Laprdarij

Čitam od Caffedolce članak o srodnim dušama. Tu je opisan jedan od pristupa što se događa s dušama i kakve puteve one imaju. Meni je fascinantno to s dušama, mi tu fakat nemamo pojma. Ok, JA nemam pojma. I ovo malo što naslućujem me naježi.

U tom članku kažu da ljudi koje srećemo su uglavnom ljudi koje smo već prije sretali u bivšim životima, i da kroz njih odrađujemo nešto, rastemo. I dok ne speglamo odnos s nekom takvom dušom, ne pušta nas. Ako smo u prijašnjem životu bili svinja prema njoj, sad nam se vraća i ona je svinja prema nama. To je taj jedan od pristupa.

Drugi pristup, kojeg opisuje Bert Hellinger, koji je živio u plemenu Zulu i tamo pohvatao njihovo shvaćanje duša i njihovo putovanje, je meni prezanimljivo. A to je - da neka osoba koja je isključena iz života u onašoj obitelji, neko od predaka, da nam se duša te osobe vraća i vraća i ne prestaje se vraćati dok se ne popravi šteta koja je nanesena toj duši u prošlosti. Kako Bert kaže, trenutak u kojem je došlo do prekida ljubavi mora se popraviti i ljubav opet mora proteći.

Osobe koje se isključuju iz obitelji su neki čudaci, ili alkoholičari, ili neka ubojstva, pobačaji, djeca dana na usvajanje, ima toga... To može ići i više generacija unatrag.

Taj pristup je sličan onom prvom u tomu što nove generacije nemaju pojma, ali ispaštaju zbog nekih bivših grijeha.

Razlika je u tomu što prvi pristup (opisan u članku) kaže da mi sami popravljamo vlatite grijehe iz povijesti, što je u konačnici pošteno, dok drugi pristup kaže da mi često popravljamo tuđe grijehe, ni krivi ni dužni. I kaže, često idu grijesi na svaku drugu generaciju, tj. unuci odrađuju grijehe svojih djedova i baka, iako to nije čvrsto pravilo.

Kako biti pametan i znati što se događa? E, Bert je u plemenu Zulu naučio kako komunicirati s tim dušama koje očajnički traže svoje mjesto u obitelji. Naučio je i kako reintegrirati te duše, iscijeliti njihovu patnju i time iscijeliti i nove generacije.

Bila sam na nekoliko seansi tih obiteljskih konstelacija. To treba doživjeti! Dok ne vidite, ne možete povjerovati. Ima nekoliko voditelja tih seansi kod nas, ja sam išla kod jednog koji živi u Njemačkoj, ali dolazi povremeno ovdje, i učenik je Berta Hellingera.

Da još i to kažem: seansa se vodi tako da ja šapnem voditelju problem koji imam. A taj problem može biti sve, od financija, problema djece u školi, do bolesti.. Tada voditelj meni kaže: izaberi osobu koja će predstavljati tebe, zatim tvoju mamu, tatu, dijete, ovisi o tomu kakav je problem. Ja izaberem te predstavnike i sjednem. Oni ne znaju kome je dodijeljena koja uloga. Oni se zatim stanu u sredinu dvorane, i samo moraju slijediti ponašanje koje im dolazi. Samo osluškuju svoju unutrašnjost i rade po nagonu. I tu se događaju čuda! Recimo, osoba koja glumi mene, radi ono što bih i ja radila, osoba koja glumi moju mamu ima odnos prema meni točno onakav kakav je stvaran odnos mene i moje mame.. da ne nabrajam... svaki lik preuzme ulogu koja mu je dana, a da pojma nema koga glumi, i zašto radi to što radi..

Voditelj moderira seansu, uvodi neke nove likove u igru, ali ne govori tko je što. A mi gledamo ples duša, njihov igrokaz. Na taj se način omogućava dušama da pokažu što ih muči i gdje leži problem. Bude puno suza, urlanja, bijesa, tuge.. neopisivo...

Seansa završava tako da voditelj detektira mjestou prošlosti gdje je došlo do prekida tijeka ljubavi, i da se duše koje su u to uključene pomire. Te duše, tj. predstavnici tih duša se poklone jedan pred drugim, i kažu već nešto lijepo i pomirljivo..

I odemo svi doma. E, kad se uspostavi taj protok ljubavi u nekoj točki u povijesti, nakon toga se počnu odmotavati stvari u realnom životu, i to što se događa to je isto neopisivo. Ma opisivo je, ali da vas ne zamaram.. Kaže se da treba 40 dana nakon seanse da se stvari poslože, i u tom periodu se o tomu ne smije pričati. Da se ne utječe na to što se treba dogoditi..

Moja je posljednja seansa bila u veljači 2013, bilo mi je preteško tamo, i oko godinu dana trajalo je to poštimavanje, duše su se vrtložile oko mene, problemi iskakali, to nije ni lako ni jednostavno, ali znajući što se događa, da se poravnavaju odnosi i sve se vraća u ravnotežu, izdržala sam. Nije bilo nimalo lako, ali sad mogu reći da je uspjelo.

Ukratko, ako niste, pročitajte Berta Hellingera. Nije loše pojmiti da postoji taj svijet duša koji ima svoj život, o kojem neki i znaju, a o kojem mi 'civilizirani' nemamo pojma...

