Laprdarij

Kad bih morala izabrati najveću životnu mudrost, najveće životno postignuće i umijeće, onda bi to bilo - prepoznati anđele.

Nisu anđeli zaduženi samo za velika djela. Svaki dan se pletu oko nas i pomažu nam, ali mi uglavnom ne primjećujemo, čak se i naljutimo na njih. Evo primjer:

Žurim u školu djeci na nekakve važne roditeljske informacije. I ne bih smjela zakasniti. Krenem recimo na vrijeme s posla, ali upadnem u kolonu, sve stoji, a ja se vrpoljim, vidim kasnim.. i bude mi žao jer mi je to jako važno, da sam barem krenula ranije, a opet nisam mogla jer me šefica baš na putu presrela i hitno Coco pogledaj ono.. Došlo mi je da se rasplačem u toj koloni. Putujem skoro jedan sat, a inače mi treba oko pola. Kasnim dvadesetak minuta, i još pomislim, bolje ni da ne idem, samo će mi biti neugodno.. Ali ipak odem.

Ulazim u školu, i tražim portira da ga pitam gdje su informacije, i u taj čas silazi razrednica stepenicama i pozdravi: "Evo, ja kasnim jer su me zadržali", ispriča se ona, "ali baš dobro da sam Vas srela..." .. i tako nas dvije obavimo ono po što sam trebala doći. Rastanemo se, i ona krene prema učionici, a pred učionicom dvadesetak roditelja.. Ajme! Pa mene su anđeli zadržali u koloni, kasnim upravo koliko treba, srećem razrednicu u pravom trenutku u hodniku, i gle zbavila sam sve u 5 minuta, a sad bih čekala u koloni dok ne dođem na red na informacijama, a to zna potrajati i sat-dva..

A skoro sam odustala, i bila sam jadna.. jer nisam prepoznala anđele..

To je sitnica, ali takvim sitnicama su dani ispunjeni. I otad, ako kasnim, u gužvi zapnem, samo mahnem - tako treba biti iz nekog višeg razloga.. možda ću izbjeći nesreću, možda ovo, možda ono..

Hvala im!

Povod ovom zapisu je upis mojeg sina u srednju školu, i tu su anđeli potegnuli, još uvijek se čudim, povremeno mi se plače od sreće.. A samo sam pustila nek se odvija..

Putujemo djeca i ja u nedjelju s mora, i razgovaramo mala i ja. I ona meni ispirča kako primjećuje da joj anđeli pomažu, i navede mi primjere.. A ja joj velim, kćeri moja, meni su trebale debele godine da to shvatim, a ti već sad imaš jasnu sliku, blagoslovljena si :)

Kažem - samo sam pustila nek se odvija - kao da je to lako.. najteže je pustiti, i ne miješati se.. to je jedna od velikih mudrosti koja je nužni preduvjet za prepoznavanje anđela

I znam tko ovdje prepoznaje anđele, a znam i komu je ovo još jedna od mojih bedastoća.. no, svakomu njegovo

Nedavno sam razgovarala s prijteljicom, i rekla joj - osjećam kako sam izgubila vezu s anđelima.. i samu me je to šusnulo.. bila sam pod tolikim stresom da sam bila oslijepila za anđele.. kad sam se skulirala, i vratila u sebe, opet je krenulo :))

Ego tjera anđele.. uh..

Ne, krivo, ego nam smeta da vidimo anđele..

....ispravno razmišljanje...vjeruj u to...škoditi neće...

dugo već znam za svog anđela čuvara! i ne jednom sam ga bila svjesna...znam da je tu negdje. i uvijek neko veće zlo pretvori u manje, nešto što je moglo biti loše, ispadne ipak na dobro...i tak...on je stalno tu! sjetim ga se često, spomenem ga često, ponekad i pričamo...samo on i ja! istina, ponekad zaboravim pa sve pripišem sebi..no shvatim jako brzo. duboko sam svjesna da imam svog anđela čuvara..i i duboko sam mu zahvalna! hm..imam i ego, al njega sam davno već bacila u prašinu no malo malo pa se vrne! nije loše u društvu svih tih...mojih! eto, sad pijemo kavu!

i ode koko!

a baš se uželjela blogova..pa onaj slovkov danas pa ovaj...već sam mislila da samo ja moram pisat blogove?

ha ništ..ostali smo pit kavu moj angelek i ja!

nekad ko dete sam imala plavu rudlavu kosu..i bila sam lijepo dijete pa su me zvali angelek! danas mi vele da sam vragolasta! ne sjećam se kad sam se od anđela pretvorila u vragolanku? hm...biće je to angelek s patinom?

fakat je ovdje mort sezona od 17-18 h...nigdje ni pesa a kamoli čovika? nema nit mačaka...sve zaspalo..prava sijesta ko da smo u španjolskoj?

koko, oprosti mi kaj pričam sama sa sobom..kad već nemrem s tobom?

ha ha znaš kaj me sada obradovalo...na fejs mi došla poruka: hvala teta xyx....jedna mlada cura imala ročkas ovih dana pa upravo pred ročkas rodila bebu...a to je frendica od moje mlađe kćeri još od vrtića...pa sam čestitala....onak, znam ju dok je bila klinka...i eto nje mamom! kako je dobro da svijet ide...dalje! sad sam teta a još malo ću valjda pa i baka?

u stvari, okruženi smo anđelima...eto, jedan u vidu mene je danas zagrlio moju mamu! znam da je ona mislila da je anđeo došao!

a sad ću i ja zgibat..pravit društvo ostalim anđelima!

Dok sam čekao da se ova gospa isprazni i ode, zaboravio sam što sam htio reći. Niš, pozz Coco, volim blogove /ove vrste

koko, vidim da ne možeš čučnuti :)
vježbaj 5 tibetanaca pa ćeš moći bez frke, i sat vremena ako treba.
izvrsni su za ravnotežu i gipkost.

Plava, po čemu si zaključila da ne mogu čučnuti?

koko, jel nisi rekla kod slova, ili sam krivo skužila?
meni je najbolje da odem spavat, savladao me umor :))