Laprdarij

Znam podosta o tomu, to mi je struka, ali znam samo teoriju. U praksi zapravo i nemam iskustva. Jer me ne zanima. E, sad, kakav sam ja to stručnjak u nekom području ako nemam praktičnog iskustva? Hm, pa ni psiholog ne mora ubiti čovjeka da bi pomogao nekom ubojici.. Možda bi pomoglo da ima to iskustvo.. Osobno jako cijenim one koji imaju osobno iskustvo. Zato su po meni najbolji policajci oni s kriminalnom prošlošću. Ali eto, ja nisam od tih.

Što se alkohola tiče, i to mi je struka, ali tu imam iskustva. U jednom periodu sam bome cugala, ne kornično, ali sam se periodički znala nadolevat danima. Jedanput sam na Sljemenu vozila mortus noću, između dva doma, bilo nas je sedam u fićeku, srećom nigdje nikog. I to je korisno iskustvo. Ta vožnja kroz izmaglicu, kad se sjena pričinja kao čovjek, ili medvjed, glava mi leluja, cesta je pa nije, i obrnuto. Rekla sam samoj sebi - nikad više. Jer je sve nekako mekano, imala sam dojam da se zaletim u stijenu, bilo bi kao da sam se zaletjela u jastuk. Opasan osjećaj!

A popila nekaj, pa da me omami, nisam već godinama, ni ne sjećam se kad sam zadnji put.. popijem rijetko pivu, ili još rijeđe čašu vina, možda i jeger skoro nikad, ali to je to. Ne vuče me. I od jedne pive me koji put boli glava sljedeći dan. Vino baš ne volim. Osim kad kuham pa malo u jelo, za aromu. Žesticu brrr, neću, i ne paše mi. Radler mi je ok, ali imam dojam da su to same kalorije, čisti šećer. Pak ni s njim ne pretjerujem.

Je, kažu mi da sam kontrol frik. Zato kaj me droga ne zanima. Ne znam kakve to ima veze. Kaj ja to želim kontrolirati ako sam pri svijesti? Ni inače nisam tip koji kontrolira, i teško mi padaju situacije u kojima nekog treba kontrolirati. Ni vlastitu djecu ne kontroliram. Ali volim osjetiti situaciju. Volim znati na čemu sam. Ako me boli glava, želim osjetiti gdje me točno boli, i od čega mi je bolje. Ako uzmem analgetik, onda me umrtvi. Uostalom, ali to valjda znate, analgetici djeluju na mozak. Samo mozak umrtve. A ne uklone uzrok boli. Znači, uzrok ostaje, poremećaj na mjestu gdje boli ostaje, ali mozak se umrtvi. Ne prestane bol jer se ukloni uzrok, nego jer se umtrvi mozak. Meni je ta ideja prestrašna! No, tako i droga djeluje. Samo na mozak. A sve ostaje isto, droga prestane djelovati, problem je još uvijek tu. I što će mi onda droga? Da dobijem na vremenu? Bez veze.. a možda sam mogla već i riješiti problem, umjesto da se umrtvljujem.

Ako nisam u stanju vidjeti lijepe stvari oko sebe, onda droga nije rješenje. To je duboki problem.

Kad mi ipak mozak počne štekati, vidim da sam ušla u neku petlju i ne mogu van samo tako, pomaže mi fizički napor. Odem trčati, ili na bicikl pa deri do iznemoglosti. I nakon dobrog znojenja mozak se posloži.

I tak, to je moj način. I lijepo mi je, funkcionira..

mislim da gosponu sloveku fali rada

od silne dosade izazvane besposličarenjem svašta mu pada na mali i veliki mozak

treba si barem uzeti onaj gradski vrt i pičit po salati, paradajzu, mrkvici i drugim povrćkama

isprva sam pomišljao da čovjek ševi na fukušimu i ostale tragedije

Ma nije Slova jedini, uhvati me žalost kad vidim koliko ljudi nisu svjesni lijepih stvari oko sebe, tek ih znaju cijeniti kad to izgube.. Da, rad bi ga spasio, ali očito živi na način da ne treba raditi.. Jednom sam već napisala, nije slobodno vrijeme za svakoga.. Razvojem tehnologije dobili smo slobodno vrijeme, koje mnogima škodi

Je, kak Pogni veli, motika je fakat lijek. I spas. Ali daj ti pokreni lijenu gradsku guzicu..

teško mogu ući u takvu glavu, kuku ovo, kuku ono.
Kukati kak je sve zarslo u fukušimama, a ne pokositi
svoje dvorište mi je totalno bez ikakva smisla.

pozivati se na blagodati droge sa preko četri banke u guzici,
ma nemam pojma, valjda ni meni nisu sve na broju.

Kao što sam već napisala kod njega na blogu, ako mu je toliko stalo do fukušime, nek ode u politiku, ili osnuje NGO, nek poduzme nešto. Nek prije toga napravi strategiju kako pomoći.. Ali zakaj bi, lakše je kukati zbog strahote na drugom kraju zemlje i mrknuti drogu.. i 'jadan ja, kako je svijet grozan, a ja nemoćan'.. uh!

Eh, Kre, mi se tu kužimo.. to bih ja nogom u guzicu.. nek razminirava ako mu je život besmislen

ni japanci se više ne sikiraju oko fukušime, nego su vrijedno i marljivo radeći otklonili gotovo sve posljedice te nesreće.

Meni na desktopu kompa piše : Work never gets done by worrying about it.

kajaznam, ja mogu shvatiti da su neki tankoćutniji, prijemljiviji, pa trebamo nešto za otupit...
al za otupit, ja glasam za raubanje

meni ne desktopu onako fino po seljački slika dvojce unuka, a velike misli i ideje nisam kadar dosegnuti

Ma nemoj, za otupit veliš? A joj... A da probate uživati u toj svojoj tankoćutnosti i prijemčivosti? Znači, mi koji ne želimo drogu jer želimo osjetiti punom snagom, mi smo đonovi?

Kre, govorim o službenom laptopu, jer često pokazujem taj desktop na projekcijama...

I sad nek si ja želim nekog tko želi biti tup? Uh..

ne znači, ne stavljaj mi..
radije, definirajmo raubanje, ak želiš polemizirat

Ok, raubanje, to priznam, ali baš zato da se otupi? Baš me je to iznenadilo, da netko želi otupjeti..

ok, ne otupit, skrenut misli...
raubanjem

Ok, to mi je prihvatljivo... jer riječ otupit mi izaziva bodlje na leđima..

iako, mislim, da smo svi pomalo otupjeli
jer prihvaćamo stanje stvari, općenito, koje nikao ne bismo smjeli prihvatiti, pre dugo već

Ajmo malo o tom prihvaćanju. Evo, Slova ne prihvaća, koliko ja razumijem. I kakve koristi od njega?

svatko ima svoju svrhu neku..
ako niš drugo, onda radi poravnanja

Aha... i ok ako je taj netko zadovoljna sa svojom svrhom, neka mu.. ali ja se ne moram diviti baš svačijoj svrsi, jel tak?

Idem, lijep je dan, uživajte :)

tak je, tebi je namijenjena druga svrha, a ne da se diviš