Laprdarij

Nisam pročitala "10 navika uspješnih ljudi", ili nešto slično, trebala bih. No, pišem ja svoju vlasititu knjigu na tu temu. To bi značilo da se smatram uspješnom. Pa da. Uspješnom u smislu da sam zadovoljna svojim životom i da u većini trenutaka uživam u njemu. Čemu veći uspjeh? Evo, sad mi se sama nametnula treća točka - znati uživati, onak ko prase.

Prva točka moje knjige već je spomenuta, a to je - dobro se nositi s autoritetima. Treća je u poglavlju iznad. A druga je tema ovog zapisa.

No. Moja familija je sklop zanimljivih ljudi, osobenjaka, nažalost više nisu među živima. Jedna teta mi je posebno draga, ne mogu reći bila jer mi je još uvijek. Arhitektica, vesela, ništa joj nije bilo teško. Od nje sam naučila sljedeće. Rekla mi je - ja ti petkom uvijek nešto započnem, neki mali komadić posla odradim, tako da kad dođem u ponedjeljak samo nastavim. To mi je puno lakše nego započinjati posao u ponedjeljak, nakon vikenda.

Tu leži velika tajna! Moja druga točka je - obavljati bez muke poslove koje ne volimo. Kako sam sebi doskočiti i neugodne rabote prevesti u ugodne. Ne velim da takve prijeđu i u užitak, ali već je puno i da ih ne mrzimo i da ih izvedemo bez muke.

Ručak. Do sada su moji klinci imali ručak u školi, a ja na poslu pa mi to nije bila briga osim vikendima. Sad je sin u srednjoj i mijenja se organizacija, treba mu ručak doma svaki dan. Kći također odustaje od ručka u školi i ručat će doma. Meni glupo plaćati ručak na poslu ako već kuham doma. Lijepo ručak u kutijicu, pa u mikrovalnu kad mi zakruli.

A kuhanje mi nije neka sreća, doma mi nisu usadili niti ljubav niti naviku prema tomu, samouka sam skroz.

Dakle, projekt ručak. Kako iz nečeg ne baš dragog napraviti ugodu? Prvo, koji mi je najteži korak u kuhanju? Nabavka. Ne volim ići u dućane, ne volim kupovati, kad bi mi netko nabavljao puno bi mi bilo lakše kuhati. Najvolim kuhati - što se može iz ovih namirnica recimo? Ali nemam takvog nekog, barem za sada. Znači, moram prvo kupovinu prevesti u ugodu. Uh!

Najgori scenarij bio bi - svaki dan smišljati što za ručak sljedeći dan, ići svaki dan u dućan, kupiti nešto, doći doma i kuhati za sutra ili kuhati sljedeće jutro. To ne želim. Dakle, kako kupovati s najmanje stresa? Smislila sam sljedeće. Sjednem i napravim popis po danima što ćemo jesti sljedećih 7 dana. I to radim subotom prije podne. Sada. Imam dva popisa. Jedan je popis jela, a drugi je popis namirnica. Koji mi je potreban da se nekako navedem u dućan.

Važno mi je i kakav je dućan. Ne volim se naguravati, stiskati, a tu Konzumu zamjeram što su postavili one silne palete pa se ne može prolaziti, dućani im izgledaju kao neuredna skladišta. Mercator je bio lijep, šmrc. Ugodno su me iznenadile Plodine u Zapruđu. To je dućan po mojoj mjeri. Malo prevelik, ali uredan, dobar izbor, dobre cijene. I usput mi je.

S popisom mi je lakše, već znam organizaciju dućana i idem redom. Preko tjedna više ne idem u dućan i zbog toga sam toliko sretna da mi ta kupovina subotom ne predstavlja teret. Koristimo nesvježi kruh ili tost, prepečemo ga i svi zadovoljni. Razmišljam o breadmakeru.

Drugi najteži korak je - kuhanje. Kako tomu doskočiti? E, tu sam se sjetila svoje tete. Navečer nemam snage kuhati jer sam krepana. Ujutro mi je prenaporno napraviti cijeli posao. Pak sam si organizirala tak da navečer napravim dio posla, pripremim hranu, i ujutro je zgotovim. I to mi je nekako bezbolno. Recimo, gledam seriju navečer i gulim krumpir, solim meso, zamiješam faširance, bla, tomu i služe serije, zar ne?

Vjerojatno ste vi već odavno svladale ovakve vještine. Meni je tek sad došla potreba.

A to da pišem knjigu, to se samo tak veli.

Doduše, blog je interaktivna knjiga.

