Muškarci i žene...i nešto između

Još malo vrtim zadnju blog temu. Indirektno.

Znate kaj, meni se čini da je nas um savršen hardwere, toliko moćan da nas može uvjeriti u nemoguće, trenutno ili trajno, iskonstruirati priču sa svim relevantnim parametrima postavljenim u optimalnim kvantitativnim i kvalitativnim omjerima, zatvarajući vrata i sve prozore za bilo kaj drugačije.

Ok, ne uvijek.
Ali da, onda kad je to jedina moguća opcija održivosti u emotivnim ili nekim drugim okvirima, po vlastitoj mjeri.
Ne mislim o tome ni dobro ni loše. Kajaznam, vjerujem da i jedno i drugo u ovisnoj je vezi s rezultatom na kraju igre.

Pročitala sam jos jednom zapis.

S odmakom od par dana ne bih ni jednu rečenicu, a ni oduzela. I neću niša od napisanog objašnjavati jer na kraju bu ispalo kao da se opravdavam, a nemam razloga. Ne zato kaj sam tvrdoglava i ne prihvacam kontra mišjenje i ublažavanje stava tuđim dodatnim argumentima (dobro, jesam tvrdoglava :P), nego zato kaj i dalje o istom jednako razmišljam - o manipulativnim depresivcima, egoistima i onima koji zbog svoje nezrelosti, a natovarili su dosta godina na leđa, a i u dupe, cendraju i padaju u strašne depre zbog puknutog nokta ili jos jednog kišnog dana.


Svatko od nas, u procesu formiranja mišljenja o nekome ili nečemu, polazi primarno od svoje adrese, osobnih iskustvenih informacija koje kao subjektivne mogu, ali i ne moraju biti predmet nesporazuma.
To je tako i jednostavno ne može biti drugačije, pogotovo onda ako smo ukorijenjeni u svoja iskustva,a tuđa ne možemo niti čuti/vidjeti, a kamoli prihvatiti.
Jer da ih prihvatimo, trebali bi revidirati svoja, zagrepsti ispod površine, pročeprkati i tamo di namjerno preskačemo. A tada se može dogoditi da skužimo da nešto je, pa i puno toga, drugačije, i kontra od onog kaj smo mjesecima ili godinama mislili, a biti suočeni s vlastitim zabludama, ne neznanjem jer neznanje je ipak tu olakotna okolnost, moze biti, hm... i porazavajuće.

Zato, vjerujem, da postoje alibiji kao samoobmane, kojih naravno nismo svjesni, ne u datom trenutku kad su aktualni, i pomažu nam kao premosnica, shortcut, ali dugoročo ipak ne.

Tako, bila bih stvarno glupa kad bih za neke poteze ili greške u svom životu tražila opravdanje, s ovim godinama koje imam, u drugim ljudima, pa bili ono direktno ili indirektno odgovorni. Jer ako mi uspije detektirati problem u uzročno posljedičnoj vezi, trebala bih znati i kaj dalje. Ne čekati da nestanu sami po sebi i ne rješavajući ih, u najgorem obliku, oblikovati u kliničku sliku određene dijagnoze. Ili u obično nezadovoljstvo i njurgajuću formu na svakodnevnoj bazi.
Jer ako ponavljam nešto, ne mijenjam obrasce ponašanja, a po n-ti put mi se dogodi isto sranje, bome nekaj grdo ne štima, primarno, sa mnom, bez obzira o čemu je riječ, privatno, poslovno, pa i ovdje, o komunikaciji na blogu.

Samo, nadam se da smo svi skupa svjesnih svojih samoobmanjujućih alibija i da ih namjerno, pa i prefrigano koristimo kako bi u određenoj situaciji stvorili prednost, ako nam je potrebna ili iskoristili samo kao time out.
Do neke slijedeće prilike, ako će je biti.
U suprotnom, ne bu dobro...

Dobro vam jutro! :)

Kažu, oko srijede sunčano.
Je l' sunce još uvijek okruglo i žuto?

