Laprdarij

BORBA ZA MOĆ
Ljudi se prečesto odvajaju od najvećeg izvora energije te se stoga osjećaju slabima i nesigurnima. Da bismo stekli energiju, nerijetko ćemo se baviti manipulacijama ili prisiljavati druge da na nas obrate pozornost i tako nam daju energiju. Kada na ovaj način uspješno dominiramo drugima, osjećamo se snažnijima, no oni tako ostaju oslabljeni i često nam se suprotstavljaju i uzvraćaju borbom. Veliko nadmetanje za dragocjenu ljudsku energiju uzrok je svih međuljudskih sukoba.

("Celestinsko proročanstvo, iskustveni vodič")

Kako kaže u tekstu - oni koji imaju potrebu dominirati nad drugima, koji manipuliraju, koji se bave tuđim životima, to su SLABI ljudi. Oni kradu energiju drugima, žive na račun tuđe energije, oslabljuju ljude oko sebe.

Nadam se da će sve više ljudi shvatiti ovo kao ozbiljno upozorenje. Jer uzimati energiju od drugih ljudi nije rješenje. Ako mi uzimamo drugima i igramo tu igru, naći će se netko tko uzima i nama. I kao čovječanstvo imamo sve manje energije, sve više slabimo.

Kako naći neki drugi izvor energije, a da to nije uzimanje od ljudi? Kažu da je prvi korak prema spajanju na univerzalni izvor energije - uočavati ljepotu oko sebe, ljepotu i sklad prirode. Što se više fokusiramo na ljepotu oko sebe, receptori nam se izoštruju i sve više ljepote ulazi nam u život. I osjećamo se sve bolje.

Osjećamo se dobro i kad nam ljudi s veseljem daju svoju energiju, to je recimo stanje zaljubljenosti, ili naprosto znatiželja usmjerena prema nama, to je izuzetni dar. Osjećamo se dobro i kad sami dajemo energiju s veseljem, kad se osjećamo ispunjeni davanjem, a ne da ostanemo žmiknuti ko krpa.

Sve je igra energije, bez energije nema života, život je energija. Zašto to onda ne bi bila zabavna i ugodna igra, a ne igra na ispadanje?

Mene zanimaju ljudi koji me ne iscrpljuju, koji razumiju to što o čemu pišem, koji nalaze i vide ljepotu oko sebe, kojima nisam potrebna ja da bi uspravno hodali. I kojima ću davati s veseljem.

Puke su to filozofije

Ja (ga) isto volim davati s veseljem:D

Ne bi ti škodilo da pokušaš u nečemu vidjeti nešto lijepo

Evo kradljivaca..

Kome?Meni?

Drama je oblik krađe energije. Slova, koja je to tvoja drama kojom kradeš? Možda - "jadan ja, u bedu sam, razveselite me? Ali znam da ne možete jer ništa nema smisla, i sve je crno.."

Da, tebi..

Slova, čime bi ti mene mogao razveseliti ovdje na blogu?

Najvažnije je reći popu pop a bobu bob

Najvažnije je sebi reći nešto.. Od čega ima pomaka

Za dobit bilo koju energiju , trebamo imat toplinu,
a za dobit toplinu trebamo gorivo , zato to crpimo iz prirode ili od drugih,
i zbog toga se vode ratovi. nešto kao u ljubavi,,, shvati me i dok se mi borimo negativnu energiju proizvedemo e to je onaj gubitak.... jutroooo treba bi bit ovo dobar vikend

Sebi čovjek uvijek i govori, samo se ti govori zaboravljaju

Za dobiti energiju kao odrasli, treba ulagati.. naročito treba djeci davati energiju, i davati, i samo davati, da poslije ne budu slabi

Većina nas u djetinjstvu nije dobila dovoljno energije, takva su vremena.. majci je mjesto uz dijete, poput ovih pilića gore kod Rakija, a ne na službenom putu, ili na poslu od jutra do mraka.. tako se generacijama generiraju slabi ljudi,svjesno, jer se takvima lakše manipulira

to i je smisao braka, ljubavi i borbe širenje pozitivne energije i primanje iste

Iskrica je idealni medij za krađu energije. Što će reći, ovdje se okupljaju uglavnom slabi ljudi.

Mogla bih nabrojiti one koji vode po slabosti po tim 'kradljivim' kriterijima, no znaju oni sami..

Velika je slabost u onih koji često mijenjaju partnere, ti su rupe bez dna.

Nebi se složija, nema ovde krađe energije, samo mi spomenija koliko smo sposobni sve te energije upijati
to je do nas samih. I kako tu negativnu energiju izbaciti ,a onu pozitivnu akumulirati
to je kao zaljubljenost, vidiš ono šta želiš da vidiš, a ono sta te smeta želiš mijenjati, a sad je pitanje koliko smo sposobni to promijeniti , filozofiram znam..