Došla sam do toga da ne držim knjige u stanu osim onih najnužnijih, kojih je sve manje. Skladišni prostor je skup. Čitam s tableta uglavnom. I onda naiđem na muško koje je zaluđeno knjigama.. neobično. Kažu meni knjige, e nećeš pobjeći od nas :)

ja ovu taktiku subotnjeg šopinga namirnica imam već dugo! a nosim i cedulju. istina samo jednu, jer sam već tolko to apsolvirala da u galvi smisim kaj ću kuhat pet dana u tjednu a onda napišem koje namirnice trebam! i to baš dobro funkcionira..ne moram razmišljat u tjednu...samo posegnem u frižider i friz! dobro ti jutro...sinoć je baš bilo naporno u armaniju...noge bole za popizdit! vidjet ćeš s vremenom to će ti postati ipak gušt. ni ja ne volim u dućan u kupovinu, al kak nemam koga...ha ha..bit će valjda jednog lijepog (a može i kišnog) dana!

ha ha znaš kaj je meni mama neki dan rekla...kaj će ti tolike knjige u stanu, samo zauzimaju prostor i skupljaju prašinu...ajd prodaj to! mislim, nije ideja loša al tko će kupit npr jednog dostojevskog? il tolstoja. a tek tomove tita i partije ili političke procese vlade gotovca...ha ha...baš zanimljvo štivo!

Hej, Mai :) Kod tebe je to već automatizam. Valjda bu i kod mene jedanput tak :) Bilo naporno, veliš? Pa meni je nekak uvijek tam naporno, tj. drugi dan osjećam mišiće, a zato i idem u Armani.. Sinoć sam pratila kćer na maturalac..

ja prek tjedna kuham samo jednostavna jela..lešo povrće i komad mesa! i to počnem kuhat u 16 h a već u 17 ručam...ja svaki ručak skuham za uru vremena! izvještiš se...važno da je svježe (ne volim hranu od jučer). jedino saftove, juhe i tak slično kuham dan ranije. ćušpajze ne kuham jer sam solo. sada barem ima svakojakog povrća...pa zelje, pa kelj, pa prokulica, pa koromač pa mahune, paprika, pa đuveč (sve to) i tak...mogu ti reć da sam našla neki gušt u tome...no ima dana kad napravim samo jaja kajganu i zelenu salatu! a mogli bi ti i klinci malo priskčit..moje cure su uredno kuhale kad su išle u srednju!

ojla...krasna stvar taj maturalac! eto, i ti si dogurala do...zrelosti! ha ha :)

Ako se odlučiš prodati knjige, mogu ti poslati gospodina pa se dogovarajte :) Trenutno proučavam na internetu sajtove takve vrste, za kupnju i prodaju rabljenih stvari, specijalizirane. Ima netko ovdje iskustva s itm?

Ma to je mali maturalac :) Kuham ujutro da klinci imaju svježe.. kći mi je ionako preopterećena, koji put skuha tjesteninu ili napravi pire ali mi ju je žao jer zna imati pauzu od samo 45 minuta između škole i treninga. A sinu nije na kraj pameti, još. Nek se malo uhodaju sa školama pa ćemo vidjeti.

Ma ni ja ne kuham komplicirana jela, ni ne znam ih kuhati. Najbolje mi je hititi u pećnicu ujutro nešto što sam pripremila dan ranije, i dok se to cvrlji ja se spremam. Ni ne osjetim.

ne kupujem baš po tim net sajtovima...meni to komplicirano (eto razlog zašto nisam uplatila premium ovaj put je i taj kaj me tražio neki kod jer sam plaćala jedinom karticom koja mi je trenutno nije blokirana, pa sam popizdila i nisam platila premium ha ha) ali klinci i ova mlađa generacija to jako (barem moje kćeri, a starija je imala i prodaju antikviteta na netu a imaju i sada još svašta nešto)...tak da pitaj ove mlađe?

ovo sa pećnicom je dobra fora, iako kažu da to nije kulinarstvo već pečenjarstvo! ha ha...mi hrvati smo majstori u pečenjarstvu...pa odojak, pa janjetina, pa ćevapi..,jbt sve same pečenjare! a vidi francuze, talijane....

Eh, da sam domaćica ili da radim u školi, bilo bi i francuske kuhinje i ove i one.. ovako kad odem u 8 i vratim se u 8, bit će pečenjara :)

znaš kaj, ja jedva čekam penziju...pa onako langsam na plac, pa kavica na placu, pa dođeš doma pa fino opet lagano kuhaš, pa popodne zaćoriš (tek tolko) pa šetnjica popodne, pa navečer opet neki muving...i tak...

uf, zaboravila sam da ću na blogu i na iskrica sajtu (i ostalim svim mogućim) bit cijeli dan...to će mi bit glavna zanimacija (ko ovima sad dopodnevnoj smjeni)...a kad si u penziji moš trkeljat cijeli dan! jedino kaj će mi onda računi za struju (a morti i vodu, jer valja za svim tim glupostima povuć vodu) bit pregolemi!

I ja se veselim penziji, imam manje od 4 godine do prijevremene, ako si zatvorim financije do tada, a namjeravam, eto mene u penziji. Za 5 godina, kad moji završe srednju.