Opet ti s posla tipkaš?Sram te bilo!
Jutro :)

oš ti na ignor? :D

Najlakše je tako,ignore i tko te šljivi!
Onda čitaš samo one koji su friendly :)

Je vikend bio kiseli ili slatki?

skužila sam, konačno, zakaj prebacujemo odgovornost na druge
ajmo ovak: upoznaš neku djevi bajnu, ono..ljubiš tlo po kojem hoda. nakon nekog vremena skužiš da je obična gadura koja te je ostavila zbog drugog, očistila račune i nabila dugove
i kaj dalje?
krenu atributi o njoj
a znaš zakaj?
zato kaj je lakše pljuvati po njoj nego da si svjestan sebe i svoje greške i krivog odabira - jer bi tako imal duplog posla, prvo sa sobom, a to je najteže, pa onda posredno i s njom

ovo je tak super objašnjeno da vjerojatno samo ja kužim :P

Sve ste vi djeve bajne u početku :)

vikend..tradicionalno ženski radni, subota. šoping. plac. spremanje.
nedjeljom treniram lijenost :)

A i lakše je kriviti druge nego priznati sebi da nisi ono kaj bi htio.

ma ne, ozbiljno. fakat je to tako. obmanjujuće, da sami sebe ne zgađamo jer smo bili bedasti, nepromišljeni, glupi, čoravi...dodaj sam još..pa krivimo druge

:)

nije stvar da nismo kaj mislimo da jesmo, nego smo se zeznuli. i to treba priznati
rijetko tko i priznaje :P

Kažu da ogledalo pruža iskrivljenu sliku :)

ljudi s kojima živimo/radimo/susrećemo ih, najbolje su ogledalo ;)

Znači ak si sam ne znaš tko si ikakav si?

ma, ako nam mozgić normalno šljaka, znamo tko smo i kakvi smo

vraćam se na prošli zapis - mislim da je dona napisala nekaj o ekipi koja je sklona depresijama i povezanost s iznadprosječni IQ-u
ak je to tak, po po statističkim podacima o potrošnji antidepresiva, Hrvati su u velikom postotku iznadprosječno inteligentni
baš da je to tak, ne bih rekla

ali ok, fino zvuči, kao intelektualna superiornost zbog ....kajaznam čega

Visoki IQ nije garancija ničega.Može se takva osoba super razviti u pozitivnom smislu,ali može i otići u neželjenom,puno lakše.

Isto tako kao što je i talent svega 10% uspjeha.

Novost:više nismo ljubavnici ti i ja,sad smo sijamski blizanci :)

znaš kaj sam zabrijala - možda rođenjem dobijemo sav potencijal za život koji nam je potreban, a o nama ovisi da li ga bumo iskoristili
pa tak i taj famozni IQ

ha?

Glina i vaza od gline nisu isto.

a da?
i kaj bumo sad?