Ako je netko ovdje u radno vrijeme, znači da iz ljepote svojeg posla ne može crpiti energiju, ili ne zna, nego dođe na iskricu po energiju.

Nema krađe ako ne dozvolimo, samo se pitam koliko je ljudi svjesno krade li im se energija? Negativna energija je energija koja odlazi od nas, sam joj predznak kaže

Svatko ima svoj razlog ..zašto je tu i šta ga tu veseli ili napaja, Nije na nama da sudimo nikoga jeli tu kad je radno vrijeme ili ne, to nema veze...
Bitno je da svi koji mogu dijele te pozitivne vibracije i one čestice pozitivne energije,
inače ako nije tako nema energije,

Jesen je stigla, prelijepe su boje na drveću, ovi mirisi suhog lišća me raspamete..

Ne sudim, razmišljam.

Kad jesen stigne
i suho lišće prekrije livade
kad kiša padne
i zemlja se od lišća energije napije
dolaze zime
hladne i mrzle
a treba se naspavat do proljeća
kako je to priroda
lijepo se organizirala....

A ove magle smekšaju tonove, sve postane poput perja... ili kao da se materija razrjeđuje, kao da mogu proći kroz drvo.. Da puhne vjetar, slika bi se izmiješala, takav imam dojam

Ja magle i ne vidim, jer puše neki vijetar sa Dinare, Raznosi sve oko mene
ponekad one slike naviru, kao da je bilo sutra i kao da nemogu brisat sijećanja,
a budućnost je u ponovnom rađanju jutra i očekivanju sunčavih zraka koje donose onu toplinu i neku novu energiju
da se tijelo ugrije, Pomislim zašto teško je opet reć, ej Volim te, pa kako ti god to shvatila ,
Života gladan, a ljubavi uvijek potreban, oprosti ponekad miješam s onim šta bih želio i s onim što bi mogao ,
a ne mogu biježat sam od sebe..

Volim i zimu, najljepše mi je kad padne snijeg, i recimo minus pet, kad škripi pod nogama..

Sad je upravo vjeverica na lješnjaku pod mojim prozorom :)

Vrijeme mi je za polazak, uživajte u jeseni :)

I gledam more, bijela jedra kako se razapela. Pa danas je ona regata za Mrduju,
i neće bit lako jerbo nema nekog jakog vijetra, a ljubav ostaje raširit jedra. čekat vitar i krenit po valovima.
Lipo je vidit kako se jedrilica pored jedrilice probija, siječe valove i kad se more pijeni a krma zaroni , prova se uzdigne i tako plovit da te vijetar odnese,
Sve ima svoj gušt, sve ima neku svoju snagu, sve ima neku energiju, kao i sreća zbog pobijede ili zbog druženja
a ja opet sve to gledam i uživam daleko na obali pored mora,

jutro koke! hvala za ovo malo dobre energije na blogu! eto, meni uz kavu taman dovoljno!

btw sinoć baš dobra glazba u armaniju, dugo ne bje takve. sigurna sam da bi uživala...no znam da jesi i bez nje! ja danas na sljeme po malo dobre energije...moja pesa, dobar komad (ha ha u pokušaju) i jesen u granama, krošnjama, miris zemlje...to me uvijek opija! dođe mi ponekad da legnem na tu zemlju i upijem njenu snagu!

bom raky, uživaš! i vidim ja da si ti pun dobre energije...uživaš!

ha ha ponavljam se...al nemrem ne komentirat ovu tvoju koku gore...imam dojam da ti fali...obitelj? neko okupljanje...al idem te čitat sad?

a Coco ti si toliko fokusirana na tu krađu energije da sumnjam da vidiš bilo kaj drugo u ljudskoj komunikaciji...Sori...Maho ti ne maho, ti buš našla razlog da nekaj proglaziš krađom energije jer ti je tak ćeif..

zaboravljaš da se ljudi ovdje uglavnom ne poznaju, a koliko čovjek preko teksta može nekome "ukrasti" energiju, o tom bi se stvarno moglo razgovarati...Iznosiš nedokazane tvrdnje..No dobro, to je samo tvoje razmišljanje..Nitko ne spori postojanje tzv "energetskog vampirizma" ili "emocionalnog vampirizma" kak nam već draže, međutim forsirati taj koncept na blog je u najmanju ruku komično...Nije mi namjera uzimati tebi sada energiju zato kaj sam izrekao svoje mišljenje, zar ne..Niti imam zadnje primisli...Nije svaki doživljaj i reakcija atak na tvoju energiju..Onda komunikacije ne bi ni bilo, kad bismo si baš u svemu povlađivali, makar ne dijelimo isti svjetonazor i poimanje određenih segmenata tzv "realnosti"...Ovdje kod tebe se radi o jednoj kampanji koja je prenapuhana..Nije prvi put..Ali dobro je senzibilizirati za problem one koji ne znaju, ali, isto tako vjerujem da nema osobe koja nema baš nikakvog pojma o tematici o kojoj pišeš..

