zmajić

Godinama sam bio nervozan (neurotičan). Bio sam plašljiv, depresivan i ohol. I svako bi mi govorio: Ti se moraš promijeniti. I svako bi mi govorio kako sam neurotičan. Bili su mi već dosadni, i ja sam im obećavao i mislio sam se promijeniti, ali nikad nisam uspio ma koliko da sam se trudio. To što me je najviše boljelo, bilo je da mi je najbolji prijatelj uvijek govorio kako sam neurotičan. I on je uvijek ponavljao, da se moram promijeniti. I njemu sam obećavao, pa opet nije od toga bilo ništa, to nikad nisam uspijevao. Tako sam se osjećao bespomoćan i zarobljen.

Baš on mi reče jednoga dana: “Ne mijenjaj se! Ostani takav kakav jesi! I nije važno, da li ćeš se ti promijeniti ili ne! Volim te takvog kakav jesi. Tako neka bude.” Te riječi su zvučale poput muzike u mojim ušima. “Ne mijenjaj se, ne mijenjaj se, volim te…” I ja sam se nekako opustio i postao sam življi, i gle čuda nad čudom – ja sam se promijenio. A sada znam da se nisam uistinu mogao promijeniti sve dok nisam našao nekoga, ko me zaista volio, bez obzira da li ću se promijeniti ili ne. “Volim te”, “rado te prihvaćam takvog kakav jesi”… kad se nekome kažu ove riječi onda njemu ili njoj čine neobično dobro

https://www.youtube.com/watch?v=Qt2mbGP6vFI

Ništavilo ipak ako mi da
U visine jednom s jatom
da se dignem vidim sve
Nek onda nestanem sretan
:-)*

wasi to ti je tak...obrnuta psihologija...pali kod djece...

da odrasle ne spominjemo...mi smo jos gori : ))

https://www.youtube.com/watch?v=CRNn5nR2Yco

Savršenstva, osporenog greškom,
i moći, vođene nemoćnom rukom,
i suštine, koja jeste grumen grobni,
i umjetnosti,vlašću ušutkane,
i vještine, koju uče nesposobni,
i dobra, kojim bolest i zlo hrane.
Umoren ovim kada ću umrijeti,
moja će ljubav sama da se sveti.

Promjene nastaju u nama onda kad shvatimo da mi ništa ne moramo.

Da:-)