:D

Um je alat.
A tajna je u JA- porukama, a ne TI- porukama.
Ako netko od ranog djetinjstva dijete izlaže TI-porukama bilo u sperlativima ili negativnom kontekekstu dijete će se s tim identificirati, a tu identifikaciju usvojiti kao dio svog identiteta i zaglaviti se u njima. Vrlo je teško izaći iz programa koji nam je usađen kroz sublimirnarne poruke ili direktne verbalne poruke ili verbalne indirekte. Od svega toga čovjek gradi sliku svijeta, ali i sliku o sebi koju ne zna razlikovati od sebe i brani ju kao da se radi o pitanju života ili smrti. Međutim, zbog takvih usađenih okvira, mi kasnije u odrasloj dobi želimo održati tu sliku ili je se ne možemo otarasiti, pa smo skloniji izvitoperiti svemir nego kod sebe nešto promijeniti ili smo se skloni pomiriti s dijagnostičkom slikom statusa u kojem smo trenutno zaglavili. Točno je kako psihofarmatici mogu "pogurati" čovjeka u stabilnu fazu kako bi iz nje mogao revidirati svoje stavove i slike o sebi usađene odgojem u prvoj fazi života, a prema kojima je kao navođeni projektil funkcionirao do prvog šlusa. Između realizacije revidiranja stavova i ignoriranja postupka stoji negativni ego koji ne priznaje mogućnost greške uma, već traži razloge za takvo stanje izvan sebe i to je normalno, jer je posao pozitivnog ega sačuvati cjelovitost pojedinca u svijetu koji ga okružuje i traži prijetnje, a naš je posao je razlikovati pozitivni od negativnog ega.
Kad se podigne emotivno tijelo pojedinca u obrani svog integriteta, vrlo je teško komunicirati s osobom koja je u takvom stanju. Mi nemamo razvijen neutralni jezik kojim bismo jedni drugima znali kazati: Mislim kako se sada podiglo tvoje emotivno tijelo,(tj. puno si u glavi i hiću te mentalne petlje ).
Pod uvjetom da je sugovornik sposoban neutralno artikulirati problem, postoji mogućnost i odazivanja nas iza emotivnog tijela i negativnog ega. Međutim, ukoliko se ne odazivamo i ne prihvaćamo, onda treba pustiti malo vremena dok se emotivno slegne kako bismo mogli ponovno nakon nekog vremena pokušati uspostaviti kontakt s osobom koja nije zamagljena trenutnom emocijom. Ukoliko takvo stanje potraje onda su prva pomoć psihofarmatici, s ciljem uspostavljanja ravnoteže iz koje se ide u, ovo što si ti Meija kazala, revidiranje stavova.
Revidiranje stavova je bolna točka za negativni Ego, jer on ne priznaje vlastite nedostatke ili neprihvatljiva rješenja, nego je on uvijek u pravu i on nam je "najbolji" prijatelj- tako nam se barem predstavlja.

Ono što je meni osobito zanimljivo je koliko je potrebno vremena liječniku opće prakse ili psihijatru za postavljanje dijagnoze i propisivanje prve pomoći u obliku psihofarmatika i da li je liječnik sposoban priznati kako lupa bezveze i traži zapravo rješenja sistemom pokušaja i pogrešaka, promatrajući reakcije pacijenta tijekom protoka vremena. Temeljem čega se postavlja dijagnoza, tj. postoje li standardizirani testovi, a ako postoje tko ih čita tj. da li i ta osoba može pogriješiti i kakvu poruku šalje osobi koja se zbog dijagnoze struke miri sa dijagnozom i koliko je uporna u radu s psihoterapeutom na revidiranju stavova tj. koliko negativni ego pri tom postupku koči.

Da li se depresija ili druga slična tegoba može liječiti hipnozom? Npr. kad pacijent u "stanje" ne bi bilo loše kad bi mu se aktivirao neki umirujući mentalni program. Naravno da to ne bi bilo apsolutno dobro, jer mi moramo samostalno odlučivati i imati slobodnu volju, a pri tome bit sposobni razlikovati realne prijetnje, makar one bile i bolest, od iracionalih.
Ako ćemo realno možda sad iz Meine glave priča njena mama, tj. program koji joj je ugradila njena mama, a možda iz mene govori program tj. obrazac koji je u mene ugradila moja mama. Koliko je to duboko ugrađeno i da li čovjek to može uvijek sam ili tu petlju možemo riještiti prečicom i tko bi odlučio o tome da li treba onda ili ne treba piti ljekove i čemu to služi. Da li je to u našem interesu ili je to u interesu ljudi oko nas kako ne bi imali s nama problema.

To je jako složeno pitanje i nije to za truć-trać instant rješenja, jer da ima instant rješenja onda bi postojalo cjepivo protiv depresije ili paranoje. Dok kod je osoba funkcionalna u društvu, ja sam stava da ju ne treba "dirati", a između funkcioniranja i nefunkcioniraja je možda jedna milisekunda. I teško je tu objektivno biti pametan.

Dobro jutro :-)!

Jutro Georgi :)
Mogla si malo jednostavnije....

Meija ne znam samo kojim dijelom tijela smo spojeni...

ok, nije. ali ako znaš da se glina može oblikovati, da treba proći proces pečenja, a treba ti posuda za...zmodelirat ćeš ju, tako da bude funkcionalna, kaj ne?