nije svatko ko drugačije misli žedan
on samo drugačije misli
naviknite se i na drugačija mišljenja
jer ona nisu atak na vas
niti su ovdje da vas iscrpe

perce, ovdje nema nitko protiv kad netko drugačije misli, al imam (ja npr) protiv kad drugi imaju samo drugačije mišljenje u odnosu na moje...a da pri tome rijetko kada iznos izvorno svoje...to je ono kaj je koka pokušala reći...nađi brate u sebi ljepotu, ružnoću kaj got...al da je tvoje i onda to dijeli prema van...a ne uzimat tuđe misli, djela...i razglabat (uglavnom kakit) po tome!

to kaj Coco misli
ne treba mi Mai objasnit
meni ne
al tebi...
zajebi podrške Mai
svoje stavove moš gurat i sama
to svugdje i radiš
čak i tam, di opće nije potrebno

Mai da te nešto pitam: nije li onda u kontekstu teme krađa energije i ovaj tvoj komentar koji je u najmanju ruku iritantan: propisuješ ljudima kako bi trebali komunicirati kao da si ti neki arbotar..Meni to smrdi na fašistoidnost.Eto, ako sam ljut zbog toga, onda vjerojatno primaš sada moju energiju koju si iskamčila na ovaj način Valjda smo evoluirali do stupnja dijaloga i razmjene mišljanja bez argumentum ad hominem..Ali čini mi se da te sad precjenjujem...:Samo ti trkeljaj, smijem se na tvoje tekstove za koje je "priglupo" jedan od žešćih eufemizama...:P

Osjećamo se dobro i kad sami dajemo energiju s veseljem, kad se osjećamo ispunjeni davanjem, a ne da ostanemo žmiknuti ko krpa... slažem se :) Lijepo je imati što dati drugima s veseljem :)

@Eternis: Po meni ovdje puno energije kruži, iako je to samo pisana riječ, a i ne poznamo se. Ne poznam ni pisce pa mi prenesu energiju čitajući ih. Tko je u stanju prenijeti više (dobre) energije veći je umjetnik. Takve volim. Nisu mi dragi umjetnici koji prenose nešto od čega se ježim. Ali dozvoljavam da nekima paše.

Gledam onaj šiljak ispred glazbene akademije, i grozan mi je. Toliko mi je agresivan da me boli kad ga gledam! Takvu umjetnost ne volim. Džabe koncepti ako se meni naježe dlake na rukama i imam potrebu pobjeći

Eternis, ti meni kažeš da ja ovdje iznosim nedokazane tvrdnje. Za krepat! Koji put, i to sve češće, iznenadi me tvoja krutost u razmišljanju. Kome ja moram nešto dokazivati? Zar jedino za mene ovdje vrijedi da moram pisati samo ono što je dokazano? I gdje to dakazano? Što je relevantno? Kako dokazati osjećaje? Kako dokazati misao koja naleti?

Ne mogu ne primijetiti da se ti Eternise obraćaš direktno meni i nisi baš nježan, ponegdje i vrijeđaš. Zašto? Jesam li ja ovaj tekst napisala tebi? Prozvala te? Ne razumijem otkud tebi potreba da me ispravljaš? Fakat to ne razumijem. I s koje to pozicije?

Ma, razumijem. Ti crpiš iz konflikta. No, to smo već apsolvirali. Jesam li ti dovoljno energije dala ovim rečenicama? I usput - tvoja drama je - ja sam nedodirljiv, iznad svega sam. Koliko iskustava si priječiš tom dramom?

Ta drama mi je prezanimljiva. Dok smo u drami, ne živimo. Samo glumimo život, i to nešto što ponavljamo iz ranog djetinjstva. Vrtimo istu ploču.

Kod Perceta ponekad mi nešto bljesne. I onda opet niš. Perce, ja tebe ne razumijem. No, to sam ti već napisala.

A komunikacija jest - razmjena energije. I vidim da izaziva ljutnju kad se ne dam. Naravno! Ne dam ju na taj način. Ako ne znate od mene dobiti enerigju, nemojte se ljutiti na mene. Razmislite o načinu. Ima ona stara i provjerena (da ne kažem dokazana:) Lijepa riječ sva vrata otvara..