Eto, mi ćemo znati cijeniti što možemo prije podne na blog :)

Po blogu ćemo znati kad će Hrvatska prema izlasku iz krize.. kad se prorijedi jutarnja smjena

ma znaš kaj, najveća kazna je bit 8 sati na poslu a ne imati posla! ja se volim osjećat korisnom i volim kad vidim neki rezultat iza sebe! osim toga draži su mi stvarni ljudi od ovih virtualnih! iako sam i sinoć srela gore jednog svog iskričavog dejting kavanara. on se mene sjeća, ja njega baš i ne (nisam baš imala nit čega) al kaže da uredno čita moj blog (kak se stalno fajtam i da mi svaka čast ) i tak...

Ciao Coco :-) Sviđa mi se tvoj blog od danas. Ovo sa planom kuhanja je stvarno praktično, nisam još, ali si me sad potakla.S obzirom da je Subota ujutro, mogla bih krenuti.
Ja razmišljam samo za jedan dan unaprijed.

Hvala za inspiraciju :)

da, kad smanje tih sto tisuća ljudi u administraciji onda će hr krenut u dobrom smjeru! jbt pa hr bi trebala imat administraciju ko npr neki osrednji grad u evropi (daleko od londona, n.y., pariza ili tak nekaj)...pa mi imamo svega 4 milje stanovnika...za takav broj ljudi ne treba administracija već od desetak tisuća ćata...dosta interneta i thats it!

Caffe :)

Pa daj reci, Mai, to za administraciju. I onda kad idem nekaj zbaviti treba mi 500 potvrda. Ne zato što su one potrebne, nego zato da opravdam postojanje tisuće suvišnih za čije plaće još i izdvajam.

I još ovisim o njihovoj dobroj volji.

pa tak je...svaka potvrda vuče slijedeću...i tako se multiplicira broj činovnika! ta poznat je parkinsonov zakon...administracija samu sebe proizvodi! jbt kak to buja dokaz je da su morali zmislit i zakon za to! ha ha

evo, da nebi neki pobrkali sa parkinsonovom bolešću, iako ovo jest bolest ha ha

Parkinsonov zakon (engl. Parkinson"s law, njem. Parkinsonsches Gesetz) je zakon umnožavanja administracije, odnosno težnja svake jedinice da ističe svoju vrijednost na taj način da poveća broj svojih zaposlenih. Proširenje i povećanje poslova kako bi oni popunili vrijeme potrebno za njihovo obavljanje. Stoga zaposleni rade i nepotrebne poslove, kako bi njihove jedinice dobile na važnosti.

Vezuje se uz engleskog autora Cyrila Northcota Parkinsona koji je proučavajući administraciju, s njom povezanu birokraciju, odnosno prirodu uredskog poslovanja i odnosa u administraciji, utvrdio logiku i pravilnost rada administracije i broja službenika u njoj. Po njemu "rad se širi da popuni vrijeme predviđeno za njegovo obavljanje".

Otkrio je da obujam posla i broj činovnika koji ga obavljaju ne stoje ni u kakvoj međusobnoj vezi, nego se temelje na unutarnjoj logici birokracije po kojoj:
1. birokrat želi da umnožava podređene, a ne konkurente;
2. birokrati opskrbljuju jedni druge poslom.

Prema Parkinsonu povećanje broja službenika obvezno će se kretati između 5,17% i 6,56% na godinu neovisno o bilo kakvim promjenama u potrebama i količini obavljenog posla. Istakao je i činjenicu razvijanja različitih koordinativnih mehanizama kao što su odbori, povjerenstva i sl. jer se s povećanjem broja izvršitelja komplicira i otežava koordinacija, što također stvara pritiske ka povećanju broja zaposlenih iako se sam obujam posla ne povećava.

Ovo je genijalno, Mai :) Ako još svem tom poslu pridodaš i boravak na isrkici i blogu, treba još novih zaposliti kako bi i oni mogli na iskricu..

Ovo je najbolje kaj sam čula zadnjih dana!

1. birokrat želi da umnožava podređene, a ne konkurente;
2. birokrati opskrbljuju jedni druge poslom.

Što će reći, iskrica je produljena ruka birokracije koja generira posao birokraciji. Zato nije zabranjena..

znaš, žalosno je kaj niti jedna vlast nije uspjela s tim se uhvatit u koštac! a bojim se da nit neće...jer je svaka dovela svoje poslušnike i glasačku mašinu koja im osigurava ostanak na vlasti i tak se to multiplicira. kad bankrotiramo onda će valjda nekom doć iz dupeta u glavu. do tada...možemo i dalje blogati. iako si ti rijetko tu a i moja jutarnja smjena je završila jer idem radit od ponedjeljka. sva sreća jer blog je postal tak stupidan da to više teško čovjek može prožvakat. ajd idem sad u tjedni šoping s ceduljicom...pozdrav :)

Sretno :) Ja ovaj put obavila šoping petkom popodne, tak da danas odmaram