To i govorim meija...od gline ne znaš kaj bu nastalo.A da su psihići najobičniji dileri kod nas,to je istina.

ja ti on mi vi oni a izabrati pravi trenutak je algoritam

georgi, totalan sam laik za sve to
ali vjerujem da u nekim godinama ipak se možemo maknuti od okvira u koje smo ugurani odgojem jer ne živimo izolirano, tuđa iskustva nam mogu posredno pomoći, upijamo štošta kroz život što nas nadograđuje
e sad, želimo li?

romane, pokušaji i pogreške ponekad su jedina metoda dugoročnog učinka ;)

Zvone, ne pišem jutros o tome
ali nemre nitko nekaj umjesto nas. pa ni šrinkići

Postoje tri vrste psihića kod nas:
1.privatnici-gledaju te kao izvor prihoda (vreću nofca);
2.socijalni-dođu odraditi svoje,dok im pričaš oni misle o svojim problemima;
3.entuzijasti (zaljubljenici u svoj posao)-skoro pa nepostojeći.

više vjerujem obiteljskim terapeutima jer ništa se ne događa, s nama, izolirano

Meni je alibi da sam lud i nenormalan.Tak mi lakše :)

skidanje odgovornosti, alibijem? :P

kad je uključen mod za samoočuvanje nema grešaka ili

Onda svi govore jebeš budalu!Meni paše :)

uključen greškom u krivoj situaciji

ziher nema, romane
i to je dobro. potrebno

vjerujem da su svi dečki u ratu, to osjetili na svojoj koži
a i mi, kad u nekoj situaciji reagiramo automatizmom, bez mrve emocija, pa kasnije sve to nadoknadimo, kad prođe

kajaznam, krivo ili ne
a kaj je s aktivacijom instinktivnog (samo)održavanja?

I u mom kraju površinske kiše natapaju podrume koji služe kao vrlo kvalitatetna spremišta zimnice.... ali kad pročitam rečenicu kao što je ova:

"Znate kaj, meni se čini da je nas um savršen hardwere, toliko moćan da nas može uvjeriti u nemoguće, trenutno ili trajno, iskonstruirati priču sa svim relevantnim parametrima postavljenim u optimalnim kvantitativnim i kvalitativnim omjerima, zatvarajući vrata i sve prozore za bilo kaj drugačije. "


....radije se idem priključiti vatrogascima na ispumpavanju podrumskih voda nego ualazizi u polemku, dijalog, konverzaciju... osjećat ću se puno bolje.

Medonjo, kako si? :)

zar nikad sam nisi sebe uvjerio u nekaj jer ti je tako bilo, tada, jednostavnije, lakše?
bome je jesam, ma koliko bila racionalna

softwer sa složenim algoritmima

blago onom ko pronikne u tajne i veze među njima

Ljudi moji malo ga previše komplicirate rano ujutro :)
Više mi se sviđa jedna jednostavna rečenica nego kartica teksta sa istom namjenom.

http://www.youtube.com/watch?v=yTrLyV9AY_8

ljubavnici u odnosu na druge su MI

Zvone, a kaj njurgaš?
:P

oš da krenem s fotkama i linkićima ;)

a oni su ONI drugi drugačiji

Ne njurgam,ali mi bezze uvijek od stoljeća sedmog....

romane, a kaj ak je to sve u nama, a prelijeni smo?

a kaj ti je konkretno bzbv?
meni su alibiji baš zanimljivi :)

Teorija,kartice i kartice teksta....alibi je kod inteligentnih stvar brzine smišljanja :)

ovdje je jednostavno - možeš birati kaj ćeš čitati ;)

I biram.Koji puta bude teretno :)

pa i disanje je u tebi

a kaj kad taj ali postane modus ponašanja u svakodnevnim situacijama?