Pišem o čemu mi se piše. Uglavnom o onomu što me trenutno zaokuplja. Ponovno čitam Celestinsko proročanstvo. Priča kroz koju se provlače ideje i nije nešto, ali same ideje su wow! Čitam i velim: gle, to znam! I to! Pa naranvo, i to znam! Blisko mi je sve to! Čitala sam tu knjigu prije 7-8 godina, I tada mi je bilo puno toga poznatog, ali su mi falile neke stvari. Sad su se te stvari nadopunile. Treba vrijeme za njih. To bi trebala biti lektira. Srednja škola. I vježbanje gledanja energija. Šiljenje receptora. E, to bi bilo društvo :)

Evo, recimo gledanje energija. U knjizi opisuju kako početi s gledanjem u svoje prste. U pozadini nek je plavo nebo. Dodirnuti kažirste vrhovima, i onda ih razmaknuti. Zamutiti pogled (to sa zamućenjem pogleda me isto razveselilo, jer sam često znala zamutiti pogled da nešto bolje vidim, ali nisam naišla na nekog tko bi mi to objasnio - digresija, sad mi je pogled stalno zamućen, poremetila sam si fokuse, pretjerah), i gledati u vrhove prstiju, mrvicu dalje od njih. Nakon nekog vremena se uočavaju kao nekakve zrake koje idu iz vrhova prstiju.

Meni je bolja neka šarena podloga sa sitnim uzorkom, tada najbolje vidim. Kad se adaptiram, onda vidim i ovako.

Kaže meni frendica: znaš zašto nikad nisam voljela povijest? Zato jer je to sve laž. Jes! Uzela mi je riječi iz ustiju. I nitko naravno ne zna što je bila istina. To je recimo kao da netko iz mojih blogova podučava povijest početka 21. stoljeća u Hrvata. A tko zna koji je meni k bio dok sam to pisala.

Recimo, ja se tu zezam i napišem definiciju riječi purger. A netko ode na guglu i napiše etimologija riječi puger, otvorit će mu se i moj zapis. Prestrašno! Tko zna, netko se može i na to pozvati..

S druge strane, napišem neku najozbiljniju i najisitnitiju priču, čak i povijesno zanimljivu, ali se ne uklapa u trenutni koncept, i nitko je ne smatra bitnom. Tako istine promiču, laži se lijepe, i to je povijest.

Bome je i zemljopis glupo učiti, politički i ekonomski zemljopis. Sve je drukčije od mojeg srednjoškolskog zemljopisa. Jedino je reljef zanimljiv i prirodne pojave. I to vrijedi neko dulje vrijeme. A ono koliki je BDP neke države koja za 5 godina više ne postoji, bez veze.

Sjećam se kako su nas pilili crtati grb Jugoslavije.

Sjećam se samo nekakvih baklji

A nitko nije spominjao gledanje energija. Svojih, pa biljaka, životinja, ljudi..

Pa umjetnost. Likovna. Učilo nas o razdobljima, o slikarima, o njihovim životima, nabrajanje slika, gledanje simetrija, zlatnog reza, boja, kista, kompozicije, detalja, obrisa, stila.. za ponorit. A nitko nas nije učio KAKO gledati slike. Kako upiti energiju slike, kako doživjeti poruku slike, kako osjetiti sliku. Kako se kritički odnositi prema slici (na emocionalnoj bazi), kako naći slike koje nam pašu i koje nas energiziraju, kako 'ući' u sliku. Zašto nas to nisu učili?

Pa književnost. Ajd, tu je čak i bilo nekih pokušaja razvijanja ukusa, ili sam imala sreću s profesorima. Sjećam se da je to bilo dobro prikazano u filmu "Društvo mrtvih pjesnika". Takvi bi profesori trebali biti.

Da dodam uz prethodni komentar: ali bez droge i ostalih pomagala.

Zakaj ljudi koriste droge? Kad se sve to može postići i bez, i kvalitetnije je..

Ne kužim ni čemu alkohol. Suicid. Ništa drugo.

Neobično, danas mi se nije išlo na blog. Ali sam se malo prisilila. Osjećam se kao da odlazim iz grada, i prisiljavam se pogledati svaki kutak kako bih ga zapamtila.. Došla sam provjeriti kakav je to osjećaj. Jednim sam dijelom ovdje, a drugim negdje drugdje. Sad spremam, i u pauzama dođem nekaj natipkati.

Karmičke vezice su se izlizale.

Pričam kolegici nekaj, i prije nego joj počnem pričati velim joj prvo naslov te priče. Skroz suludo. Ona me gleda.. velim joj - to ti je posljedica pisanja blogova, razmišljam u formatu bloga..

Karmički sam se očešala ovdje o koga sam trebala. Razmijenila poruke, iskustva, naučila što je bilo suđeno, i dala što sam trebala. Tako se sada osjećam. Kao da je misija gotova. Jedno poglavlje je zaokruženo. Neki su ljudi ostavili traga, i nekima sam ja ostala zabilježena. Lijepo :)

Uostalom, nek ide kako treba ići. Sad mi je poći..