*Babinjak*

...još u petak...veli mi kolega da bu u subotu sviral na moto partyu u Turopolju...i pita me budem li došla. Ok...volim dobru svirku..al' Turopolje mi zvuči onak...ne baš kao mjesto za planirati izlazak. Možda bih to sasvim odbila,da nije popljuval mlade dečke iz benda na prošlom susretu...pa me baš zanimalo kakvu svirku bu ponudil njegov bend.

Peki je isto najavio da bu se išlo tam...pa sam se dogovorila da bum išla s njim.
A mislim...jučer je bio vruće. Peki je došao po mene relativno rano...i ja sam se u majici kratkih tukava i trapkama kuhala. Razmišljala sam da uzmem čak i tanji kožnjak..i da bubrežnjak uopće ne stavim. Srećom...ipak jesam.


-Jesi se namazala nečim protiv komaraca? - pita Peki
:Nisam...al' mene komarci ionako ne pikaju!
-Ipak se namaži...javili su da ih kolju tamo! - pruži mi sprej.

Ajde, za svaki slučaj...ako to uopće djeluje, našpricam se, zakopčam jaknu, kacigu...i jedva dočekam da krenemo...jer se topim od vrućine.


Po vratu i kroz otvore rukava...ubrzo me mazio hladan vjetar. Ni vizir nisam spuštala..sve dok više nisam mogla držat oči otvorenima. U nekom trenutku, pomislila sam...baš onako, blaženo...kako je život lijep. Zapravo...uživajući u oktanima, zvuku motora...i osjećaju slobode, zaključila sam: kupit ću si bajk!! Vozit ću se solo. Na nekoj perverznoj verziji choppera (kojeg ću moći hendlati)...i ne ovisiti ni o kome, da bih uživala.


Na partyu je bilo solidno. Moram priznati da je kolegin bend bil fantastičan. Odlično su svirali...jedino im vokali nisu baš nešto došli do izražaja, no to pripisujem slabom razglasu i lošem položaju bine, pa je akustika bila..tak-tak. Za stolom..gdje sam sjedila s Pekijem i ekipom...našlo se i nekih pripadnika kluba, koje zapravo, nikad nisam baš voljela. Čini mi se da je animozitet obostran.
Teme razgovora, koje su se nametale...bile su mi čisti bulshit...i da imam ...ne znam koliko, alkohola u ritici, ne mogu se ufurati u mood po kojem bih se zainteresirala za te teme. Osim toga...Peki se opako počel drpat s nekom lokalnom curkom...pa sam većinu partya provela ispred bine.

To je, zapravo, bio najbolji dio susreta. Bend. Jedan od vokala..sviral je i usnu harmoniku...a onda sam počela istinski uživati kad su na repertoar naredali stvari, u kojma je on stalno mogao izvoditi te svoje performanse s usnom harmonikom. Radio je to tako dobro...da me prebacilo u neki drugi svijet. Isključila sam se iz svega...i prepustila se samo..glazbi.
Za vrijeme neke stanke...kolega mi je donio još jedno piće...a ja sam pokazala istinsko oduševljenje glazbom koju su proizvodili. Upoznao me i s čovjekom, koji je sviral tu usnu harmoniku...a ja sam i nakon nekoliko upita..ipak zaboravila njegovo ime. Zapravo...učinilo mi se da sam malo pretjerala s oduševljenjem...pa sam pomislila da bi tip mogao zaključiti da sam napaljena obožavateljica.
A to..ipak, može samo James Battlefield...hehehe (Metallica)

Ostatak svirke...zato i nisam slušala pred binom...nego sam se vratila za stol, gdje je bila 'moja' ekipa. Više nisam mogla ni cugat..ni jest...a ni pušit. Postalo mi je užasno hladno...a bome su me i komarci klali.


Pogledam prema Pekiju...onim...molećivim i očajnim pogledom...no uzvratio mi je istim. Aludirajući na mogućnost ševe s curkom, koja mu je sjedila u krilu.
Lagano sam shvaćala da sam zapela ondje..i da je povratak doma vrlo upitan. Rulja se polako rasipala...bend je odsviral i posljednju stvar....a ekipa za stolom, osim kaj se i dalje držala bezveznih tema...sad je bila već vidno nacugana. Misli su mi bile posvuda, samo ne tamo.
Maštala sam o svojoj toploj dekici...i sve se češće pitala kog vraga radim još tamo. Prelomim se..i napokon upitam Pekija: Idemo? (ok...takve stvari je na moto susretima zabranjeno pitati...ali morala sam pokušati)
Peki je rekao nešto u stilu : Pa kud ti se žuri...noć je još mlada! (ti si gotov, pomislim. Napaljen i alkoholiziran)
-A kaj si ti vodio 'zvocalicu sa sobom' !? - Jedan od onih, iz onog kluba, koji ne volim, posprdno pita Pekija...rugajući mi se.
Tu sam kulminirala.
-Ma nabijem te! !- Netrpeljivost, koju otprije osjećam prema njemu...hladnoća, komarci, pospanost....uzele su svoj danak.
Odskočim od stola...i odem do kolege.

