laganini

Link

Link

Link

jer....
kad se počneš pitati
zašto se nešto dogodilo
važnost i težina toga, što se dogodilo
prestaje biti relevantno
tada se dolazi do srži

i ide dalje

Skroz si u pravu.
Eto, mene npr. muče večerašnja zbivanja: zašto je grčki kapetan napravio dva banalna faula i dobio crveni, zašto japanci nisu iskoristili igrača više cijelih pedeset minuta, zašto Honda nije zabio, tko će na kraju u osminu finala?

Al nikako da dođem do srži.

ak te to muči
i nemaš problem

Ne da mi spavat.
Mora bit da je ipak problem.

perce, jutro :-)

Kad saznaš odgovor na pitanje zašto,
više nećeš patiti. Ljudi su često glupi u mimoilažnenju.
Najbezbolnije je kad se potrefe u gluposti na prvu- ili bude kozmički ili se spasite patnje.

http://www.youtube.com/watch?v=97uTa1qVK5U

:-)*

Drž se, SP je....ljeto.
A i nesvjestica pomaže- slatki zaborav je to, a kratko traje.
Srećom da zaborav zaista postoji, samo ga je teško dočekati.

http://www.youtube.com/watch?v=FuwgLkcPESQ

Jednom kad natrčiš na nekog tko te voli zato što si to ti,
a ne zato što te ubro netko kao medalju, trofej-zbog sebe,
to je prava stvar.

Poštovanje, povjerenje (istina), ljubav....to ne boli, ako boli,
onda nije ljubav.

jutro Mol :)
i dobrodošla

lijepo zboriš Paške
i još ljepše sviraš :)

Važnost zašto i kako se dogodilo nešto krucijalno za naš život nikad ne prestaje biti relevantno, ako prestane biti znači da nije bilo krucijalno. Pa shodno tome i istine npr o nenadoknadivim gubitcima koji su poput amputacija ne prestaju boljeti poput fantomskih udova. Utješno je to što se naučimo živjeti s tom boli. Ah a ljubavi ima dvije vrste „romantična ljubav“ i privrženost“ a te pak imaju beskonačan broj podvrsta baš kao što je svemir beskonačan, rekla bi koliko je duša na ovome svjetu, koliko ih je bilo i koliko će ih biti koje su voljele . Sve redom bole jer strast i opčinjenost su zvijeri neutažive gladi a privrženost zahtjeva neprekidan trud , iscrpljivanje i obnavljanje, to je vještina kao i sve korisne i vrijedne vještine koja se uči cijeli život, i daaaaa ponekad je učenje teška i bolna rabota . to su samo moja saznanja i ne moraju biti i vaša jer ne trebaju sva saznanja svakome poneka su i pogubna za poneke , ponekad je bolje plahutat, voljela bi opet plahutati misleć da je život torta od čokolade pa onda blagoooooo prizemljiti. :)

Dvije za strast, ona je opjevanija od privrženosti.
http://www.youtube.com/watch?v=95kCv10duFw
http://www.youtube.com/watch?v=fX5USg8_1gA

Jedan za privrženost
http://www.youtube.com/watch?v=-hWsH3TEQe4


Maxa ziher boli loptasta briga za moju lamentaciju. :)))

pažljivim čitanjem napisanog
utvrdit ćeš da govorimo isto, Gel

kad si odgovorimo, zašto.....
možemo ić dalje

sve dok se sažaljevamo
zbog toga što se dogodilo
ne možemo

i to je to

ah nepažljiva ja ;-) no ipak se djelomično slažem s tobom, mogu ići dalje jer jenja egoističan bijes i srdžba i pitanje zašto ? zašto meni? i paralizirajući strah.No važnost odgovora ne prestaje biti važan , ponavljam ako se radi o ključnom događaju u mom životu, i ne prestaje boljeti, samo ta bol se vremenom omotala paučinom . ma nismo svi isti, nismo svi isto tkani. Želim ti brzo iscjeljenje bez ožiljaka a bol neka otpušu vjetrovi s juga i sjevera i otopi je sunce.

Strast i požuda su nagoni, a ne ljubav.
Ljubav je emocija koja se uči od malena i tako do kraja života.

Paske rijetko je koja zaljubljenost pošteđena strasti, osim toga strast je pokretač svega revolucionarnog samo je treba dobro kanalizirat, kažem ja koja to još uvijek pretežno ne znam:) a što se tiče ljubaFi imaš potpuno pravo btw želim ti onakvog kakvog si kreirala neki dan na blogu i ja bi takvog ;-)