Njavažniju stvar nisam napisala! A to je - pazite što radite u sadašnjem životu, jer će vaše grijehe ispaštati vaša djeca ili unuci, ili nećaci.. njegujte ljubav, nek teče, činite dobre stvari..

ples duša i njihov igrokaz http://www.youtube.com/watch?v=Sv87ESHXMSg
dobar loš zao

Hej, sused :) Ne kužim te baš

a ono u ime ljubavi,naroda,vjere,iskrice osuđujem VAS na

jel iskrica dobro ili zlo

Sad mi padaju na pamet još stvari koje nisam spomenula. Ona izreka da smo si sami odgovorni za ono što nam se događa s ovog aspekta i ne vrijedi baš. Ali - ako znamo ovo što sad znamo, onda je ipak odgovornost na nama da iscijelimo ranjene duše, a time i našim budućim generacijama dozvolimo zdrav i častan život

Je li vatra dobra ili zla? Ili voda? Kako u čijim rukama... ili - dobar sluga, loš gospodar

kubizam u odnosu na realizam

Ili nož...

Coca, sve su te seanse na neki način izložene našoj sumnji (bar mojoj ). Ako se netko trudi da učini moj život kvalitetnijim, da mi ga učini jasnijim i smislenijim... i to radi besplatno, onda sumnjam da liječi sebe a ne mene, da sve koristi za razvoj i napredak svoje duhovnosti, ili za ispravak nečeg djedovskog, za tu svoju pogrešku iz prijašnjih života a ne za mene.

A ako za te seanse uzima novac, postavljam pitanje kako može prodavati nešto što nije njegovo, kako meni može prodavati susret s mojom prijašnjom dušom u svrhu svog financijskog uspjeha.

I eto me na početku , ili na istom.
Moram sve sam rješiti.
Kako?
Čekam . Sve što znam nije moje... čekam poruku koja bi nedvojbeno bila samo za mene...

I umremo da ne dočekamo.

Tada drugi sve to nazovu mojim životom.

Medo, pa ti sumnjaj i dalje.

Da ne sumnjaš, vjerojatno bi bio zdrav.

za rimsko pravo padale su glave samo tako,jel to dobro ili zlo

prve autopsije ljudi

Ne kužim Romane, kamo pucaš?

pomicanje granica nosi patnju i bol

Nisam ja sudac pa da presuđujem, pričam svoje iskustvo samo..

Coco, jel ta tvoja netrepeljivost prema meni vezana za neki tvoj iskustveni promašaj, ili voliš, samo tako, nazvati ljude bolesnim. Operiran mi je rak grla prije deset godina ( 31.07.2003 ) i negdje ne piše da sam bolestan. Stvarno teško nam ide
bilo kakva suradnja, iako ova tema o kojoj je zapis neme veze s nama.
Pozdrav. ( još jedan moj kiks !)

Kad mi netko počne o lovi, jooj... tipična spika. ako radi zabadava, onda je sumnjiv. Ako radi za novce, onda je isto sumnjiv, još i više. PA ajde vi koji tako govorite, radite zabadava. Zašto bi netko tko je u svoje školovanje uložio i godine i novac i veliki trud, radio to isto besplatno? A pomogne nam više nego bilo tko... Zašto se vi koji ste fokusirani na tuđi benefit ne bavite više svojim benefitom? Zašto vas boli tuđi benefit?

dogme imaju svoju svrhu zato da bi se kršile valjda

Evo, Medo, već sam ti odgovorila.

Kakve dogme?

Nitko vas ne tjera da idete takvim ljudima. Zakaj se ne bunite što pediker naplaćuje svoje usluge.. ili pravnik..

Pediker vam može zeznuti noge, a o pravnicima da ne govorim...

čim otkriješ nešto novo coco netko od tvojih suradnika je izvisio zbog hijerarhije duša

bi se ti uparila s drugom dušom bez kalkulacija,hijerarhije samo disala bez napora

ono bez vračanja na neki igrokaz duša

nakon jedno 70 godina da te potomci zovu na igrokaz da im otplešeš labuđe jezero

nek pomiču granice svaki u svom životu za života http://www.youtube.com/watch?v=Sv87ESHXMSg

Ja bih se uparila s dušom koja mi ne drži prodike

iliti koja je svrha ledolomca u golfskoj struji

a gle ženskić si i moraš malo i otrpit

pazi ovo ak se reinkarniraš ko fred astaire

pa da vidiš kak je nama teško

viđ ovo ženskići nekad i sad http://www.youtube.com/watch?v=bUhwwGsMrkA

Teško je kad vidiš boje, a svi vide crno-bijelo... pa te smatraju ćaknutim..

nisu to boje samo duljina vala je u pitanju

jel ono SKIDAJJJ GAĆEEE u redu :)

ne mozes ovce oplemeniti....
pusti ih da dalje pasu....
tako naucile...tako im je jednostavnije....

Zanimljivo razmišljanje Coco, ovo o dovršavanju pozicije neke duše jednom za svagda.

Još je zanimljivo i to da mi velikim dijelom preuzimamo ponašanja drugih duša iz naše povijesti, onih koje uopće ne poznamo.

Jednom sam srela ženu koja je imala prisilnu potrebu pomaganja muškarcima. Na kraju je, nakon duboke analize , uspjela doći do petog koljena unazad , do svoje tete , koja je morala odabrati tu ulogu pomaganja, kad joj se suprug vratio bez obje noge iz rata. A imala je teta četvoro djece.

Pitanje koje se postavlja , na kraju svih analiza : koliko smo ustvari mi zaista mi, a koliko je u nama ostataka od naših predaka ?