-Čuj...trebam prijevoz. Si ti s autom?
: Pam, jesam...al' ja sam tu doma. Turopoljac.
-Fuck! Dolazi li ovdje taxi?
:Ma dolazi....al' ide ti 'X' doma..pa odi s njim! ('x' je iz razloga, kaj još uvijek nemam pojma kak se zove lik s usnom harmonikom)
-Aj' pitaj ga, hoće li me povesti!

-Al' ja ti idem do Buzina samo! - odgovori X.
:Nema frke...od tamo ću taxijem...

Lik u taxiju je slušal neki šund. Glasno. Do doma sam se dvoumila da li da ga zamolim da to stiša...ili ne. U međuvremenu sam pokušavala shvatiti poantu, smisao...i namjeru, onoga tko je napisao tekst za takve pjesme..a onda i onoga tko je to išao pjevati. I snimiti. I puštati u javnost. Ono...svojim imenom, pojavom....sobom cijelim. Zašto?

Zapravo...bila sam razočarana i tužna.
Peki je dobar frend...sve dok nije muf u pitanju.
Moto susreti su uglavnom izvor dobrog provoda, svirke..i atmosfere...ali...ALI...sve dok imaš vlastiti bajk!

Vrući tuš me ugrijao....a zaspala sam sa zaključkom da na slijedeći , eventualno, idem solo. Ja zbilja mrzim ovisiti o ičemu i ikomu.
ILI sam prestara za ovakve pizdarije!?

heheh..jutros su mi iz eko taxija poslali kacigu, koju sam ostavila u autu! :) Lijepo od njih:)

nisi prestara mala...to je to! individualac ne trpi da ga maltretira rulja...a opet, nemreš solo sve...i tak ovisiš o rulji...mislim da si na koncu dobro napravila i spojila gotovo nemoguće..bila na susretu al i ošla doma kad si htjela. tak mi je poznat taj osjećaj...kad si sa društvom a u biti uopće im ne pripadaš, osjećaš se strancem..jer ne radiš što rade svi živi..što ne znači da nisi za društvo..i tak...no, čovjek uči iz svega toga...prava stvar je kad si tamo gdje želiš biti i odeš kad želiš! nažalost, za to ti treba bike...i da znaš da ti zavidim...tak bi voljela opet malo med bajkere...al kak veliš, brzo dojadi!

evo, baš mi pod prozorom turirraju harleyi cijeli čopor...birtija koja ima i parking za njih posebno označen..imaju svoje mjesto i u birtiji s pločicama (ččista šminka no nema veze) i tak...lijepo ih je čuti...no gibam!

Fakat mislim da sam se promijenila. Prije mi je sve to bilo ok..prilagodila bih se svakoj ekipi. Što sam starija...gledam to sve drugačijim očima. BTW mai...sinoć sam dogovorila s jednim drugim frendom (koji je ranije otišel doma)...da mi moooora jedan dan...tebe provozat na bajku. Do Mokrica...npr :) Složil se bez beda...tak da....:)

Nije tebi lako... :)
Mislim da u ovim godinama dobar V8 ima puno prednosti....

hehehe...pa ne znam kaj bum sa sobom! :P

A tako lijepo vrijeme...
Sad su čari druženja na otvorenom na vrhuncu:
koncerti,roštilji,terase,putovanja.
Sve jedno ljepše od drugoga.
I svaki vikend može biti iznenađujući (dobar ili manje dobar).
I more vuče...
Uživaj!

Bome...jučer sam dečke odvela na doručak u prirodi...prije 8h. Hehehe....baš je bilo super. Ma..imam ja ideja...ali ne mogu baš sve...pa i žal kad si priuštim nekaj...kaj ne ispadne dobro. :))

pa mi*

A vikend na moru?Neplanirani?Da ih čisto tako iznenadiš?

Ja bi dobila nervni slom da moram ovisiti o nekome hoće li me ili neće vozit doma.

Lijepe fotke, Pam :-)

pam,definitivno nisi prestara samo se s godinama mijenjaju prioriteti i malo teže podnosiš ako se moraš prilagodit nekoj grupi u kojoj tvoja osobnost odskače.... osobno se ne vilim prilagođavat nigdi....ili sam ok u nekom društvu ili nisam s njima....

premlada si ti još... :)))