bumo i tam surfali...što uopće nije loše! ta koliki upareni ostanu udovci i opet su...samci! reklo bi se da je to prirodno i normalno nakon pola stoljeća! no, ne treba odustat! idem off...na čašicu razgovora sa....

Eh, Vuče, nemam ja energije i za ovdje i za realu... zato moram negdje ugasiti da bi drugdje žarilo :)

Ta cijela ekipa iza nika Zlatkica ima "pomak".
Točno se vidi uzorak i sastav.
Kao kad se djeca igraju partizana i švaba, tako se i ovi igraju bloške elite.
Vrlo nisko i jadno. Neodgovorno i lažljivo.
Prisni su to odnosi- da ne kažem intimni.
Bit će zanimljivo gledati kad se međusobno počnu "gaziti".
To je ta lavina s bumerang efektom. Zato i jesu tako dobri, jer
to kad krene....ma, bombon.
Ne treba to ni gledati.

Kad vidim tko se kojem "bogu" klanja- vidim i pošto mu je moral.
Njima želim jednima druge.

A ti Koke i onako imaš pamentijeg posla. Ti si znanstvenica. Ti se uvijek pitaš.
Uživaj i veselim se našem ponovnom susretu na blogu ili u životu :-)*