Muškarci i žene...i nešto između

...i iluzijama, nastavljam na Lanenu



Za vezu je potrebno:
-on i ona, po komada 1
-vrijeme
-interesi, želje i potrebe
(podudarne, barem u nekoj jedinici vremena, ne nužno u svemu)

Ima još kombinacija, i spolnih i brojčanih, ali o tome drugi put.

Kad bi sve to, kao matematička jednadžba ili barem ona jednostavna u zbrajanju i oduzimanju bila, na vezu mislim, ne bi bilo svega onoga oko nje kao dark kombinacija.

Ima nekaj u nama da volimo stvoriti priču u koju povjerujemo nakon prvog poglavlja i čekamo nastavak, dodavajući sadržaj, slažući ga po bojama i veličini, oblicima, a da ni ne provjerimo pašu li jedno uz drugo.
Jer nam ne treba provjera.
Jer ne želimo provjeravati.
Jer ako budemo provjeravali možda nam se ne bude svidjelo ono kaj bumo vidjeli, doznali i čuli, pa je jednostavnije niš od toga ne napraviti.
Kao i s lažima i istinama – znamo da nekaj ne štima, ali ponekad, više manje često, frka je pročeprkati dublje od površinskog grebanja jer kaj ak' doznamo nekaj kaj možda i naslućujemo, pa nas to lupi i nestane međuprostor u kojem jesmo, u kojem nam je, u neznanju, ok tak' kak' je.

Na početku svake veze, ma koliko bili pametni, racionalni, iskustveno (pre)bukirani, ne možemo vidjeti dalje od svojih osobnih potreba i želja, bez obzira tko je uz nas, pa čak i onda kad fljuknemo u submisivni fazu i emotivnu poda(t)nost, ljubeći tlo po kojem naše ljubljeno hoda i udišući, već jednom potrošen zrak, radimo to zbog sebe, indirektno.

Nema tu previše mudrosti, a niti prostora za bilo kakvo suvislo ponašanje kad nas pucaju hormoni i emotivno smo u jednosmjernoj ulici, a svaka iole racionalna aktivnost dislocirana je, kao i emotivna, tamo negdje između pupka i prostora prema dulje, dužine otprilike mjerene od rastegnutog palca do srednjeg prsta.

I tu fazu treba proći.
Hodajući korak po korak. Trčeći. A najbolje u horizontali, u dvoje, što češće.

S vremenom, ako nam je vrijeme prijatelj, doznamo sve kaj trebamo znati.
Jer fokus nam više nije usko projiciran.
Vidimo dalje od svog, a i tuđeg nosa.
Puno toga nam se događa i izvan dohvata ruku.

A ako nije, bilo bi dobro da znamo kako i na koji način dalje.

Definirati međusoban odnos ne znači uperiti mu lampu u facu, a on bu u strahu sjedio na tvrdoj stolici, u mraku, nervozno prstima pratio neravnine drva i čekao slijedeće pitanje.
Definirati odnos znači jasno izreći svoje želje i potrebe, postaviti okvir u kojem se mogu, pa i trebaju poštivati.
Izreći o ono s čime se ne slažemo jer izvan je nekog našeg prihvaćanja suživota u dvoje. Ili ako i nije o suživotu riječ, onda o bivanju u paru.

A to nije lako.
Jer osim nas, postoji još netko s kim smo, priznali ili ne, u emotivno ovisničkom odnosu.
A koji može, uz naše izrečene potrebe, a to znači i očekivanje da se realiziraju, ako nema suglasja s druge strane, ako nema istovrsne želje, a ni kapaciteta za njihovo ostvarivanje, završiti i prije nego je stvarno započeo.

Bilo kako bilo, potrebno je. Definiranje.
Za neku slijedeću fazu kao nastavak.
Ili kao spoznaja da nastavka ne može biti, ne onakvog kakvog želimo.

Dalje?
I da li dalje?

Ovisi o svakom od nas, pojedinačno...


Je fakat smo, u 50 +/- godinama postali toliko moderni da zbog nekog razloga negiramo ono kaj nam je prije 10 godina bilo važno, a trebalo bi biti, sad, još važnije.
Da li je riječ o godinama, pa pokušavamo revidirati štošta, jer stišću nas, premalo je vremena za nešto što nam se nekad činilo jako daleko, i uz suženi izbor muljamo sami sebe, ignorirajući očito.

A to je da itekako nam treba definirani odnos kad nekom kažemo da ga volimo. Ili nam izleti i prije nego smo služili kako te dvije riječi zvuče ciljano izgovorene.

'se sjećate onog zgusnutog trenutka kad čekate „i ja tebe“, a vrijeme se vuče ko magla i nikako da jedna minuta poveže slijedeću?
Znam, sjećate se!
I još uvijek definirani odnosi nisu bitni?
Samo pitam... ;)

Dobar vam dan!
I doviđenja.

Uživajte u vikendu definiranih ili nedefiniranih aktivnosti :)

zbog toga uvjetovanja, izbacila bi rijeci - volim te, u - prihvacam.
ugodan vikend i tebi :)

Poslušat ćemo te i uživati u vikendu definiranih i nedefiniranih aktivnosti!!!

meni je uvijek život bio prekratak da bih ga trošila na one koji ne znaju što sam im ja u životu: prijatelj, neprijatelj, ljubavnica, žena ili samo usputna zabava
jer i to je odgovor: usputna zabava
kvalitetniji od šutnje gdje se nešto podrazumijeva (i Boga moli da netko nešto ne pita)
ili ako je odgovor: "ne znam".

u nedefiniranim odnosima gubi se energija na bezvezne pretpostavke
koje su obično pogrešne.

e kako volim kad 'skineš' neki detalj...poput ovog s lampom i pipanjem neravnina po drvetu...i želim lajkati ovaj blog. Sorry na komentaru....al' morala sam. U većini slučajeva izbjegavam komentirati...zbog radi animoziteta..jel' :)