zmajić

aaa

Do jučer si bila prvo što sam pomislio kada sam se probudio i posljednje o čemu sam razmišljao prije nego što sam zaspao, danas to više nisi, danas si samo netko koga poznajem i koga mogu sresti u prolazu, pozdraviti i ništa više. Volio sam te luđački, doslovno tako, bila si mi sve na svijetu, sve što sam imao, danas to više nisi, danas postoje neki drugi prioriteti u mom životu, postoje ljudi kojima je iskreno stalo do mene i to mi svaki dan pokazuju, nekim sitnicama, ali i to mi je dovoljno da znam kako me vole. Jedno obično pitanje kako sam otvara vrata i srce novim ljudima. I ne… Nije to ljubav, jer ljubavi više nemam, svu si je ti potrošila, ali je poštivanje onoga tko se barem na takav kurtoazan način zabrine za mene.
Nekada si bila centar mog svijeta, ne samo centar, bila si moj svijet, danas to više nisi. Danas si netko tko je prošao kroz moj život i za koga ne znam da li će ikada više biti njegov dio, ne znam, iako se iskreno trudim da to opet postaneš jer negdje je zapisana i tvoja i moja sudbina, a mi smo do jučer mislili da je ona samo naša i da nas nije spojila zbog toga da bi se rastajali. Teško je predvidjeti što će biti sutra, ali danas je tako, ne volim te dovoljno da opet budemo isti, ali te još uvijek volim dostatno da od sudbine ne bježim, jer ona će nas sustići bilo kada bez obzira na sve i na sadašnje stanje. Ako netko želi da budemo skupa, nećemo biti, biti ćemo zajedno samo ukoliko mi to želimo, ukoliko mi shvatimo da ego, inat, tvrdoglavost, pokušaj mržnje ne donose ništa, jer ne možeš zamrziti nekoga koga si do jučer smatrao svojom zvijezdom vodiljom, svojim najdražim bićem na ovome svijetu, a oni što govore da je tanka linija između ljubavi i mržnje očito nikada nisu voljeli, jer za drage osobe uvijek ima mjesta u srcu bez obzira što ih volimo manje nego što smo ih voljeli do samo prije nekoliko dana.
Danas ne želim nikoga u svom životu, pa ni tebe, što će biti sutra ne znam, ali znam da sam i ja povrijeđen, i ja imam osjećaje, kakvi god oni bili. I oni me vode, oni mi kažu da te danas ne mogu voljeti, da te ne želim voljeti, da se trudim i uspijevam ne misliti o tebi ni jučer ni danas, a niti sutra vjerojatno neću. Ne obraćam ti se, ne diram te, puštam te da slobodno letiš u svojim mislima istom onom jačinom kojom sam te do prije samo nekoliko dana grčevito držao. Sada te više ne držim, pustio sam te i tebi ostavljam vrijeme i volju hoćeš li ponovo dopustiti da te držim kao nekada. Ali, problem je u tome što ja više ne znam da li to želim ili ne želim, kako reče jedan pjesnik. Vrijeme neumitno teče, ali i pokazuje neke stvari, sudbina nas spaja, ali i razdvaja. Što će od toga biti niti ti ni ja ne znamo, znamo samo da smo se voljeli jednom onako iskreno kao djeca, možemo li to opet pokazati će ono što dolazi, možda ne sutra, za deset dana, ali da će se to dogoditi, sasvim zasigurno hoće.

https://www.youtube.com/watch?v=IPeUSabDVvY

Evo ovo u meni izaziva neki mučan osjećaj...frče želudac onak grdo :(

Ljubav dvoje je tako bliska da između njih ne stane razdvajanje.
Bit će bolje.....sve treba pustiti. U pravu si.

Tvoje riječi, moje pjesme
svojim ustima govorili
iz tame u tamu
dublje ostavili te

Ti si bila tama ,sjaj crnog
uzvišenja nespokoj .
Opijum, srna,izmaglica bez
prvog i zadnjeg dodir

https://www.youtube.com/watch?v=hvUi-obbF8g

tako se voli :)

danas kad sam se probudil sjetil sam se nje ....moje probave : )