Neki tako sretnije žive.Prividno.

meni se čini da smo, unatoč dostupnosti svih civilizacijskih tekovina, štošta izgubili
postali inertni

Pošast "civilizacije".Svaki novi izum koristi se prvo u negativne svrhe.

a jbg, moja meyyyyyy .....

jas pa zikim u čem griješim, znam da griješim ..... omjer krivnje je 80:20 posto u moju korist (ili štetu)

al jopet ..... ma kaj ja znam ..... kad si uvjeren da činiš dobro, da činiš nešto jer je to odraz tebe ..... onda se neke greške ponavljaju cijeli život. i tad ni ne tražiš niti ti ne treba alibi, svjestan si toga i to je tak i točka.

veća je muka (ili snaga), nositi se s njima, jer .....svaki bijeg od sebe ..... još je veća greška :-)

ja tolko ..... idem sad

ej, bell, oš nick..kad nisam tu?
imaš ga za blog, popodne, navečer, vikendima :)

nadopuna

"veća je muka (ili snaga), nositi se s njima, jer .....svaki bijeg od sebe I SVOJIH GREŠAKA..... još je veća greška :-)

a joj meyyyyy ...... ak pristanem, pokvariti ću ti rejting

jesi spremna na taj rizik :-)))))))))))

Tu dolazimo do onog, što je prije,kokoš ili jaje...je'l prvo puknuti nokat, pa zbog toga depresija ili je obrnuto, kao što ja mislim da jest, kad si u depresiji i puknuti nokat te ubije u pojam...dakle, sam nokat nema veze, samo je dokaz jedne kompliciranije situacije (naravno da nokat nema veze ni tebi ni meni, nego je primjer)

Kažu ljudi.svaka skuža najde svoga muža....

bell, misliš na moguće podstanare na nicku? :P
riskirala bum ;)

poslat ću ti pass na mail :)

a možemo i istovremeno biti online, s komentarima, zakaj ne..samo dodaš svoj nick, dvotočkicu i pišeš :)

Nećete valjda i vas dvije početi s time :)

cool :-)

oki doki ..... šalji :-)

ja obećajem da ga ne bum uzurpirala ..... al ak mi dođe nekaj tipnut, bum s guštom :-))))))))

đusi, je, nastavlja se jedno sranje na drugo, točno kaj pišeš, sve ima svoje zašto u životu, povezano je
(ali nokat sam spomenula karikirano jer vidim da se razvlači ono kaj sam napisala, na drugi način)

Moram ić ručkić-krčkić....al pratim vas :)

a oćemo, zvonček

kad mogu gori od nas, moremo i nas dve dobrice .....heheheheh

sad bum dobila packe po prstićima

Najbolje da svi imamo isti nick: guest :)

kaj, ak nemre na blog bez premijuma, zakaj joj ne bih ustupila nick? :)

eto ti ga sms-om :)

Bell is ON :-)))

hahahahaha :)
ako pvt tipkaš, briši poruke, iako ih ne bh tak i tak čitala

trebalo bi dati info ekipi, da se ne zezne
a nek se i zeznu :D

a ne pevetiram, tak da nema frke :-)

a ak i bude koja, ništ škakljivog u njima .... časna pionirska :-)))))

je, a kak bum znala da poruka nije namjenjena tebi .... hahahaha

e sad bum tek vidla koja si ti muljatorica ...... sve bum te otračala, tak da znaš :-)

upsssss.... pozabila se potpisat na zadnja dva komenta

Bell tipking :-)

ili kak bum ja znala da poruka nije za mene, nego je za tebe? :DDDDD
zamisli da me netko pozove na kavu, odem frizeru, kupim novi veš, parfem...a ono, poruka za bell

:P

moram se naviknut ..... sorita

a blogiće? ak ih budu? malkice nek budu, a onda ih frknem u fajlić :PPPP

e, sad imamo alibi za namjerna sranja :D
"nisam ja, ona je!"

viš kak se niš slučajno ne događa, pa ni ovaj zapis ;)

a najbolje bu ak se na kavi pojavimo obadve

jadnik bu mam pobegel :-)))))

(Bell)

odoh ja sad ....

Bell

još nam fali i pogni, 3 in 1 :)))

idem off, pa se vratim kasnije..čuvaj blog i nick ;)

hahahahha...simultanka...
deaktiviram ga, pa se prijavi kad oćeš na blog ;)

kad tetke prolupaju :)